dok drugi očajavaju

…ja se patim s matematikom, statistikom… pitam se gdje je strategija u šahu, kako dobiti  prividno izgubljenu bitku s koronom: treba žrtvovati pametno, da se dobila igra, makar - ostali samo sa zdravima!!! Samo?

Drugim riječima, odvojiti bitno od nebitnog.

Po meni, bitni su nam naši ljudi - pokazali su već u puno navrata da se ne dobiva bitka  svijetlim oružjem   nego srcem u junaka. Dodajmo tom i kreativnim umom.

Predložio sam da se odmah iz “stada ili krda“ -  tobože svi  smo  inficirani, ili zaraženi, a nismo, odmah prepoznaju zdravi! Upitno je da se odmah cijepe /brojna cjepiva još nisu potpuno pouzdana, zar ne/ ili obilježavaju kao kod Hitlera/ - nek zdravi rade za bolesne, to je humano zar ne? Osim toga, među zdravima valjda ima i liječnika…

Čim prepoznamo zdrave, njih štitimo svime što najbolje znamo – TKO ČUVA ČUVARE /Biblija!!!?/

Od inficiranih spašavamo što se može, kao kod havarije na brodu se prvo  spašavaju žene i djeca. Kome je loše suđeno, suđeno je, s nama ili bez nas. Nažalost.

Trebamo se ponašati kao profesionalni vatrogasci, dok se dimi ima i vatre – gasimo sva ŽARIŠTA i još ih dalje  kontroliramo – primjerice, uvodimo oštre i odmah učinkovita testiranja - granične kontrole robe i ljudi. Ali ne one karantene iz Dubrovnika 1347.g. , trideset pa četrdeset dana izolacije, nego za petnaest minuta imamo nalaze, POUZDANE SIMPTOME. Ta tehnika već postoji. Druga je stvar zašto se ne primjenjuje… pitati treba stožere moći.

Odmah - umjesto popisa /ili zajedno/ stanovništva - uvesti sustavno testiranje manjih skupina, jer 4 milijuna ljudi je ipak ogroman broj. Ali, nisu svi u jednom krdu, sve do kvartova u gradovima. Kad je problem složen rješavaju se detalji. Možda nije neumjesno, ali ako pada promet u javnim kućama ne mijenjaju se klijenti nego prostitutke… zar ne? Tada gospodarstvo ne bi stalo, a bez  njega nema “krvotoka“.

Ako ti nešto govori, dobio sam odgovore i od ureda predsjednika Milanovića i od Stožera civilne zaštite.

To znači da još nisu oboljeli od pandemije ogluhe… Njihovi su odgovori njihova slika. No, znamo da se ne umire od savjesti, kao ni od reume, nego s njom.

Sad su na potezu pritisci medija, pošteni znanstvenici, tobožnji intelektualci… tzv. mali ljudi.

Izgleda da je mali virus jako podcijenjen, a znamo što se događa kad se mali digne…

TREBA SE ČUVATI I STRESA,

A POSEBNO OČAJA - NA RUBU BIJESA,

NAOKO SMIRENIH LJUDI

A TAKO JE MALO POTREBNO

DA ČOVJEK POLUDI /iz knjige „Moć misli“, K.Š./

 

Skrati ili proširi,

Ali se sa sudbinom ne miri.

Ako ima smisla, poruku proslijedi.

Molitva za žive - kako se čini -

Puno ne vrijedi.

 

sanjar otvorenih očiju,

K.