" U današnjem svijetu biti samac često se pogrešno shvaća. Ljudi gledaju pojedince i pretpostavljaju da su usamljeni, nedostojni ili još uvijek traže nešto što im nedostaje u životu.

Ali što ako je istina da su neki ljudi samci jer su se izliječili, a izlječenje ih je učinilo nekompatibilnim s traumatskim vezama na kojima su izgrađene mnoge današnje veze?

Iscjeljenje nije samo prevladavanje boli iz prošlosti - radi se o transformaciji načina na koji vidite i doživljavate svijet. Radi se o vraćanju mira, autonomije i osjećaja sebe.

Kad je netko odvojio vrijeme da izliječi rane iz prošlosti, često se nađe u sukobu s odnosima s kojima se mnogi drugi zadovoljavaju.

Traumatske veze – veze koje su ukorijenjene u zajedničkoj boli, disfunkciji i emocionalnoj ovisnosti – postaju sve teže suočiti se s njima kada zakoračite u mjesto emocionalne cjelovitosti.

U svijetu u kojem se toliko ljudi još uvijek bori s neriješenim emocionalnim ranama, odabir mira umjesto kaosa može djelovati izolirano.

Mnogi ljudi danas nose prtljagu iz svoje prošlosti - bilo da se radi o traumama iz djetinjstva, toksičnim obrascima odnosa ili neriješenoj tuzi.

Ovi emocionalni ožiljci oblikuju njihove poglede na ljubav, tjerajući ih da traže veze koje odražavaju njihovu vlastitu bol.

Ovako se stvaraju veze traume: dvoje ljudi koji su razdvojeni i traže cjelovitost jedno u drugome, čak i ako je ta veza nezdrava.

To je veza koja se ne temelji na rastu, već na ispunjavanju praznina.
To je odnos izgrađen na potrebi da se osjećate cjelovitim, ali ne na putu da postanete cjeloviti.

Ali za nekoga tko je izliječio, ova dinamika više nije privlačna. Izliječena osoba traži nešto dublje - euforičnu vezu.

To su odnosi utemeljeni na autentičnosti, međusobnom poštovanju i osobnom rastu. Izgrađeni su na temeljima dvoje ljudi koji su radili kako bi se prvo izliječili.

Ove veze donose istinsku ljubav i rast. Nadahnjuju pozitivnu promjenu i ispravak, a ne samo utjehu u zajedničkoj boli.

Izliječeni pojedinac zna da prava ljubav nije ispunjavanje praznine; radi se o tome da uzdižete jedni druge i da zajedno postanete najbolja verzija sebe.

Međutim, ovdje leži paradoks: u svijetu u kojem dominiraju veze traume, odabir mira, stabilnosti i iscjeljenja često otežava pronalaženje kompatibilnog partnera.

Većina današnjih veza ne temelji se na zajedničkom rastu ili zajedničkoj radosti – one se grade na zajedničkim ranama.

Uobičajeno je da ljudi gravitiraju prema onome što je poznato, čak i ako je nezdravo.

Ljudi se pristaju na odnose u kojima još nije došlo do emocionalnog iscjeljenja jer se osjećaju ugodno, iako ne potiču dugoročnu sreću ili rast.

To stvara izazovnu stvarnost za one koji su radili na sebi i pronašli mir.

Biti cjelovit može djelovati izolirano kada ste okruženi odnosima koji se temelje na boli, a ne na liječenju.

Istina je da kada odlučite biti cjeloviti, možda ćete naći manje ljudi koji su na istom putu.

Istinski mir i iscjeljenje mogu biti pogrešno shvaćeni u kulturi u kojoj se mnogi ljudi još uvijek oslanjaju jedni na druge kako bi popunili praznine koje je ostavila neriješena trauma.

Ali u tome leži ljepota: biti izliječen ne znači biti zauvijek sam. To znači privući prave ljude - one koji također traže autentičnu vezu, rast i ljubav.

A kada konačno pronađete tu euforičnu vezu, to će biti drugačije od svega što ste do sada iskusili: veza koja nije ukorijenjena u onom što je prekinuto, već u onom što je cijelo.

Bit će to veza koja njeguje, nadahnjuje i uzdiže, a ne ona koja vas drži u krugu boli i ovisnosti.

Iscjeljenje može biti putovanje u samoću, ali to je i put do privlačenja odnosa koji su istinski smisleni, ispunjavajući i transformativni.
U svijetu u kojem dominiraju spone traume, biti cjelovit je radikalan čin ljubavi - prema sebi i prema onima koji su spremni susresti vas na istoj razini mira i autentičnosti."

Sa stranice Svjesne duše

Mau Novak
energoterapeut 💫