Žigosana za cijeli život

– Kad sam završila srednju školu, dugo sam pokušavala pronaći posao u struci, no ispalo je da to baš i nije tako jednostavno – započinje svoju priču Kristina, mlada mama.
– U to vrijeme sam još živjela s roditeljima. Nikad nismo imali previše novca, ali nismo bili ni gladni. Roditelji su od mene očekivali da počnem davati novce u kuću i u početku su me podržavali u namjeri da radim ono što volim, no s vremenom su postajali sve nestrpljiviji. Često bi mi znali reći da je svaki pošten rad vrijedan i da ne smijem biti toliko izbirljiva. Osjećala sam da su u pravu.
Bila sam pod njihovim krovom i smatrala sam da nije pravedno da se ja toliko premišljam dok oni svakodnevno zarađuju kako bi mogli pokriti sve naše troškove. Odlučila sam svoje snove privremeno staviti na čekanje i zaposlila sam se u kozmetičkom salonu koji je nudio usluge uljepšavanja i masaže. Imali smo mnogo klijenata pa sam dobivala dosta dobru plaću i napokon sam počela pomagati roditeljima, a imala sam i dovoljno novca za ispunjavanje svojih želja i potreba. Sve u svemu, bila sam zadovoljna. Tad nisam ni slutila da salon ne nudi samo klasičnu masažu.

U dvjema pokrajnjim sobama odigravalo se nešto mnogo gore, no za to sam saznala tek kad je na vrata banula policija! Ni sama ne mogu vjerovati da sam bila tako naivna i da nisam ništa primijetila. Sve su nas priveli u policijsku postaju. Ispostavilo se da nas je prijavio jedan nezadovoljni klijent. Nije im ništa značilo to što sam ja bila zadužena samo za depilaciju – i mene su u dosjeu registrirali kao prostitutku!!!

Čim sam došla kući, tata me istukao, a mama nije htjela sa mnom razgovarati danima i branila mi je da izlazim iz kuće zbog sramote. Nisu me toliko boljele batine, već činjenica da mi vlastiti roditelji ne vjeruju. Moja sestra je svakog mog potencijalnog dečka otjerala pričom o mom pravom zanimanju. Iako ništa od toga nije bilo istina, drugi su me počeli izbjegavati. Postajala sam sve jadnija
i nesretnija. Mislila sam da nikad neću pronaći muža i zasnovati obitelj. Počela sam posjećivati i psihologa, ali napredak je bio slab.

Naposljetku sam se obratila Danijeli. Nazvala sam ju i ugovorila termin. Dogodio se ugodan razgovor kojim mi je povratila životnu snagu.

– Draga moja Kristina, vama nije lako, ali ne smijete se prepustiti depresiji. Čovjek se uvijek mora boriti i nikad ne smije pokleknuti, bez obzira što se dogodilo. Teško vam je što vam roditelji ne vjeruju. Doživjeli su veliki šok, treba im još malo vremena i uskoro će ponovno steći povjerenje u vas. Zaista im je bila grozna i sama pomisao da biste vi mogli biti upleteni u nezakonite poslove. Što se tiče vaše sestre, to što vam ona radi više govori o njoj nego o
vama. Ona je osoba puna kompleksa. Iako ste ju vi odmalena obožavali i ni na koji način se niste postavljali iznad nje, ona je uvijek bila ljubomorna na vas i cijeli život se uspoređivala s vama. Ona ima mnogo talenata, ali je tek nakon ovog događaja po prvi put u životu osjetila da je bolja od vas i nažalost ne misli to tek tako zaboraviti. Vi ne možete, niti trebate rješavati njene probleme, već
morate misliti na sebe. Nemojte se bojati da ćete ostati sami. Vi ste krasna osoba i svaki bi muškarac bio sretan da mu vi budete supruga. Idući put kad upoznate nekog s kim biste htjeli započeti vezu, odmah mu sami ispričajte za događaj u salonu. Pripremite teren – pokazujte mu koliko vam je stalo do njega i odaberite
prikladan trenutak da mu se povjerite. Nekim vašim bivšim udvaračima nije bilo toliko strašno to što ste bili na policiji, nego što su to morali saznati iz druge ruke. To su doživjeli kao laganje s vaše strane i u njima se odmah upalio radar koji ih je natjerao na bijeg od takve veze u kojoj partneri imaju tajne.
Vidim da ćete uskoro osvojiti srce jednog mladića i s njim pronaći ljubav. Glavu gore, pred vama je brak, djeca i još mnogo lijepih uspomena koje će kroz neko vrijeme izbrisati ovu zlosretnu epizodu. Želim vam puno sreće – tim me toplim riječima Danijela vratila u život.

Vrijeme je pokazalo da je bila u pravu. Naravno, nije mi bilo lako govoriti o svom policijskom dosjeu. Prvi dečko kojem sam to ispričala ostavio me je tjedan dana poslije, ali ja se, misleći na Danijeline savjete, nisam predavala. Na moje veliko iznenađenje, primijetila sam da kad otvoreno i prirodno pričam o tome, većina ljudi normalno reagira; ponekad se događalo da bismo se i našalili na tu
temu, a to je napokon i ušutkalo moju sestru. Samopouzdanje mi je bilo sve veće i ponovno sam se počela osjećati koliko-toliko normalno.

I Matiji, svom sadašnjem suprugu, priznala sam istinu na samom početku poznanstva. Nikad neću zaboraviti njegovu reakciju – zagrlio me i dugo držao uz sebe, govoreći mi kako to ništa nije važno i koliko mu znači činjenica što sam smogla hrabrosti da mu to kažem. Nakon dvije godine hodanja smo se zaručili, da bismo se deset
mjeseci kasnije i vjenčali. Bio je to bez usporedbe najljepši dan moga života. Preselili smo se u novu kuću i započeli zajednički život. Odnos s mojom obitelji je sve bolji, a najsretnija sam bila kad me nedavno sestra nazvala i pitala za Danijelin broj. Očito je i ona shvatila da svoje probleme ne može riješiti sama i da joj treba pomoć. Danijeli ovom prilikom još jednom zahvaljujem na podršci i želim joj svako dobro!

Kristina (24), Rijeka

Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr