Zbog mora ostavila djecu
Bilo je ljeto 2000. godine kada je moja kći došla kući i objavila meni i
suprugu da se udaje. Imala je tada 26 godina i dobru, dugu vezu. Bilo
nam je drago, naravno. Odmah smo je izljubili, a Marko, moj suprug,
otvorio je šampanjac da nazdravimo. Kroz nekoliko mjeseci održala se svadba, a sljedeće godine na ljeto, postala sam baka po prvi put.
Polako je teklo vrijeme, dijete je raslo i napunilo tri godine kada je moja kći rodila po drugi put. Uskoro su ona i Vedran, moj zet, otišli na odmor na more. Trebali su ostati samo tjedan dana, ali uskoro su javili da će ostati još deset dana. Kada su se vratili vidjela sam da nešto nije u redu. Moja kći imala je drugačiji pogled, bila odsutnija i povučenija. Djeca bi se igrala ili plakala - njoj je bilo svejedno. Tada sam prvi put nazvala gospođu Danijelu i pitala što se događa.
- Vaša kći doživjela je nedavno preokret u svome životu. Udala se
mlada, dobila djecu prije nego je za njih bila psihički spremna, radi
posao koji ne voli - to sve vodi erupciji emocija koje su se u njoj
nakupile. Za početak bi bilo dobro da počne s malim koracima.
Savjetujte je da se počne baviti nečim što voli, barem nekoliko sati
tjedno. Ona u sebi krije brojne potencijale, vjerujte mi, ona treba vrijeme za sebe.
Istina je da je baš nakon odlaska na odmor ona promijenila svoje
ponašanje, rekla sam Danijeli.
- Kći vam je umorna od života, a tek ga je počela živjeti. U ovakvom
stanju ona bi mogla donijeti odluke koje će se negativno odraziti na
cijelu obitelj. Pokušajte joj prići i iskrenim razgovorom navesti je da se otvori. Ona mora prelomiti istinu i suočiti se s tim da ne živi život kakav želi, rekla je gospođa Danijela. Baš ništa ne vidim u njezinom životu, a da ispunjava nju samu. Pritom ne mislim na djecu, nego na njezine interese, prijatelje, posao. Ona je učinila u svome životu sve što se kosi s njom samom. Nije ni čudo da se s odmora vratila drugačija - toliko je uživala da se sada pita dokad će dalje po starom. Bila je na moru, uživala u njegovom okruženju, opustila se. Znate i sami kako beskrajni horizonti navode na razmišljanje, a ona je gledajući ga svakodnevno skoro tri tjedna konačno ugledala svoj željeni život. Ako ona doista nema nikoga kome bi se iskreno otvorila u životu, pokušajte joj pomoći vi.
Već drugi tjedan iskoristila sam trenutak da budem sama s njom, a kad je stavila djecu na spavanje započela sam razgovor. Rekla sam joj da je promjena na njoj ogromna, da mi može reći što god želi i da sam tu za nju. Ponudila sam joj čuvanje djece kako bi joj ostalo više vremena za nju samu. Ipak, ona se nije otvorila, samo me je gledala i šutjela. Nije rekla da umišljam ili da sam krivo zaključila i po tome sam znala da je Danijela bila u pravu. Moja kći će eksplodirati.
- Slijedi veliko iznenađenje za vašu cijelu obitelj, rekla je Danijela. Vaša kći vam se nije otvorila, i dalje to drži u sebi, a vašim razgovorom još je više potencirana njezina želja za promjenom. Ona je spremna napraviti veliki rez i bojim se da je kasno za bilo kakav razgovor. Jasno vidim da se od vas svih udaljava, i kad to kažem ne mislim samo na emotivnu udaljenost - ona će odseliti i to u drugi grad. Nemojte je zaustavljati, nego pomozite njezinoj djeci i njihovom ocu da to prebrode. Vaša pomoć će im biti više nego potrebna.
Priznala sam Danijeli da mi je teško u to povjerovati. Pa ona ima dvoje prekrasne djece, a moj zet je dobra osoba i dobar muž i otac. Moja kći nije tako odgajana.
- Da, rekla je Danijela, ona nije tako odgajana. Ona je cijeli život gledala život iz prikrajka, nadajući se slobodi koju nikada nije osjetila. To je jednostavno u njoj. Ona nije zbog toga loša osoba, samo ne može protiv onoga što nosi u sebi. U njoj se sada odvijaju razne borbe, ona razmišlja što i kako napraviti, tj. kako otići. Vrlo je vjerojatno da je neke poteze već povukla. Nemojte misliti da je u pitanju treća osoba, jer nije. Ona planira svoj život i svoj posao. Dosta joj je svega. Pripremite i supruga na ovo što sam vam rekla. Njemu će ovo posebno teško pasti, smatrat će se krivim i pitati gdje je pogriješio u odgoju svoje mezimice.
Odmah nakon što smo prekinule razgovor popričala sam sa suprugom. Nakon nekoliko dana što se nismo čule otišla sam kod nje kući. Čim sam došla, pitala sam je kako je i ima li što novo u njezinom životu. Ima, rekla je. Napušta Vedrana i to mu misli saopćiti, jer, kako je rekla, sve je sredila za odlazak. Što si sredila, pitala sam je. Rekla je kako već neko vrijeme pokušava pripremiti sve za početak novog života u kojem će konačno biti mirna i sretna. Novac, koji su dobili na svadbi, uložila je u prostor na moru - otvara kafić. Osjetila sam slabost i sjela. Kako bi mi tek bilo da me Danijela nije na ovo pripremila, pomislila sam.
Mama, rekla je, čuvaj mi djecu. Pogledala sam je i vidjela da se sve što mi je Danijela rekla obistinilo. Ona će i djecu napustiti. Što je to, pitala sam je, što te toliko jako odvlači od svih nas, pa i od tvoje rođene djece. Ne mogu više, odgovorila je, poludjet ću. Idem dolje, otvorit ću kafić, raditi i živjeti. Ne želim da Vedran ide za mnom. Želim biti posve sama.
To je bilo prije tri godine. Na djecu pazimo Vedran, suprug i ja. Kći nam se ne javlja. Gospođi Danijeli hvala jer mi je objasnila sve pa ne
zamjeram svojoj kćeri ništa i hvala joj jer, kad smo se nedavno čule, opet me je umirila - rekla mi je da mi je kći živa, zdrava i zadovoljna.
Hvala, Danijela.
Ruža, 55 Zagreb