Zakonski muž prao novac

Suprug i ja upoznali smo se u domovini, a nedugo nakon vjenčanja otišli smo s malom ušteđevinom živjeti u inozemstvo, vjerujući da ćemo tako uspjeti osigurati bolji život za sebe i svoju djecu u budućnosti. U početku smo oboje radili kao konobari, a sav trud i odricanje su se isplatili; nakon pet godina napornog rada uspjeli smo otvoriti i nešto svoje – mali restoran. Ja sam radila kao konobarica, a Vedran je bio poslovođa, brinuo se o nabavi namirnica, organizaciji posla i papirima. Restoran je dobro poslovao, ubrzo su došla i djeca
i sve je bilo onako kako sam oduvijek željela. Ništa mi nije bilo teško napraviti za muža i obitelj. Uživali smo u plodovima svog rada, djeca su rasla i nismo ni razmišljali o povratku.
Iako smo Vedran i ja imali pretežno skladan brak, prošle godine učinilo mi se da djeluje nekako odsutno. Nisam znala što bi mogao biti razlog – kod kuće je sve bilo u redu, a restoran nam je omogućavao i više nego pristojan život, nikad nisam morala gledati cijene u trgovinama i djeca su imala sve što su poželjela.
Pokušala sam razgovarati s njim, no on bi uvijek uspijevao skrenuti razgovor na neke druge teme, uvjeravajući me da nikad nije bio sretniji i da se ne trebam ništa brinuti. – Pa zar nisi oduvijek željela ovakav život, što me sad gnjaviš – često bi mi govorio. Majka je imala isto stajalište, smatrala je da ne bih trebala tražiti kruha preko pogače: – Ne budi nezahvalna, znaš da vam svi zavide. On je dobar muž, brine se o svojoj obitelji, pa ako je nekad šutljiv, muškarci su ti
takvi, svi imaju neke svoje mušice. Pusti ga na miru i nemoj mu dosađivati, tako ćeš ga samo razljutiti. Puno radi i ima mnogo stvari o kojima treba voditi računa, nije čudo što se kod kuće želi odmoriti.
Njihove riječi su me više živcirale nego umirivale pa sam odlučila nazvati Danijelu, o čijim sam sposobnostima redovito čitala na stranicama magazina.
- Vaš brak je naizgled uzoran, no kao što ste i sami primijetili, nije zlato sve što sija i nije sve tako idealno kako se možda čini drugim ljudima. Žao mi je što ću vas morati razočarati, ali do standarda koji danas uživate niste došli poštenim putem. Iako vaš restoran donosi dobre prihode, ne biste imali ni pola toga što sad imate da je vaš suprug vodio knjige kako treba. On već godinama krivotvori
podatke i pere novac, a njegov manjak moralnih vrijednosti ne odnosi se samo na knjigovodstvo. Već vam je prije bio nevjeran i ništa ga ne sprečava da to ponovi, a vrlo je vjerojatno da će uskoro upoznati ženu koja će mu skroz pomutiti razum i zbog koje bi vas mogao i ostaviti. On vas cijeni kao suprugu i majku svoje djece, no sve to će mu malo značiti kad mu se pruži prilika za avanturu. Što se tiče pranja novca, uhvate li vas poreznici, nemojte misliti da će
vam lako oprostiti utaju. Najbolje je da porazgovarate sa suprugom i vidite mogu li se barem neke stvari popraviti - savjetovala mi je Danijela.

Kad sam to sve čula, ostala sam zabezeknuta. Sve ono na što sam bila ponosna bilo je pred raspadom. Možda je to glupo, ali nije me toliko pogodilo to što je Vedran varao državu i činio protuzakonita djela, nego to što nije imao povjerenja u mene da mi to kaže. Osjećala sam se kao naivna ženica koja treba samo raditi, a ništa ne pitati. Naravno, da smo diskutirali o tome, ne bih pristala na lažiranje podataka, no bilo mi je grozno što me nije ni pitao što ja mislim o
tome. Na kraju krajeva, radilo se o našoj imovini, našoj djeci, pa valjda je i moje mišljenje trebalo imati neko značenje. Pa i da nije pitao slažem li se, mogao mi je barem reći o čemu se radi, uostalom i ja sam radila u restoranu i pridonosila budžetu.
Pitala sam se i je li istina da me varao. Odjednom su mi sve žene s kojima je dolazio u doticaj postale sumnjive. Rekla sam samoj sebi da ne smijem biti paranoična i da je najbolje pitati njega izravno.
Nije mi nikad priznao da je bio s drugim ženama, no muljanje s papirima nije porekao.
- A što si ti mislila, da je ovo sve palo s neba? Kako si naivna! Sad si me našla prozivati zbog toga što privređujem za našu obitelj, a kad ideš u trgovinu po namirnice ili u šoping nove odjeće, tad ništa ne komentiraš. Nisam ti ništa rekao jer te nisam želio opterećivati, ja za razliku od nekih, mislim i na druge ljude, a ne samo na sebe. Ne boj se, ti nećeš nastradati, moje ime je na tim papirima i samo ja riskiram da bi ti imala sve što hoćeš. Lijepo si mi zahvalila, sumnjama i optužbama. Tko ti je uopće utuvio u glavu da sam te varao, ne budi luda – vikao je na mene.
Nisam ja bila toliko luda i dobro sam shvaćala što mi on želi reći, ali nije mi padalo na pamet jednostavno prijeći preko svega i nastaviti živjeti u mreži obmana. Ako je dosad bio spreman lagati oko novca, tko mi može garantirati da je o drugim stvarima bio iskren?
Odlučila sam se strpjeti dok naše cure ne završe školsku godinu, otići k majci preko ljeta te tad na miru razmisliti što i kako dalje. Nisam željela razvod, nadala sam se da ćemo nekako uspjeti prevladati tu krizu, nisam ni sama znala kako, ali nisam gubila nadu.
No, sudbina je htjela drukčije. Mjesec dana nakon naše svađe, Vedran mi je rekao da se Vesna, naša konobarica, rastala od svog muža i da i on želi razvod kako bi se njih dvoje mogli vjenčati. Sjetila sam se Danijelinih riječi i nisam uopće željela pitati koliko to traje niti ga moliti da ostanemo zajedno. Tješila sam se da je tako i bolje, no opet me povrijedilo kako je mogao olako prijeći preko naših dvadeset godina braka. - Na kraju krajeva - zaključila sam - ako sve to vrijeme njemu ništa ne znači, onda ne znači ni meni.
Kad smo potpisali papire za razvod braka i podjelu imovine, nazvala sam Danijelu da joj još jednom zahvalim što me upozorila na Vedranovo nepoštenje i nevjeru.

Ljerka (43), Stuttgart

Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr