Zabranjena ljubav okrunjena brakom

Dok mi se atraktivna i lijepa mlada žena približavala odlučnim korakom, pomislila sam:- Što li je ovakvu ženu potaklo da se obrati meni?- 

Ali, već s prvim riječima je bilo jasno da priča moje sugovornice Vlatke nosi osobitu težinu. Stav koji je zauzela, ton njenog glasa, pogled koji mi je uputila odavali su da je proživjela iznimno bolno iskustvo. 

-Udala sam se vrlo mlada. Nije sve bilo kako treba ni na početku braka, ali sam mislila da će se situacija srediti. Bila sam toliko slijepa i naivna da sam, čak i kad me suprug počeo tući, smatrala to na neki način normalnim. 

Bila sam uvjerena da je on uspješan poduzetnik, kakvim se i predstavljao. Vjerovala sam da su to i oni sumnjivi tipovi, navodni poslovni partneri, koji su često zvonili na vrata i tražili ga.

A onda se dogodila “ta” noć, u kojoj se moj život preokrenuo naglavačke. Sjećam se da se muž kasno vratio kući. Probudio se nešto prije podneva sljedećeg dana i obavio nekoliko telefonskih razgovora. Čula sam da je nekome objašnjavao kako ga boli želudac i neka se snađu bez njega. Ostao je u kući cijeli dan: ručao je, pročitao novine, malo odrijemao, a onda uključio tv. U popodnevnim vijestima objavljeno je da je ubijen muškarac, a da je nepoznati počinitelj u bijegu. 

-Strašno!- komentirala sam. On me je pogledao bezizražajnim pogledom i otišao u spavaću sobu.  

Pred zoru je banula policija i uhitila mog supruga, pod sumnjom ubojstva. Promatrala sam sve to kao da gledam film, kao da se mene to uopće ne tiče. U sjećanje su mi se usjekle samo dvije scene. Ona u kojoj mome mužu i ocu moga djeteta stavljaju lisice: on ne poriče ubojstvo, njegovo lice je neprobojno. U drugoj stojim u predsoblju, dijete mi je u naručju, a jedan od policajaca gleda me dugim pogledom punim tuge i suosjećanja. 

Vijest se proširila brzinom svjetlosti. Preko noći sam postala glavna senzacija u mome malom mjestu. Bilo me stid izlaziti iz kuće. Nije bio uništen samo moj život; znala sam da će i moje dijete ispaštati zbog očevog čina. Neizgovorena osuda i prezir okoline nadvili su se nada mnom poput teškog, tmurnog oblaka.

A jednog dana, dok sam u dugoj, besciljnoj šetnji smirivala dušu, uljudno me pozdravio muški glas. Reda radi uzvratila sam pozdrav i podigla pogled. Preda mnom je stajao policajac koji je priveo mog muža, gledajući me istim pogledom kao i one noći- pogledom koji mi se živo urezao u sjećanje. 

-Da. U tom se trenutku dogodila ljubav među nama. Zabranjena ljubav. Nisam imala pravo na nju. Nisam se smjela zaljubiti u policajca koji je priveo mog muža, nisam bila dostojna tog zgodnog mladića, jedinca u matere, dečka čija je prošlost čista, bez ijedne mrlje... Ja sam bila žena čiji je život bio zapečaćen. 

U potrazi za rješenjem i slamkom spasa, došla sam i do Danijele. Trebala mi je pomoć, savjet, netko mi je trebao reći što trebam uraditi da zaboravim tog muškarca. Bila sam spremna i na njenu kritiku i ukor. 

Ali, ona me strpljivo saslušala i s velikim razumijevanjem vratila mi volju za životom. 

Rekla mi je:- Onaj tko vas osuđuje zbog postupka vašeg supruga na najnižoj je duhovnoj ljestvici.-

-Osim toga, niste se trebali ni udati za njega. Ovo bih vam rekla i da ste mi se obratili prije udaje. Jasno se vidi da ne biste ostali s njim dok vas smrt ne rastavi. Ali, što je- tu je! Vaš suprug snosit će posljedice svog čina i dugo, dugo boraviti u zatvoru. Nosit ćete njegovo prezime još 16 mjeseci, a onda se rastaviti i dobiti skrbništvo nad djetetom. Nećete ostati u rodnom mjestu. Preselit ćete se u veliki grad. Rekla bih,- nasmijala se Danijela - u naš Zagreb. 

Što se tiče muškarca za kojeg me pitate, održavat ćete s njim tajnu vezu, iz opravdanih razloga, ali ne još zadugo. Za nekih 20 mjeseci on će doći za vama u Zagreb.-

Pogledala me s veselim izrazom lica: - Joj, da samo znate kako će vas zaprositi! Koja će to romantična scena biti- kao iz bajke! Udat ćete se za njega, naravno. Život u velikom gradu odagnat će sjene prošlosti. Ne bojte se, bit ćete normalan bračni par. Uostalom, vi to i jeste.-

-Pokušavala sam se suprotstaviti njenim riječima. Mucajući sam  objašnjavala da je tako nešto nemoguće, da ta ljubav nema budućnosti.  Spominjala sam da njegovi roditelji nikada ne bi tako nešto dozvolili, isticala zanimanje kojim se bavi, naglašavala njegovo poštenje i čestitost ... 

A Danijela je rekla: - Pa i vi ste čestiti i pošteni! Samo to nije vaš muž. Ali, muškarac o kojem pričamo ionako neće ženiti njega, nego vas! Ovaj vas mladić voli i stalo mu je do vas. Koliko i kako- u to ćete se i sami uvjeriti. Vrijeme će pokazati jesam li u pravu.-

-Sve se odvijalo onako kako je Danijela vidjela i rekla. Sada živim u Zagrebu, udana sam za čovjeka koji me zaprosio na najromantičniji mogući način, a prije šest mjeseci postala sam majka još jednog dječaka- završila je Vlatka svoju priču, zahvalila se još jednom Danijeli i požurila trojici njenih muškaraca, koji su je nestrpljivo iščekivali.

Vlatka, 29, Zagreb

www.danijela-tarot.hr