Vratio mi se početkom nove godine

Ja sam Milena i imam 24 godine - sa širokim osmijehom na licu odvažno je pristupila atraktivna i fijepa dje­vojka i pružila ruku.

• Biste ti nam ispričali svoju priču ­vezanu uz Danijelino proročanstvo?

• Naravno!:.. spremno odgovori ona - zato smo se i sastall, zar ne? - ponovno nasmije. - Vjerujem da će moja ispovijest pomoći i drugim djevojkama. I ne samo njima, naravno!

Prošle godine u jesen ostavio me dečko s kojim sam bila u vezi tri i pol godine. VJerujte da nisam znala koliko mi znači, sve dok me nije nogirao. Bila uvjerena da je to kraj našeg odnosa i da više nikad nećemo biti zajedno. Uostalom, to mi je i rekao, Naravno, ne baš tim riječima.

Bol je bila toliko jaka da nisam mogla normalno funkcionirati tjednima. lzgubila sam­ i apetit, smršavila desetak kilo­grama. Buljila sam danima u jednu točku, čitala, a da nisam ni znala što čitam; gledala tetevizor, a da blagog pojma nisam imala što se na programu emitira. Noći su, naravno, bile najteže: slike iz sretnih dana naše veze motale su mi se glavi, a suze natapale jastuk...

Čim bih ugledala svoje ukućane oku­pljene za stolom u blagovaonici, toliko bih pobjesnila da sam bila u stanju i zadaviti ih. Ma, bila sam užasna. Nije mi jasno kako su me roditetji uopće mogli podnositi takvu. Od one nekad vesele djevojke nije ostalo ništa.

Tri mjeseca će skoro da se ne jav­lja... gotovo je, baš kao što je i rekao!... Bože dragi, kako Ii ću dalje?... Hoću Ii smoći snage nastaviti život bez njega? - tako sam razmisljala, brojeći dane nakon raskida.

Jednog jutra kojeg sam, kao i mnoge do tada, dočekala budna i uplakana uputih se u trgovinu. Navrati1a sam i do kioska i kupila Moju sudbinu da pročitam što mi predstoji u idućoj godini. Ljuta sam bila i na trgovkinju koja me veselo pozdravila.

Kako Ii se samo može tako smijati - mislila sam - a ja umirem od boli?!? Kao da je ta mlada žena bila kriva zbog moje nesreće. Ma. zaista sam bila grozna! I osjećala sam se loše, ali si nisam mogla pomoći. Čim sam došla kući, prelistala sam Moju sudbinu i ugledala ispovijest Danijelinih klijenata. Odmah sam je nazvala i zakazala termin. Naravno, bilo me je malo i strah. Ali, ionako mi ne može odmoći, može mi samo pomoći, da znam na čemu sam, tješila sam samu sebe.

Bilo kako bilo, našla sam se u Danijelinom uredu i sjela preko puta nje. lritirala me smirenost i toplina kojom je isijavala. Čak sam joj, onako depresivna i frustrirana kakva sam bila, to i rekla. Na to se Danijela nasmijala:

- Točno! Dobro ste uočili. Sad učite od mene, pa i vi budite takvi. Zašto bi­ smo i svi mi oko vas dijelili vaše raspo­loženje. Osim toga - nastavila je - ne bi se baš moglo reći da imate neki veliki problem - odmahnula je rukom. - Dobro, počet cemo odmahl

Koji trenutak kasnije, izgovorila je i ovo:

- Uz dužno poštovanje, taj je mladić kao osoba kvalitetniji od vas. Pomirit ćete se do Valentinova, zaručiti do Uskrsa, a oženiti u kolovozu. Zato se saberite i ne histerizirajte.

Dala mi je još mnogo savjeta koje neću nikad zaboravitL Razgovarala je sa mnom kao starija sestra, iskusna prijateljica, mudra žena. Pošlo joj je za rukom otvoriti mi oči tijekom jednog jedinog razgovora, pomoći mi da uvidim pogreške i krive korake koje sam napravila Nije joj bilo lako sa mnom, uvjerena sam u to. Plakala sam, mislila sam da me samo pokušava utješiti, joooj, kad se samo sjetim, baš se stidim same sebe. Naposljetku me ispratila riječima:

- ldite kući! Strpite se pa ćete vidjeti, a onda mi se javite. ·

Jedne večeri, hodajuci ulicom i gledajući u pod, onako smotana kakva sam već tada bila, gotovo sam udarila u njega ramenom. Baš kao u ijubavnlm romanima. Pogledi su nam se sreli i ja sam, naravno, zatulila kao sirena hitne pomoći, a on me zagr1io bez riječi i poveo prema najbližem kafiću. Sve sam mu ispričala, sve priznala, otvorila srce do kraja. On meni takoder. I tako je po­novno krenulo, početkom nove godine, kako je Danijela i predvidjela A kako se bližio Uskrs, naša je veza postajala sve kvalitetnija.

Moram napomenuti i to da sam se mnogo promijenila. Mom se dečku sviđaju te pozitivne promjene koje vidi na meni.

Toga dana, čekajuci ga ispod sata na Trgu, nisam ni slutila da to neće biti obi­čan spoj. Čvrsto me zagrlio, uhvatio za ruku i poveo do izloga zlatarne.

- Htio sam ti sam odabrati prsten, ali nisam bio siguran hoće Ii ti se svidjeti. Možda bi bilo bolje da ga zajedno iza beremo!

Odmah sam se, po svom starom običaju, rasplakala. I sjetila Danijelinih riječi: zaručit ćete se za Uskrs, tako nekako... Kako sam sretna što je bila u pravu

Milena, 24 godine, Velika Garica

www.danijela-tarot.hr