Vječna ljubavnica
- Nedavno sam ponovno kontaktirala Danijelu kako bih joj rekla da su se njena predviđanja pokazala potpuno točnima. Prije četiri godine ostala sam bez supruga, svog voljenog Mate. On je bio profesor u mojoj srednjoj školi, no razlika u godinama nije bila velika, budući da mu je to bila tek prva godina po završetku studija. Bila sam zaljubljena u njega preko ušiju, no to se nisam nikome usuđivala priznati. Tek sam mu na maturalnoj večeri sramežljivo otkrila svoje osjećaje. Mate mi je povjerio da mu se i ja sviđam, no da nikako ne smijemo biti zajedno dok sam ja još učenica, a on profesor. Odlučili smo pričekati dok ne prođe školska godina. Prohodali smo nakon što sam ja položila prijemni ispit, a nedugo nakon toga smo se i zaručili. Moji roditelji su u početku bili protiv naše veze. Smatrali su da sam premlada za brak i govorili mi: - Prvo diploma, a onda udaja! Matu su doživljavali kao osobu koja bi se mogla ispriječiti na putu snova koje su oni snivali za mene. Bojali su se da će me zatvoriti u kuću, da ću ostati trudna i tako zapečatiti svoju profesionalnu budućnost. No, ubrzo su se uvjerili u suprotno, jer me Mate zapravo poticao da se primim knjige. Čak mi je pomagao i ponavljati gradivo uoči ispitnih rokova, stalno ističući kako bi bila prava šteta da tako inteligentna djevojka poput mene ne završi fakultet. No, nije mi to ni morao govoriti. I sama sam bila svjesna što znači mogućnost zarađivanja novca. Oduvijek sam htjela biti samostalna i nije mi padalo na pamet udati se i živjeti samo od muževe plaće. Nisam se željela dovesti u poziciju da ga moram pitati za svaku kunu.
Bila sam neizmjerno sretna kad su nam moji roditelji dali blagoslov. Znala sam da imam pravo učiniti sa svojim životom ono što ja želim, no nisam htjela ići protiv njihove volje. Imali smo veliku, raskošnu svadbu. Brak nam je bio naprosto savršen. Uspješno sam polagala ispite, diplomirala i odmah nakon promocije pronašla posao u struci. Djecu nismo željeli odmah, smatrali smo da za to još ima vremena, no kasnije se ispostavilo da sam ja neplodna. Ta nesreća nas je još više zbližila. Mate je bio tako osjećajan i pažljiv prema meni kad smo saznali da nikad nećemo moći biti roditelji. Činjenica da nikad neću imati svoje dijete bacila me u depresiju, no uz Matinu pomoć smogla sam snage suočiti se s tom situacijom.
Život je išao dalje svojim tijekom. Nastupila je i "kobna" sedma godina braka, u kojoj sam morala priznati sebi da moja ljubav prema Mati kopni u korist prijateljskih osjećaja. No, kako sam ga voljela i dalje, duboko i iskreno, i kako ga nisam htjela povrijediti, trudila sam se prikriti nedostatak strasti jer nisam željela uzdrmati našu ugodnu svakodnevicu.
Sudbina je htjela drugačije. Upoznala sam novog poslovnog suradnika Ivana, šarmantnog, zabavnog i oženjenog. Ni on ni ja se nismo mogli oduprijeti naletu strasti i započeli smo tajnu vezu. Nisam to planirala, pa ni željela, no to je bilo jače od mene. Nakon trinaest godina dvostrukog života Mate je iznenada umro. Oplakivala sam ga više kao dobrog prijatelja, nego li kao supruga.
S vremenom sam se navikla živjeti sama. Život mi se sveo na posao i redovite susrete s Ivanom. No, odjednom su se naši susreti prorijedili, gotovo preko noći. Posumnjala sam da nešto nije u redu. Kad sam ugledala Ivana i novu kolegicu kako zajapureni izlaze iz njegovog ureda, odlučila sam potvrditi svoje sumnje. Nazvala sam Danijelu, sjetivši se da sam o iskustvima njenih klijentica čitala u novinama.
Nakon što je ukratko ispričala tijek mog života i naglasila prirodu moje veze s Ivanom, izgovorila je i ono zbog čega sam je i kontaktirala.
- On vam nije vjeran – rekla je Danijela i potvrdila moje sumnje.
- Nije vjeran ni supruzi, niti vama, niti će to ikada biti bilo kojoj ženi. On je osoba kojoj je vjernost potpuno strana riječ. S dotičnom kolegicom već neko vrijeme ima intimne odnose.
- Pa ne može me tek tako varati, k tome još s tom... - bijesno sam uzviknula.
- Kako da ne, gospođo Antonela, kako da ne. Pa vi već dugi niz godina, koliko mogu vidjeti, održavate vezu s tim muškarcem, a on se svake noći vraća kući supruzi i djeci. Dosad vam nije smetalo što vas ostavlja i odlazi njoj u krevet, a sad se bunite zbog treće. On iz braka nikad neće otići, kao što nikad neće biti vjeran. Nadate li se da će radi vas ostaviti obitelj, moram vas upozoriti da su vam nade uzaludne.
- To me ni ne zanima. Meni savršeno odgovara ovakav odnos. Uopće nemam namjeru udati se za njega. Neka on samo ima svoju ženu, ja svoju slobodu, a nas dvoje jedno drugo. Ta treća u igri ne smije biti! Valjda sam mu ja ljubavnica za koju čuva svoju strast.
- Znam da vas "pali" zabranjeno voće, tajna ljubav koja plamti baš zato što je tajna. On razmišlja na isti način, no apetiti su mu puno veći. Njemu niste dovoljne vi i supruga. Afera koju sad ima s vašom kolegicom bit će kratkog vijeka, brzo će je se zasititi, ali...
- Samo me to i zanima - prekinula sam ju - za drugo me baš briga. To što ide sa svojom ženom u krevet mogu prihvatiti, neka ostane s njom i do kraja života, ali ako će mu netko biti ljubavnica, to mogu biti samo ja!
- Antonela, vi tako razmišljate sada, no možda će vam ipak biti draže da muškarca kojeg volite ne dijelite s drugom.
- To mi sad uopće nije važno, samo želim da ova treća izađe iz igre. Rekli ste da će biti tako, živi bili pa vidjeli - izgovorila sam u jednom dahu.
Ispostavilo se da je Danijela bila u pravu. Ivan je vrlo brzo izgubio interes za novu ljubavnicu i vratio se meni. Što će biti u budućnosti ne znam, sad sam sretna jer imam ono što želim.
Antonela, 43, Zagreb
bglavac
irida
