Marko i ja prijatelji smo godinama. Oduvjek smo se družili, razmjenjivali knjige, i školovali se zajedno te si povjeravali najskrivenije tajne. On me je poznavao bolje pd najboljih ženskih prijateljica. Čak je znao kada sam tako loše da mi se ne da ne želim ni čuti ni vidjeti nikoga, pa me ne smeta ako me ne zove nekoliko dana. Ne mogu uopće zamisliti da se ne družimo i da ne znam što je novoga u njegovome životu. Zato mi je uvijek bilo ključno pitanje - je li se zaljubio. Bilo je tu raznih djevojaka. Jedn a Rebeka, pa Lara, pa Nina. Sve su to bile super cure, s kojima sam i ja lako uspostavala komunikaciju, ali veze mu nikada nisu trajale
Kada sam u Astro magazinu vidjela broj Danijele i tekst njezinoga oglasa, omislila sam kako bi mi baš Danijela mogla reći - zašo mu veze ne traju.
- Hmm, sto vi mislite? Pitala me je Danijela i utihnula.
. - Mislim da je Marko malo kompliciran. Mislim da ne zna što hoće. Danas je jedna, sutra druga i onda mi se stalno nešto izvlači i žali. I onda je redovno nakon prekida u depresiji. Što je naprimjer, upravo sada.
- Stvarno ne znam što bi moglo biti, Jelena - rekla je s pomalo ironičnim tonom
- Što vi želite reći, pitala sam je? Što mu je?
- Vi ste mu Jelena, pobogu.
- Što sam mu ja? Ne razumijem.
- Čovjek je zaljubljen u vas, što vam nije jasno. Cijeli život ste zajedno, on zna sve o vama. I što je tu neobično? Prijateljstvo je s njegove strane prešlo u ljubav. Ja ne bih odmah rekla koliko je on to sebi još spreman priznati. Mislim da otud i nastaju tolike veze. To su kao nizovi pokušaja da uspije, da ga usreći druga.
- Moram priznati da ne znam što bih rekla. Malo ste me iznenadili.
- Meni tu i nije Jelena kraj priče. Ja bih rekla da nam iznenađenja tek slijede.
- Kako sad to mislite?
- Zašto ste me doista nazvali?
- Pa rekla sam vam. Da pitam za prijatelja.
- Da pitate zašto vas prijatelj ima problema u vezama. Otkad to prijatelji traže pomoć za takav ,,problem" svojih ,,prijatelja"? Ne biste li se složili da je malo neobično zašto ste me nazvali?
- Pa...
- Jelena. ne morate mi ništa odgovarati. Odgovorite sebi. Uglavnom vaš prijatelj Marko nema problem. On je samo nesretno zaljubljen. Zasto nesretno? Jer vam nikada nije rekao. Jer je uvjeren da mu osjećaji neće biti uzvraćeni.
- I što bih ja sada trebala?
- Za pocetaJ{ biste trebali biti obazrivi i iskreni - prema sebi prvenstveno. Zagrebite malo ispod površine i vi i vidite zašto se vaše veze ne održavaju. Nisam li u pravu?
- Pa, da. Ni moje veze ne idu najboljim i uvijek željenim putom. Ali, ja nisam imala sreće.
- Zar niste dosad bili čak i zaprošeni. Nije li taj dečko bio i malo startji i situiran, što je značilo da misli ozbiljno s vama ići kroz život.
-Jest, ali ja sam procijenila da bolje da ne. Nisam mogla zamisliti da se više s Markom...
- ... ne viđate i ne družite. Da i evo gdje leži problem. Sve vam je jasno. Sretno vam i znajte, sve će biti u redu budete Ii iskreni. Budete li otvoreni za razgovor. I pripazite, Marko je tvrdi orah .
I prošlo je neko vrijeme. Ja sam dosta razmislila o svemu i zaključila da ja zapravo bez njega ne mogu. I to ne kao bez njega prijatelja. Ja volim Marka. On mene zanima kao partner. Fakultet smo završili. Ja ću se uskoro zaposliti i planiram odseliti. On je to već napravio. Maštala sam kako bi bilo da krenemo ispočetka i to u jednu drugu priču. Odlučila sam pričekati pravi moment.
Uskoro smo bill pozvani na jednu zabavu. Ali on se nije pojavio. Čekala sam, i čekala. Pa sam ga nazvala nekoliko puta. On se nije javljao. Otišla sam do njegovoga stana i nakon što sam neko vrijeme zvonila otvorio je. Ispred mene je stajala posve drugačija osoba od one koju sam donedavno znala od glave do pete . Drugačije je izgledao, drugačije je odisao, drugačije me gledao.
- Mogu Ii ući, pitala sam ga. Rastvorio je vrata širom i ušla sam. Unutra je bilo nekako osamljenički. Bila je upaljena samo jedna lampa i djelovalo je kao da tu boravi osoba koja razmišlja o nečemu vrlo ozbiljnom. Bio je posve "budan."
- Sjedni, rekao je.
Sjedili smo i sve se znalo. Nitko ništa više nije imao što za reći.
- Otkad znaš, pitao me je?
Ispričala sam mu što sam napravila; nazvala sam Danijelu i tako je sve počelo.
Objasnila sam mu zašto sam prvotno to napravila i što mi je Danijela osvijestila. Pitala sam ga što ćemo dalje.
- Ti ćeš nam odgovoriti na to pitanje.
Moj odgovor nas je doveo u zajednički stan, zajednički život i Marko me je nedavno zaprosio. On se potpuno promijenio. Vedrina je zaposjela njegovo lice i onaj nekad tvrd orah danas je opustena osoba koja otvoreno progovara o svemu što želi i što planira uraditi.
- Drugačije je, rekla sam Danijeli kad sam je ponovno nazvala. Sve je neobično.
- Jelena, nije li zapravo tako uvijek bilo? Pa zato ste se voljeli uvijek. Znali ste da vam je stalo do istih stvari u životu i da se razumijete. Nego, kako vam je u stanu, pitala me je Danijela?
- Lijepo, imamo lijep stan. Zašto?
- Mislim da će kod vas stvari ići malo brže. Ipak je mnogo prošlo.
I tako je i bilo. Dijele je došlo za godinu i pol. Danas maleni ima dvije i pol godine, mi smo i dalje uvjereni da ne postoji nitko drugi tko bi mene ili njega usrećio višse u životu.
- Uvijek sam bio siguran da cemo nas dvoje uvijek biti zajedno. Iskreno, pomisao da bi nas moglo biti troje... to mi nije padalo na pamet, rekao je nasmijavši se. _
Danijela. hvala za školu iz iskrenosti. Život je divan.
Jelena 32, Zagreb