Udana za galeba

Kao i svi drugi, i ja sam od života uvijek željela sreću u ljubavi. Naravno, bilo mi je bitno i da budem samostalna i da ne moram muža tražiti za kavu. Željela sam se što prije zaposliti kako bih imala svoj novac. Oduvijek sam voljela uređivati kosu lutkama i prijateljicama pa sam pomislila da bi mi zanimanje frizerke dobro ležalo. Tijekom cijele srednje škole sam obavljala praksu u
jednom frizerskom salonu, što mi je omogućilo i više nego pristojan džeparac. Na poslu sam uistinu uživala, a najviše sam voljela raditi svečane frizure. To je primijetila i vlasnica salona, koja mi je ponudila radno mjesto po završetku školovanja. Tringelt koji su mi ostavljale zadovoljne mušterije stavljala sam na stranu i uspijevala uštedjeti popriličnu svotu. Roditelji su bili zadovoljni s mojim
napredovanjem, a baka, koja je redovito navraćala u salon, topila se od ponosa kad bi me gazdarica stala hvaliti. Moja draga bakica mi je ostavila i kuću u nasljedstvo, u koju sam se preselila godinu dana nakon njene smrti.

Za potpunu sreću nedostajao mi je samo muž. Kad sam započela vezu sa zgodnim Matkom, nisam željela ništa riskirati pa sam nazvala Danijelu i dogovorila termin. Mnoge mušterije su nerijetko pričale o njoj. Pitala sam ju kakve su naše šanse za budućnost, na što mi je odgovorila:
- Vi ste mladi, puni života i željni ljubavi. Uspjeli ste se izboriti za sebe, na poslu vas svi cijene i poštuju, a zahvaljujući svojim spretnim rukama nikad nećete biti gladni. To vam nije došlo s neba, vrijedni ste i spremni uložiti trud i vrijeme u usavršavanje. Komunikativnost je također jedna od vaših aduta. I sami znate da u vašem poslu morate biti dobar sugovornik, inače ništa od toga. Što se tiče muškarca čije ste mi podatke dali, bojim se da se nećete previše usrećiti. On je ono što u primorskim mjestima zovu galeb, njemu je u životu najviše stalo do provoda. Taj će se doseliti k vama, živjeti na vašoj grbači i nemilice trošiti novac koji ste vi zaradili. Tako troši i novac svojih roditelja, ne pitajući imaju li oni dovoljno za sebe. Roditelji kao roditelji, dat će sve svom djetetu. Vidim da
je pred vama brak, no dobro razmislite želite li provesti život s čovjekom koji se ne srami trošiti ženin novac. On bi trebao uzdržavati vas, a ne vi njega, to vam je moj savjet. Novac je često bolna točka u brakovima, i kad ga ima premalo, i kad ga ima previše. Čuvajte se razočaranja. Primite li ga u svoj dom, nemojte se
čuditi ako njegov jedini doprinos kućanstvu bude samo vaservaga!
Kad sam malo bolje razmislila o njenim savjetima, shvatila sam da on uistinu nema neki odnos prema novcu. No, važnije od toga mi je bilo ono što je rekla o našem budućem braku.

Bila sam izvan sebe od sreće. To je bilo to, našla sam svog princa! I nisam ga htjela tako lako pustiti. S njim se sve činilo tako lako i bezbrižno. Nisam podnosila ljude koji samo kukaju, a on se nikad nije žalio ni oko čega. Pa što ako je i "galeb", govorila sam
sama sebi. Što ima loše u tome da čovjek uživa u životu. Nisam ni na trenutak pomislila da to isključuje vjernost prema meni.

Sve češće smo pričali o braku pa me nije previše iznenadilo kad me zaprosio. Zapravo sam to na neki način i očekivala. Bio je stvarno romantičan, odveo me na moje najdraže mjesto, kleknuo, izvadio prsten i otpjevao mi našu pjesmu. Kroz suze radosnice uzviknula sam: Da!!!, na što me on zagrlio, podignuo i zavrtio oko sebe. Bili smo sretni poput male djece.
Uslijedile su pripreme za svadbu, koje nisu bile prenaporne jer smo oboje željeli tek malu ceremoniju za obitelj i uži krug rodbine i prijatelja. Na medeni mjesec išli smo na nezaboravno putovanje u Francusku. Po povratku u Hrvatsku on se doselio k meni. To mi je bilo posve prirodno – on nije imao nekretnine, a ja sam imala predivnu kuću na raspolaganju. Istina je da on nije donio mnogo stvari pri useljenju, tek nešto alata. Kad sam ga vidjela s tom kutijom za alat, sa smiješkom sam se sjetila Danijele, no njemu nisam ništa govorila. Po struci je bio stolar i dugo je pokušavao pronaći posao, no sve se svodilo na povremene posliće. Za tim zanimanjem i nije vladala velika potražnja, no ne mogu reći da loše živimo. Ja jako dobro zarađujem u salonu, a odnedavno sam počela i malo
raditi u fušu. Imam svoje stalne mušterije oko kojih se uvijek trudim kao da su prvi put kod mene, a usmena predaja je najbolja reklama. Ne bojim se za život.

Ponekad mi roditelji i predbace što Matko nema stalni posao. Kao, on mi ne pruža osjećaj sigurnosti, pa ne može dignuti ni kredit, dobro bi nam došao auto ili renoviranje kuće... Ja im odgovaram da gledaju svoja posla.
- Od vas nisam tražila ni kune od svoje sedamnaeste godine, još sam i vama davala u kuću dok sam bila doma. Prema tome, kako ja živim sa svojim mužem i na što trošim svoj novac ne treba biti vaša briga. Kažete da mi on ne može omogućiti sigurnost. A što danas uopće je sigurno? Pa pogledajte primjer Natalije od tete Ive. Njen muž zarađuje više nego svi mi zajedno, a kad su se rastali nakon četiri godine braka nije joj ništa dao, i još se mora s njim povlačiti
po sudu radi alimentacije. Je li to sigurnost? – kažem im kad god spomenu našu financijsku situaciju.
Ja znam da me Matko voli i to je sva sigurnost koja mi je potrebna. Sve dok stvari između nas štimaju, ne pada mi na pamet brojati koliko tko zarađuje.

Jasminka, 25, Rijeka

Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr