Udajem se

- Ja sam Milena, i imam 24 godine.- Sa širokim osmijehom na licu
odvažno nam je pristupila atraktivna i lijepa djevojka i pružila ruku.
- Biste li nam ispričali svoju priču vezanu uz Danijelino proročanstvo?-
-Naravno!- spremno odgovori ona. - Zato smo se i sastali, zar ne?-
ponovno se nasmije. - Vjerujem da će moja ispovijest pomoći i drugim djevojkama. I ne samo njima, naravno!-
- Prošle godine u jesen ostavio me dečko s kojim sam bila u vezi tri i po godine. Vjerujte da nisam znala koliko mi znači, sve dok me nije
“nogirao”. Bila sam uvjerena da je to kraj našeg odnosa i da više nikada nećemo biti zajedno. Uostalom, to mi je i rekao. Naravno, ne baš tim riječima. Bol je bila toliko jaka da nisam mogla normalno funkcionirati tjednima. Izgubila sam i apetit, smršavila desetak kilograma. Buljila sam danima u jednu točku; čitala, a da nisam ni znala što čitam; gledala televizor, a da blagog pojma nisam imala što se na programu emitira.
Noći su, naravno, bile najteže: slike iz sretnih dana naše veze motale su mi se po glavi, a suze natapale jastuk... Čim bih ugledala svoje ukućane okupljene za trpezarijskim stolom, toliko bih pobjesnila da sam bila u stanju i zadaviti ih. Ma, bila sam užasna. Nije mi jasno kako su me roditelji uopće mogli i podnositi takvu...

To nije bio život, nego puko vegetiranje. Postala sam biljka. Od one, nekad vesele djevojke nije ostalo ništa.-
- ...Tri mjeseca će skoro da se ne javlja.... gotovo je, baš kao što je i
rekao!... Bože dragi, kako li ću dalje?... Hoću li ikada smoći snage
nastaviti život bez njega?...- Tako sam vam ja razmišljala, brojeći dane nakon raskida.
Jednog jutra kojeg sam, kao i mnoga do tada, dočekala budna i uplakana, uputih se u trgovinu. Navratila sam i do kioska i kupila  časopis, da pročitam što mi predstoji u idućoj godini. Ljuta sam bila i na trgovkinju koja me veselo pozdravila. - Kako li se samo može tako smijati, - mislila sam - a ja umirem od boli?!?- Kao da je ta mlada žena bila kriva zbog moje nesreće. Ma, zaista sam bila grozna! I osjećala sam se loše, ali si nisam mogla pomoći. Čim sam došla kući, prelistala sam časopis i ugledala ispovijest Danijelinih klijenata. Odmah sam je nazvala i zakazala termin. Jedva sam dočekala dan i sat dogovorenog termina. Naravno, bilo me je i strah. -Ali -tješila sam samu sebe - ionako mi ne može odnemoći; može mi samo pomoći, da znam na čemu sam!-

Bilo kako bilo, našla sam se u Danijelinom uredu i sjela preko puta nje. Iritirala me smirenost i toplina kojom je isijavala. Čak sam joj, onako depresivna i frustrirana kakva sam bila, to i rekla. Na to se Danijela nasmijala -Točno! Dobro ste uočili. Sad učite od mene, pa i vi budite takvi. Čini se da biste vi najradije da i svi mi oko vas dijelimo vaše raspoloženje. Zašto bi tako bilo?!? Pa vi ste ona koja ima problem, a ne vaša okolina!-
-Osim toga- nastavila je - ne bi se baš moglo reći i da vi imate neki veliki problem. Ovo nije ništa!- odmahnula je rukom. - Vaš jedini problem je vaš dečko. Ali, pošto vas nitko i ništa drugo osim njega ne zanima, počet ćemo odmah!- Koji trenutak kasnije, izgovorila je i ovo - Uz dužno poštovanje vama, ovaj mladić je kao osoba kvalitetniji od vas... Pomirit ćete se do Nove godine... zaručiti u travnju, tako nekako, a oženiti u osmom mjesecu iduće godine... Zato se saberite, smirite, ne histerizirajte...-
Dala mi je još mnogo savjeta. Vjerujem da ih neću nikada zaboraviti.
Razgovarala je sa mnom kao starija sestra, iskusna prijateljica, mudra žena. Pošlo joj je za rukom otvoriti mi oči tijekom jednog jedinog razgovora, pomoći mi da uvidim sve pogreške i krive korake koje sam napravila. Nije joj bilo lako sa mnom, uvjerena sam u to. Plakala sam, nisam joj mogla vjerovati, mislila sam da me to ona samo pokušava utješiti.... Joooj, kad se samo sjetim - baš se stidim same sebe!
Naposlijetku me je ispratila riječima - Idite kući! Strpite se, pa ćete
vidjeti, a onda mi se javite.-
Jedne večeri, hodajući ulicom i gledajući u pod, onako smotana kakva sam već tada bila, gotovo udarim u njega ramenom. Baš kao u ljubavnim romanima! Pogledi su nam se sreli, ja sam, naravno, zatulila kao sirena hitne pomoći, a on me je zagrlio bez riječi i poveo prema najbližem kafiću. Sve sam mu ispričala, sve priznala, otvorila srce do kraja. On meni također. I tako je ponovno krenulo, pred Novu godinu, kako je Danijela i rekla. A kako se bližio Uskrs, naša je veza postajala sve kvalitetnija. Moram napomenuti i to da sam se ja mnogo promijenila.

Mome dečku se sviđaju te pozitivne promjene koje vidi na meni. Malo sam bila zaboravila na Danijelu.

Tog dana, čekajući ga ispod sata na Trgu, nisam ni slutila da to neće biti običan “spoj”. Jer moj dečko, kojeg obožavam najviše na svijetu me je čvrsto zagrlio, uhvatio za ruku i poveo do izloga zlatarne.
-Htio sam ti sam odabrati prsten, ali nisam bio siguran hoće li ti se
svidjeti. Možda bi bilo bolje da ga zajedno izaberemo!- Odmah sam se, po svom starom običaju rasplakala. Ljubila sam ga gdje god sam stigla, i on mene... Tih ću se trenutaka uvijek sjećati. Gotovo istodobno sjetila sam se riječi “.... zaručit ćete se u travnju, tako nekako....”-
-Ovih dana smo u velikim pripremama!- završila je Milena. -Svadba je za tri tjedna, a Danijela je rekla “... oženit ćete se u osmom mjesecu...”-

Milena, 24 godine, Velika Gorica

www.danijela-tarot.hr