U raljama nasilnika
-Termin kod Danijele ugovorila sam prije dvije godine- započela je svoju priču gospođa Anđelka, vlasnica malog restorana u Zürichu.
- U to sam vrijeme radila kao šankerica u elitnom kafiću kako bih prehranila sebe i svoje dvoje djece. Njihov me otac ostavio zbog druge žene dok sam bila u petom mjesecu trudnoće s mlađom kćeri, no zahvaljujući podršci roditelja koji također žive u Švicarskoj nekako sam uspjela prebroditi taj težak period. Gazda kafića me jako dobro plaćao pa sam kupila stan u mirnoj četvrti i upisala djevojčice u dobar vrtić. Na materijalnom planu nije mi ništa nedostajalo, no u srcu mi je vladala praznina. Maštala sam o danu kad će se u mom životu pojaviti netko poseban, netko tko će mi vratiti vjeru u ljubav. U kafić je redovito počeo navraćati privlačan Švicarac, sve smo češće razgovarali, a ja odjednom otkrila da kad ga nema stalno pogledavam prema vratima u nadi da će ući. Zaljubila sam se. Mada je svojim ponašanjem i on odavao da mu se sviđam, željela sam doznati hoćemo li biti zajedno, i je li on muškarac mog života. Iako sam, po onome što sam čula od žena s kojima sam se družila, zaključila da je Danijela osoba koja će mi moći odgovoriti na sva ta pitanja, njene riječi su me ipak ostavile bez daha.
- Gospođo Anđelka, vi imate posla s nasilnikom i kriminalcem. Muškarac u kojeg ste se zaljubili bavi se sumnjivim poslovima, oženjen je i maltretira svoju suprugu, a slično bi se moglo dogoditi i vama, uđete li u vezu s njim. Privlačite ga, to nije upitno, no da sam na vašem mjestu držala bih ga podalje od sebe. On će u vaš život donijeti samo patnju, terorizirat će vas i fizički i psihički, a pokušat će vas prevariti i za novce. Savjetujem vam da prekinete svaki kontakt s njim, stvar je vrlo ozbiljna. To je vrlo opasan čovjek.
- Je li ona normalna, bilo je prvo što mi je prošlo glavom. Kako može govoriti takve stvari o divnom i uglađenom muškarcu koji mi se sviđa. Nakon što sam se oporavila od šoka hladno sam joj zahvalila, pozdravila je i spustila slušalicu.
Od svega što mi je rekla kopkao me samo podatak da je oženjen. Ubrzo se ispostavilo da je to točno, priznao mi je da je formalno još u braku, ali da već pola godine ne živi sa suprugom. Meni ludo zaljubljenoj to je bilo sasvim dovoljno. Nažalost, nije mi palo na pamet da bi Danijela, kad je već točno vidjela da je oženjen, mogla biti u pravu i što se ostalih stvari tiče. Nisam reagirala na njeno upozorenje, uskoro smo bili u vezi, a nakon dva mjeseca hodanja preselio je k meni i kćerima. Prema nama je bio divan i prvih tjedana zajedničkog života sve je bilo kao u bajci. No tada su počeli problemi, prvo u spavaćoj sobi. Naši intimni odnosi naglo su se prorijedili pa sam se uplašila da sam mu prestala biti privlačna. Kako se još uvijek nije razveo pomislila sam da će me ostaviti i vratiti se ženi. Uhvatila me panika. Već sam jednom bila napuštena i mislila da neću moći podnijeti dogodi li mi se to i drugi put. Kad sam ga upitala kako napreduje brakorazvodna parnica koju je navodno pokrenuo, potpuno je izgubio kontrolu. Počeo je vikati na mene i odbrusio da to nije moj posao. To je bio prvi put da sam vidjela njegovo drugo lice, no nažalost ne i posljednji. Počeo se otresati čak i na moje kćeri, a nakon što je jednu od njih ošamario zaprijetila sam mu da ću pozvati policiju i izbaciti ga iz stana. Prostrijelio me pogledom pa sam bila uvjerena kako će nasrnuti i na mene. No, samo se okrenuo i izašao van. Vratio se nakon pola sata kao da se ništa nije dogodilo.
Par mjeseci sve je bilo naizgled u redu. U to mi se vrijeme ponudila prilika da vrlo povoljno kupim mali restoran i pokrenem samostalan posao. Krenula sam u potragu za najpovoljnijim kreditom, a on se ponudio da će mi pomoći. Ponovno je bio pažljiv prema meni, rekao da će naći odvjetnika koji će srediti papirologiju oko restorana, dekoratera koji će ga preurediti, nabaviti jeftiniju opremu i namještaj preko prijatelja... Ukratko, on će se pobrinuti oko svega, a jedino što mu je trebalo bila je punomoć na moj bankovni račun. Bila sam već spremna to učiniti, kad me počeo izjedati crv sumnje. Odjednom sam se sjetila Danijelinih riječi, i nisam ih mogla izbiti iz glave. Počela sam oklijevati s odlukom, a on je počeo gubiti živce. Postajao je sve napetiji, često smo se svađali, kćeri je potpuno ignorirao, a dogodilo se da me je i udario. Uskoro su batine postale svakodnevne, vrijeđao me kad god je stigao i zaprijetio da ga se neću tako lako riješiti. Uhvatila me panika. Tog dana kad sam mu odlučila reći da spakira stvari i iseli zamolila sam majku da pokupi cure iz vrtića i odvede ih k sebi. Bila sam sama kad je stigao kući. Započela sam razgovor, objasnila mu da ovako više ne ide i prije no što sam stigla nastaviti priču udario me šakom i srušio na pod. Bacio se na mene i počeo me daviti, mislila sam da sam gotova. Srećom, uspjela sam ga ugristi za ruku, osloboditi se i i brzo istrčati iz stana. Moja vriska privukla je susjede, policija je uskoro stigla i privela ga. Doznala sam da je uistinu kriminalac i prevarant, otprije prijavljivan zbog nasilničkog ponašanja, uvjetno pušten na slobodu. Žena s kojom je još uvijek bio u braku na papiru toliko ga se bojala da je odselila iz zemlje. Imao je čak i karton na psihijatriji! Danijela je u svemu imala pravo, a ja grdno pogriješila što nisam poslušala njene riječi. Jedva sam izvukla živu glavu i spasila se iz ralja nasilnika.
Anđelka, 40, Zürich
bglavac
edin.kecanovic
