Tuga u meni i oko mene
Danas napokon mogu reći da se osjećam sretno i zadovoljno i da udišem život punim plućima. Nakon prolaska kroz dugi, crni tunel, radujem se svakom tračku svjetla. Možda vam se ta izjava čini pretjerana kad dolazi od tridesetogodišnje djevojke, možda mislite da je sve što osoba treba za sreću mladost i zdravlje, ali vjerujte mi da je i uz sve to moguće biti u totalnoj depresiji, kao što sam ja bila
sve dok mi Danijela nije pomogla da jasnije sagledam svoj život.
Godinama mi ništa nije polazilo za rukom, čega god bih se primila, sve bi se raspalo. Nikako nisam uspijevala ostvariti vezu ispunjenu ljubavlju i razumijevanjem. Kad bi se nešto i pokrenulo na tom planu, vrlo brzo bih završila ostavljena, usamljena i jadna. Utjehu nisam mogla pronaći ni u prijateljima. Koliko god bih se trudila biti dobra prijateljica, činilo mi se da svi samo bježe od mene. Toliko sam željela imati društvo za druženje i izlaske ili barem jednu blisku osobu s kojom bih mogla razmjenjivati misli i osjećaje, ali nikako nisam mogla produbiti odnose.
Sve do prije nekoliko mjeseci često sam mijenjala i radno mjesto. Nije mi bilo teško ništa raditi, ali ipak se nekako ne bih snašla. Šefovi su se ljutili jer sam bila nespretna i spora, a za kolege sam bila
uvjerena da me ne vole i da me stalno ogovaraju. Kome sam ja što skrivila, pitala sam se, da se moram tako mučiti. Neki drugi imali su sto puta više od mene, a manje su se trudili i manje su radili. Noću bih jedva mogla zaspati od teških misli i pitanja koja su me tjerala pred zid. Život mi je izgledao tako nepravedan, a moja sudbina crna i ništavna.
Kad me već počeo obuzimati potpuni očaj, u njezin broj. Počela sam joj pripovijedati što me muči, no ona kao da je odmah znala što nije u redu. Savjetovala me s puno razumijevanja i topline u glasu:
- Draga moja Sandra, vi ste tako plahi i ustrašeni, imate osjećaj da se na vas srušio sav teret ovog svijeta. Tuga, koja na vas vreba iza svakog ćoška, kao da vam se očitava na licu, izbija iz svake vaše pore. To je kao zatvoreni krug – vi ste nesretni jer ste usamljeni, a zbog toga što izgledate nesretno, drugi vas izbjegavaju i na kraju ste opet sami. Svi ljudi prirodno naginju pozitivnim, veselim ljudima, nitko ne voli depresivce. Prema svemu imate negativan stav, mislite da ne zaslužujete da vam se događaju dobre stvari pa se ne treba čuditi
što vas stvarno prati loša sreća. Nju sami prizivate, ali dobra vijest je da je isto tako možete i promijeniti. Nemojte sebe okrivljavati ni za što. Vidim da ste imali teško djetinjstvo i da još od tad sa sobom kao teret vučete neke traume. Morate to moći savladati i krenuti dalje, u budućnost. Recite samoj sebi: Od danas je dosta! Neću, ne mogu i ne želim više tako živjeti!
Vi trebate raditi na sebi, promijeniti stavove i naučiti voljeti sebe. Tad ćete shvatiti koliko ste vrijedni kao osoba i koliko vas toga lijepoga čeka u životu. U tome bi vam puno pomogli razgovori s psihologom. Kad se pomirite sami sa sobom i sa svojom prošlošću, moći ćete hrabro uzdignuti glavu i uzeti sve što vam život pruža. Imat ćete dobar posao, muža koji će vas voljeti i prijatelje koji će vam puno značiti.
Ali, dok mislite da toga niste vrijedni, nećete to moći ni imati. Svaka promjena potječe u našem srcu i u glavi, a tek potom se stvari oko nas mijenjaju. Želim vam svu sreću i svako dobro!
Neke od rečenica koje mi je Danijela uputila bile su slične onome što sam znala pročitati u knjigama, no tek sam ih sad doživjela u svoj njihovoj punini. Shvatila sam da mi je prije izmicao jasan pogled na stvari i da sam napokon progledala.
Naravno, znala sam da se promjene ne događaju preko noći i da početak rada s psihologom može biti težak i iscrpljujući. Odlučila sam da me nikakve prepreke ne smiju pokolebati. Krenula sam na terapiju i korak po korak saznavala više o samoj sebi i o značenju nekih događaja iz prošlosti. Nakon godinu dana činilo mi se da sam kao posve nova osoba. Na preporuku svog psihologa, nastavili smo
s redovitim razgovorima.
Jednom ili dvaput mjesečno zakazivala sam termin s Danijelom i s njom komentirala savjete psihologa. Ona me cijelo vrijeme hrabrila i podržavala. Kao što je i rekla, što sam se više mijenjala iznutra, to se i svijet oko mene mijenjao nabolje. Uspjela sam dobiti stalni posao s dobrim kolegama i solidnom plaćom. Mogla sam pokriti osnovne životne troškove i još nešto novca staviti na stranu. Moji odnosi s drugima doživjeli su najveću preobrazbu. Obnovila sam neka
prijateljstva i upoznala nove ljude. Bilo mi je ugodno s njima, a i njima sa mnom. Napokon sam doživjela da drugi mene zovu u društvo, da imam s kim popiti kavu kad poželim i da mogu nekome otvoriti dušu, ali i biti rame za plakanje kad ustreba. Još se nisam udala, ali to me ne zabrinjava. Vjerujem Danijeli i znam da će se uskoro pojaviti onaj pravi za mene. Ponekad ne mogu vjerovati da sam prije bila stalno loše raspoložena, utučena i nesretna.
Danas znam da sam bila toliko tužna zato što sam se prepuštala negativnim mislima i dopustila im da ovladaju mnome i mojim životom. Svi mi imamo pravo biti sretni i svi to zaslužujemo. Zatvoreni krug negativnosti treba prekinuti i otvoriti ga prema svojim unutarnjim vrijednostima, prema ljubavi ljudi oko nas i prema mogućnostima ispred nas. Za tu vrijednu lekciju zahvaljujem Danijeli i poručujem joj da me danas ništa ne može zaustaviti.
Sandra, 30, Zagreb
Razgovarala: Katarina Brajdić