Tri godine sam ga hranila

Danijelu sam prvi put nazvala prije tri godine, nakon što sam započela zajednički život s Josipom. Ni danas mi nije jasno kako je ona uspjela predvidjeti kojim će me putom sudbina odvesti. Sve kako je rekla, tako se i dogodilo. Isprva ju nisam htjela poslušati, ali s vremenom se pokazalo da je itekako dobro znala što govori.

Otkako sam kao mlada cura otišla raditi u inozemstvo kako bih nešto zaradila i tako pomogla mami i tati, više se nisam ni vraćala u Hrvatsku. Ne mogu reći da sam u stranoj zemlji bila potpuno sretna, nikad se nisam osjećala kao da uistinu pripadam, ali našla sam neko svoje mjesto, malo-pomalo učila jezik i snalazila se, kao i svi naši ljudi. Kući bih odlazila obično dva puta godišnje, jednom za Božić i ponekad preko ljeta.

Josipa sam i upoznala tijekom jednog ljeta koje sam provela u domovini. Malo smo se zabavljali na moru i nisam mislila da će to potrajati. Samoj sam sebi uvijek govorila da od ljetnih avantura ne treba očekivati da prežive početak jeseni, ali lako mi je bilo pametovati u teoriji. Kad je bila riječ o praksi, dogodilo se nešto sasvim drugo. Zaljubila sam se, kako se kaže, do ušiju. Cijelim putem sam razbijala glavu i razmišljala kako si nisam smjela dopustiti tako nešto. Pa mi čak nismo živjeli u istoj zemlji!
No, činilo se da ni on mene nije mogao tako lako zaboraviti. Uslijedili su dugi telefonski razgovori, a nakon nekog vremena pitao me bi li bilo u redu da me posjeti.
I sama sam to priželjkivala, ali nisam se usudila prva to predložiti. Sve je bilo prekrasno, pokazivala sam mu grad u kojem živim, zajedno smo kuhali, razgovarali o svemu, ljubili se... Vrlo brzo sam se navikla da je blizu mene i kad je otišao, osjećala sam se usamljenije nego ikad. Bila sam uvjerena da je to ono o čemu sam uvijek
maštala, da sam pronašla čovjeka svog života, svoju drugu polovicu. On me zvao da dođem k njemu, ali nisam mogla ostaviti posao. Molila sam ga da radije on ponovno dođe i da pokušamo živjeti zajedno. Kako nije bilo šanse da dobije radnu vizu i pristojan posao, većina životnih troškova pala je na mene. To mi u početku nije
smetalo, štoviše, bio mi je to još jedan dokaz da je u životu važna samo iskrena, prava ljubav. Vjerovala sam da ćemo se s vremenom vjenčati i zasnovati obitelj.
Vjenčanjem bi on dobio državljanstvo pa bi i taj problem bio riješen. To mi se zapravo činilo idealnom opcijom i željela sam da to obavimo što prije, ali on to tako nije gledao. Nikako mi nije bilo jasno zašto pa sam odgovore pokušala saznati od Danijele. No, ona za nas nije vidjela sretnu budućnost.
- Žao mi je što vam ne mogu reći dobre vijesti, ali moram vam reći ono što vidim.
Čovjek za kojeg pitate nije onaj s kojim ćete jednog dana, kada za to dođe vrijeme, imati obitelj. Vi ste sada jako zaljubljeni i vjerojatno vam se sve ovo što govorim neće svidjeti. Poslušajte me i razmislite još jednom, probajte gledati glavom, a ne samo srcem. Zapitajte se za početak kakav je to muškarac koji dopušta da ga žena uzdržava. Kakve su to osnove za budući život? Vi mu pružate krov nad glavom i
hranite ga, nadajući se da će vas zaprositi. Nažalost, on je s vama najviše iz koristoljublja. Taj bi već sutra mogao zaključiti da vas više ne voli i napustiti vas.
Kažete da odbija razgovarati o svadbi. To me uopće ne čudi. Njemu je dobro i ovako, ima sve, a nema nikakvih obaveza. Dok vi u tu vezu ulažete i emocije i novac, on vas drži na distanci kako bi se u bilo kojem trenutku mogao povući bez većih posljedica i emocionalnih ožiljaka. Dosta ste mu toga dali, vrijeme je da i vi nešto zatražite za
sebe. Nemojte da razgovor o braku svaki put skrene na neke druge teme. Pitajte ga otvoreno kakve ima namjere. Ako se on stvarno ne misli vjenčati, bolje da vi ostavite njega nego on vas. Bojim se da će vam taj muškarac slomiti srce, ali još ima vremena da se izborite za sebe. Vaša je prednost što znate što hoćete od života, sad se još samo
morate potruditi da to i dobijete.
Pažljivo sam ju slušala, iako mi, kao što je i sama rekla, to nije bilo nimalo lako.
Osjećala sam se kao da gleda kroz mene, kao da o meni i mom životu zna više nego što ja sama znam, a to je stvarno prilično neugodno. Nikako nisam mogla vjerovati da veza između mene i Josipa nije bila čista ljubav. Čim je došao kući, posjela sam ga za stol. Sjećam se kako sam tada planirala odmah poslije toga nazvati Danijelu kako bih
joj rekla da je pogriješila, toliko sam bila uvjerena da će moj Josip pristati na svadbu.
Razgovor nije protekao kako sam se nadala. On je opet rekao da još nije vrijeme, ja sam završila plačući u kupaonici i otad više nikad nisam potegnula pitanje vjenčanja.
Živjeli smo od danas do sutra, iako mi se sve više činilo da stvari između nas nisu kao nekad.
Kad me nekoliko mjeseci nakon toga on zamolio za razgovor, dio mene ponadao se da ćemo se ipak vjenčati, ali sam naslućivala da je posrijedi nešto drugo. Moje crne slutnje su se obistinile na najgori mogući način. On mi je htio reći da se zaljubio u drugu i da me ostavlja! Tome se stvarno nisam nadala. Nije mi padalo na pamet
poniziti se i moliti ga da ostane, ali nisam se mogla suzdržati da mu kažem da se ponio stvarno nisko. Ja sam bila ta koja sam ga tri godine hranila, a eto kako mi je vratio!
Da sam barem ja ostavila njega, vjerujem da bi mi bilo lakše, vjerujem da mi srce ne bilo ovako slomljeno. Skupila sam hrabrost, ponovno nazvala Danijelu i ispričala joj što se dogodilo, iako je ona to sve znala i prije tri godine!

Vesna, 30, München
Razgovarala: Tanja Bistrić

www.danijela-tarot.hr