Sreća ostala u malome stanu

Kada sam jednoga dana došavši s posla pronašla sve članove obitelji posvađane, svakoga u svojoj sobi ispred svoga ekrana shvatila sam da je vrijeme da potražim pomoć ili savjet kako riješiti situaciju koja je godinama ista u mome domu.

Do gospođe Danijele sam došla preko preporuke moje sestre koja mi je rekla da je krajnje vrijeme da nešto poduzmem.
- Draga Vlasta, vaša obitelj je iznutra distancirana. Nitko nikoga ne sluša, nitko nikome ne vjeruje, nema više bliskosti. Nekada nije bilo tako. Vi ste od sretne obitelji postali stranci jedni drugima. Vaš suprug je dobar čovjek, djeca su vam izrasla u poštene mladiće, ali jedni druge ne podnosite. Tome ima šest godina. Slažete li se, Vlasta?
Rekla sam joj da ima otprilike toliko da je sve krenulo drugim smjerom, tj. počeli smo živjeti obrnuto od onoga kako smo prije živjeli.
- Krivac je novi stan, rekla je Danijela. Otkad ste preselili u veliki stan, otad imate probleme. U malome stanu svi ste bili bliski jer ste živjeli na malome prostoru, znali ste potrebe jedni drugim i poštivali se. Sada svi vodite neke svoje živote, jer živite u četverosobnom stanu i samo nedostaje da se podijelite vi i vaš suprug, pa da jedno od vas počne spavati u dnevnome boravku. Ako ne želite da do toga dođe,
morat ćete više vremena posvetiti sebi i suprugu. Ipak ste vas dvoje najvažniji, sinovi su vam već odrasti i uskoro će i otići.

Počela sam opisivati Danijeli što točno osjećam vezano uz cjelokupnu situaciju, ali i uz svoj brak. I dalje sam voljela svoga supruga, ali zbog neprestanih obveza, tj. posla, jer kredit za stan je bio prevelik pa smo morali raditi puno više nego prije, udaljili smo se jedno od drugoga. Nikome nije više stalo do nekog razgovora.
- To je jasno kao dan, Vlasta. Sad je na vama što točno želite. Ako želite ostati s Lukom, vrijeme je da nešto poduzmete. Kada vam odu sinovi, stan će biti još prazniji, a onda ćete se razdvojiti i vas dvoje.
Sljedeća dva mjeseca donijela su mnogo toga u naše živote. Mlađi sin je odlučio živjeti s cimerima, bliže fakultetu. Kada mu to nismo dopustili, našao je posao na pola radnoga vremena i rekao da će tako pokrivati troškove podstanarstva. Stariji sin ostao je živjeti s nama i jedne večeri, dok sam sama s njime večerala, prokomentirao je kako je stan postao zdanje – prazno, hladno i tužno. Rekao je kako mu nedostaje brat, iako nisu imali kvalitetan odnos, jer mene i supruga nikada nema kući. Tada sam shvatila da je to uvod u njegov odlazak. Nakon dva tjedna odselio je kod Marine, svoje djevojke. Suprugu je trebalo dva dana da shvati da nema ni drugoga sina, jer je kući bio samo noću, nakon posla. Predložila sam da za vikend odemo negdje, ali odmah me je upozorio na troškove, pa smo ipak izašli samo na večeru. Rekla sam mu da se bojim za nas i da moramo nešto poduzeti, možda čak i prodati stan. Poludio je. Koliko smo se mučili, a na što sam ja sada spremna. Nikakvo moje objašnjenje nije moglo popraviti stvar – još smo se i posvađali.
- Dajte mu malo vremena, rekla je Danijela kada sam je nazvala kako bih je obavijestila o svemu što mi se dogodilo. Neka i on malo razmisli, Vlasta, koliko je ta situacija za vas dobra. Istina je da ste sve dali za taj stan i da ste sve radi njega i izgubili. Vaš suprug to jako dobro zna, ali teško će popustiti, previše je vezan za ono za što je toliko dugo radio. On je zapravo htio dobro za sve vas. Sada se boji da
je u svemu pogriješio i ispao slabić, pa mu vaš prijedlog o prodaji stana zvuči kao vraćanje unatrag, ipak zaboravio je da, rastanete li se, to će se tek onda morati dogoditi. Pustite ga još malo, ali onda mu recite sve ovo što sam vam ispričala.

Tako sam i napravila. Dala sam mu prostora, a onda odlučila suočiti se s njim. Vikao je iz sveg glasa kad sam spomenula prodaju i odlazak u neki manji stan. Moja ideja o pokrivanju kredita s razlikom novca od prodaje stana nije mu dobro zvučala. Kad sam mu rekla da pukne li naš odnos, onda ćemo ga morati prodati, rekao je kako mu je to razumljiv razlog, ali da ga prodajemo dok smo zajedno, da to ne dolazi u obzir. Naravno, dani su prolazili, mi smo se jedva viđali, a nakon godinu dana ja sam podnijela zahtjev za razvod.
- Dobro ste napravili, umirila me je Danijela. Život će vam donijeti nove situacije, iz kojih ćete izaći nasmijani i zadovolji, vidjet ćete. Vi se Vlasta borite sa životnim problemima i zato ćete na kraju izaći kao pobjednik. Vaš suprug doživjet će razočarenje kada shvati da je sam doveo do prodaje toga stana, jer ćete morati podijeliti imovinu. Šteta za njega, jer nije imao jasnu sliku ranije. Sad će izgubiti i vas i stan, ostat će posve sam. Nemojte mu zamjeriti, nije ništa od toga napravio namjerno. Imate predivne uspomene iz života u malome stanu – čuvajte ih i nemojte s gorčinom misliti o tome braku. Ljudi se nekada pogube u svemu, a da toga nisu ni svjesni.

Poslušala sam Danijelu i danas sam zadovoljna. Jasno mi je da je sve moralo tako biti. Danas živim u svome stanu, jednoiposobnom koji sam kupila nakon što smo prodali onaj veliki. Djeca su mi se oženila, imam i jednoga unuka kojeg obožavam i koji me podsjeća na sinove kad su oni bili mali, a onda mi navru i uspomene – redom sve lijepe. Nas četvero, naši ručkovi, zajedničko gledanje filmova, igranje
društvenih igara, blagdani i mirisi kolača... Mogu slobodno reći da ne žalim ni za čim. Niti za jednim „kvadratom“ svoga života.

www.danijela-tarot.hr