Spašena u zadnji čas

Bila sam u ranim četrdesetima, imala sam sina od jedanaest godina, muža, također visoko obrazovanog - arhitekta, oboje smo imali mjesečna solidna pri­manja. Recimo da je to bio život visoke srednje klase. Ništa nam ne fali, često je govorio moj suprug. lmamo stan kakav želimo, vikendicu na kopnu i na moru. Dva putovanja godišnje, dva auta ispred na parkingu... sve kako smo željeli i sve sa stilom. Ali, kada bi pala noć, meni je nešto falilo. Zagrljaj, toplina, malo ljubavi. Moj suprug je bio hladan muškarac. Jedan od onih koji na van djeluje vrlo poželjno, ali doma je distanciran.

Zanemarivao me je kao ženu. Jednom je bio toliko ljut da je i digao ruku na mene. Kasnije smo morali ići na krstarenje kako bih mu dokazala da sam mu oprostila. Ja sam slobodna umjetnica. Slikarstvo je moj život. Imam atelje u koji mi dolaze klijenti, a jednoga dana došao je i čovjek koji je uskoro, od obožavaoca postao moj ljubavnik. lpak i taj čovjek je uskoro postao moj mučitelj. I on je posrnuo i udario me. lpak, tu nije stalo. Uskoro me je izvrijeđao, nazvao nesposobnom priležnicom, lošom slikaricom... Jako me je povrijedio. Tada sam zatražila Danijelinu pomoć. Broj sam dobila od kolegice kojoj je spasila brak. Ali Danijela je za mene imala drugačije planove.

-Vi ste jedna snažna žena. Samostalni ste umjetnik, ali i borac u životu. Nije mi jasno zašto ste si dopustili da upadnete u ralje tih muškaraca, pitala me je. Vama nije potreban novac vašeg supruga, a ni pažnja vašeg ljubavnika. Vi imate svoju karijeru, svoju publiku, svoju imovinu i ne znam što vam ovo treba.

Nisam znala što bih joj rekla pa sam šutjela. Pogodila me je ravno u slabu točku, a tek smo razgovarale pet minuta. Kako me je pročitala, pitala sam se.

-Zar mi nemate ništa za reći, pitala me je opet. Zašto to radite?

Shvatila sam da me je odlučila privesti pred zid koji dugo izbjegavam. Znala sam da sam ovisna o muškarcima, iako sam rođenjem sve imala u životu. Moj otac me prije smrti osigurao do kraja života. 

Majka mi je ostavila svoje nasljedstvo i mogla sam mirno živjeti samo od rente.

-Silvana, vi ste talentirani i život vam je osigurao uvjete u kojima ne morate ništa raditi. A vi ste izabrali put koji je težak, iako to niste morali. Umjesto da si nađete barern ljubavnika koji će vas poštovati, vi ste izabrali nasilnika koji nema samopo­uzdanja već vas ponižava i fizički na vas nasrće. Ne poslušate Ii savjet koji vam nudim, bojim se da nećete biti sretni.

Ono čega se još više bojim je događaj koji vidim za tri tjedna. Tada biste doista mogli ,,platiti". Molim vas da dobro razmislite i pazite što ćete raditi. Ako ste me već nazvali, valjda želite neki izlaz. Tri tjedna... ponovila je tiho.

Uskoro me je muž pozvao na put, koji je trebao biti baš tada kada je Danijela spomenula da će se dogoditi nešto loše. Dijete je trebalo ostati kod njegove mame, a mi se uputiti na lstok. Pričao je o putovanju kao o rješenju njegovih problema. Naravno da nisam mogla odbiti poziv, jer ionako, po mišljenju svoga supruga, ništa ne radim, pa mogu ići s njim kad on to zaželi. Nazvala sam Danijelu i rekla joj za putovanje.

-Tražite dvije sobe, Silvana. Obavezno tražite da spavate u odvojenim sobama. Ne znam sta ćete mu reći da je razlog tomu, ali smislite nešto! Bila je uzrujana na telefonu. Smislite nešto, ponovila je! U avionu sam, tijekom leta vrtjela sve moguće filmove i isprike u glavi. I kad smo s aerodroma stigli u hotel, na recepciji sam rekla suprugu da bih svoju sobu. Napravila  sam to naglo ispred svih da mi ne može stvarati pro­bleme. Uzela sam ključ i otišla gore, dok je on ostao predati putovnice.

Što da vam kažem? Bilo je to pakleno putovanje a spasile su me samo odvojene sobe. On me je poveo na put da bi me mogao premlatiti izvan kuće, da ga nitko ne vidi, jer je saznao da imam ljubavnika. Pokušao je sve, lupao na vrata koja su spajala sobe, zvao telefonom, vikao...

A ja sam se unutra sklupčala i plakala. On nije ni znao da ja svoju porciju batina dobivam i od ljubavnika. Kada je otišao na poslovnu večeru, spakirala sam se, odjavila iz hotela i potražila drugi. Nisam bila u stanju vratiti se u Zagreb. Ostala sam još tjedan dana, šetala po ulicama grada preplavljenog ljudima, štandovima, i ono najvažnije, siromašnima Tada sam shvatila ono što mi je Danijela govorila. Ja sam imala sve, ali ne i sebe. Daneijela mi je pokazala koliko snage ima u meni i kako mi ne treba nitko, a ponajmanje agresivni muškarci koji će mi krojiti život. Vratila sam se u Zagreb i s aerodroma otišla u atelje. Nazvala sam muža od prijateljice, inače odvjetnice i sve mu objasnila. U njegovoj pratnji sam iselila i uzela dijete sa sobom. Jedan od stanova koje sam naslijedila sam preuredila i osamostalila se. Danijela mi je udahnula život time što me je te večeri, na dalekom lstoku zaštitila. Ona je bila moj gromobran koji me je spasio od udara od kojeg ne znam kad bih se oporavila.

Silvana (43), Zagreb

www.danijela-tarot.hr