Moje dijete zove se Ivan i ima tek četiri godine. Ima pola godine da se svako  jutro nakon buđenja neobično ponaša. Kada oba­vimo jutarnju  higijenu  i sjednemo za doručak ono je odsutno. Nije Ii to neobično za dijete tako male dobi, pitala sam Danijelu kada sam je prviput nazvala. Samohrana sam majka samo s jednim ciljem - da izvedem svoje dijete na pravi put i da ono stasa u sa­mostalnu  osobu  koja  će  biti zadovoljna  svojim životom.

• Kada ste ga pitali što mu je, što vam je o rekao, pitala je Danijela neobično povučenog tona. Kada je svojim duhom ušla u doživljaj moga djeteta i pokušala ga razumjeti.

• On započne s nepovezanim rečenicama, koje potom shvatim kao opis onoga što je sanjao. 
•  Ispričajte mi jedan san, rekla je Danijela, jako koncentriranoga glasa i fokusirana na ono o čemu razgovaramo. 

• Evo, recimo, u ponedjeljak je sanjao svoje noge kako hodaju putem po šumi i kako mu je pored lica proletio leptir. Zatim je rekao kako sam se iz jednoga  stabla  pojavila  ja i kako  je on mene uzeo    za ruku. To je nekoliko puta naglasio: "Nisi ti mene mama uzela za ruku, nego ja tebe."
• I kuda ste išli, pitala je Danijela?
• Nastavili smo putem dok nismo došli mjesta koji je uzbrdo završavao na vrhu brijega i bio obasjan suncem. Kada smo se popeli na vrh ugledali smo stablo. "I onda sam ja tebi rekao da podigneš ruku i uzmeš meda". Došli smo pod stablo s košnicom i mnogo meda.

• Događa li se i u drugim snovima da Ivan vas sretne?

• Da, u jednom snu me je poveo na puto­vanje, u jednom smo uslijed kiše pronašli crvenu kućicu, a u jednom smo na stolu u našoj kući vidjeli predivnu tortu. 

• Draga Karmela, vaše dijete sanja vašu budućnost . Divno je to koliko ste vas dvoje povezani da je on uspio, iz ljubavi i te povezanosti pronaći odgovore na vaša neprestana pitanja.

• O kakvoj se budućnosti i odgovorima radi, pitala sam začuđeno? Što to Ivan vidi?

• Imate li vi neke dobre prijatelje, daleke rođake ill možda roditelje s kojima ne razgovarate i koji su već stari? 

•  oca, ali naša komunikacija je do­bra. Daleki rodaci... ne mogu se sada sjetiti nikoga posebno. 

• Mislim da vaš Ivan vidi rješenje vašeg neprestanog pitanja o financijama. Mislim da vam slijedi takozvani preporod, med koji ćete pronaći, namijenjen je samo vama. Vaše dijete je željno toga rješenja, jer će konačno vidjeti i osmijeh majke.

Rasplakala sam se kada je Danijela ovo izrekla. Nisam ni pomisliila koliko mi možda dijete pati zbog moje stalne briige. Pitala sam se je li Danijela u pravu; osjeća Ii mene moj sin toliko jako, je li moguće da slijedi mir koji toliko priželjkujem.

• Imam prijedlog Karmiela. Dajte si malo oduška, razveselite dijete izletom ill njego­vim omiljenim jelom. Otiđite zajedno u park, šetajte se i čitajte mu i njegove omiljene priče.Iz tih priče i izlaze motivi njegovih snova. Opustite se maalo za poče­tak. Nazovite kad počnu promjene, a njih će, vjeujte mi, biti.

Kad smo završile razgovor, nisam znala što bi mislila. Nazvala sam zbog zabrinutosti, za dijete, a na kraju je ispalo da je Ivan nesvjesno zabrinut za mene. 

Kas sam ušla u njegovu sobu i vidjela kako je malen i drag, a kako je zapravo tako velik i zreo, srce mi je zatreperilo i snažno sam ga zagrlila. 

Prošlo je dva mjeseca, Ivan i ja živjeli smo malo mirnije i ja sam sama primijetila koliko se više smijem i koliko sam o puštenija, a kada smo pekli koolač to mi je i sam rekao.

• "Mama, ti si kao Sunčica." I taka su prolazili ani...

I onda je s proljećem u naš poštanski san­dučić stigla i kuverta s pozivom na sud. U zaglavlju je pisalo ime Ivanovog oca, po kojem je i dobio ime. Odmah nakon što sam saznala da sam u drugom stanju, ostalasam bez ljubavi svoga života. On je bio pomorac koji nije imao u planu vjenčanje, nego otvoreno more i široko raširena jedra slobode. Problijedjela sam kada sam vidjela da je rijec o oporuci. Ivan je umro. Nakon te vijesti, pala sam u krevet i plakala danima. Dijete mi je stalno ulazilo u sobu i grlilo me. Otac me je zvao na telefon i dolazio, donosio hranu i brinuo se za Ivana. Nisam se mogla pomaknuti. Još je sve bilo svježe. Onda sam nazvala Danijelu i sve joj ispričala kroz suze i tugu.

• Karmela daga, s mirite se. Znam da je on bio vaša velika ljubav, pa zato ste malenom i dali njegovo ime. Poslušajte me dobro.I on je volio vas. Voio vas je cijelim svojim srcem. U njemu nije bilo ni trunke sumnje u osjećaje spram vas. Dobro pročitajte oporuku, sve što je imao ostavio vam je otvorena srca. I vama i Ivanu.   

• Što će mi njegovi novci? Htjela sam njega, uz nas!! Htjela sam Život s njim, ne bez njega! Danas  sam sama i trebam brinuti za dijete, koje je toliko senzibilno da mu ništa ne mogu sakriti. Ne mogu biti i dobra majka svome djetetu Zašto? Zašto ni je ostao s nama!? Bila sam jako ljuta, vrištala sam kroz suze. Želudac me je kidao od boli, mislila sam da su to moji posljednji dani života.

• Draga Karmela, griješite. Vi ste sada rastrojeni i nemiru. Kada se smirite i naspava­te reći ću vam nešto. Nazovite me kada se malo smirite.

Tako je i bilo. A ovo su Danijeline rečenice koje su mi promijenile stanje svijesti i podigle me na noge. Hvala Danijela.

Karmela, otac vašeg djeteta je vama doi­sta dao sve što je imaao. Istina je da su to novci, kuća, ze,ljište      i ostale pokrenine koje je posjedovao, a ne on sam. On vam nije mogao dati sebe, jer on to nije znao. On Karmela nije ni sebe volio koliko je volio ­vas. Dao je sve što je mogao , i dobili ste divno dijete čiji snovi vam nježno šapuću - mirno spavajte. Uživajte Karmela, Vi ste htjeli sve od njega, to ste i dobili. Sve, i to najbolje.

 

Karmela 40, Split

www.danijela-tarot.hr