Šefov sin – njegov sin

Iako smo prošle godine bili tek korak od razvoda, vjerujem da je najgore iza nas i da ćemo uspjeti preživjeti sve što nam se nađe na životnom putu. Priznajem, napravila sam katastrofalnu pogrešku i ne tražim oprost ni od koga jer još nisam uspjela ni samoj sebi oprostiti. Otkud mom Zdravku toliko ljubavi da nakon svega nastavi živjeti sa mnom, to stvarno ne znam, samo znam da više nikad
neću poželjeti drugog muškarca jer mi je on pokazao što je pravo zajedništvo.

U braku smo sad već dvadeset i pet godina. Naš obiteljski život bio je miran, u svojim boljim danima sam i uživala u tom skladu, no ta jednoličnost i uvijek ista, predvidljiva svakodnevnica znala me je i izluđivati. Svakodnevna briga o mužu, djeci i kući, nedjeljni ručkovi s rodbinom, ljetovanja u kući njegovih roditelja...

Iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, iz godine u godinu... sve je bilo isto. Moj je Zdravko već godinama kupovao uvijek iste čarape, sive s dvije crvene crte. Ne želim opravdati ono što sam učinila, ali molim vas da barem pokušate razumjeti moj očaj i dosadu kad bih vidjela zalihu tih čarapa uredno složenih u ormaru, kao na polici u trgovini. Nije bila stvar samo u čarapama, takav je bio u svemu. Primjerice, trgovinu namirnicama uvijek je obilazio po istom rasporedu, s preciznim popisom u ruci. Ne daj Bože da slučajno ode prvo po mlijeko i jogurt, a tek potom po voće, to se njemu nije moglo dogoditi.

Uvijek sam ga voljela i to nikad nije bilo sporno, ali falilo mi je ono nešto.
Ni na poslu nije bilo ništa zanimljivije. Rad na šalteru malo koga može kreativno ispunjavati, no kad smo dobili novog šefa računovodstva, sve se promijenilo. Bio je tako zgodan, šarmantan muškarac, a uz to i razveden.
Uhvatila bih se kako gotovo stalno razmišljam o njemu i zamišljam kako me poziva k sebi doma, no odmah potom bi me ulovila grižnja savjesti. Ipak sam ja udana žena, majka dvoje djece, kakve mi to budalaštine prolaze kroz glavu, govorila bih si.
No, nikako se nisam mogla smiriti. Sjetila sam se da mi je tetka bila rekla kako joj je Danijela pomogla kad je imala nekih problema s tetkom pa sam ju i ja odlučila nazvati.
– Draga moja, vi ste stvarno jako komplicirana osoba, ni sami ne znate što zapravo hoćete, a što nećete – rekla mi je odmah, ravno u glavu.
– Vidim da ste u braku s jednim vrijednim i požrtvovnim muškarcem koji vas voli više od svega. Imate dvoje prekrasne djece, lijepu kuću, stabilan posao i dobru plaću, sve što vam omogućuje predivan život, ali to vam nije dovoljno. Vi tražite probleme tamo gdje ih nema. Vjerujte mi, kad biste sad izgubili muža, itekako bi vam falile sve njegove navike koje vam se sad čine iritantne. On barem zna što hoće od života, za razliku od vas, koji ne znate cijeniti ni ono što
imate. Da, avantura sa šefom je i više nego moguća, ali dobro se zapitajte što biste time dobili, a što izgubili. Manite se ćorava posla. On će vas samo iskoristiti za malo užitka i kad vidi da vas može imati, potražiti neku drugu. Ako mislite da ćete uspjeti zadržati sve u tajnosti, varate se. Glas o vašoj nevjeri mogao bi doći i do vašeg Zdravka, a što ćete onda?! Žao mi je, ali moram biti iskrena, vi ste strašno lakovjerni i prevrtljivi. Sve vam je u životu dosadno, a
pritom ne primjećujete da sami ništa ne radite po tom pitanju, nego samo kukate.
Pa nisu drugi ljudi tu da nas zabavljaju. Trgnite se malo, napravite nešto za sebe, uložite više energije u brak. Ponavljam vam, naučite cijeniti svog muža i vaš zajednički život, nemojte da to sve padne u vodu zbog vaše obijesti i prolaznog flerta.
Što ćete ako ostanete trudni s drugim muškarcem? Znam da vam to nije ni na kraj pameti, no vidim da bi se to moglo vrlo lako dogoditi, a onda neka vam Bog pomogne. Napravit ćete ruglo i od sebe i od svoje obitelji. Pa zar stvarno želite da vam djeca hodaju pognute glave kroz vaše malo mjesto? Saberite se, zaboravite na šefa i okrenite se svome mužu.
Moram priznati da mi se nije svidjelo kako razgovara sa mnom. Nisam to baš tako zamišljala. Bila sam ljuta što sam dopustila da mi tako prodikuje i odlučila sam zaboraviti njene savjete. Vrijeme je pokazalo da nisam mogla biti više u krivu.
Sve se počelo događati kako je predvidjela. Šef me uistinu počeo češće zvati u svoj ured pa na piće, ručak... Bio je sušta suprotnost Zdravku – nepredvidljiv, a ponekad i malo osoran, što je mene samo čvršće vezalo uz njega. Vidjelo se na njemu da zna sa ženama. Nismo nikad razmišljali o budućnosti naše veze, ali tad nisam razmišljala ni o čemu, samo sam se predavala strastima.
Nakon tri mjeseca shvatila sam da sam trudna. Iako sam mislila da nitko ne zna za nas, do mene su istog trena doprla govorkanja da je on otac i bilo je pitanje trenutka kad će to i Zdravko čuti. Kad sam šefu rekla novosti, doslovno je problijedio. Odmah je zatražio premještaj. Zgadilo mi se njegovo ponašanje.
S druge strane, Zdravko se nije obazirao na glasine. Samo me jednom upitao što je istina, a kad sam mu bezočno slagala da sam mu uvijek bila vjerna, rekao mi je da mi vjeruje i da zna da nije lako odgajati dijete u našim godinama, ali da zajedno možemo sve.
Unatoč njegovom bezgraničnom povjerenju, ja sam htjela znati tko je otac mog djeteta. Test je pokazao da dijete nije Zdravkovo. U meni se tad nešto slomilo i nisam mu mogla dalje lagati. Shvatila sam da ga obožavam i da mu moram sve priznati, čak i pod cijenu da me ostavi. A on, dobar kakav je, nakon tjedan dana razmišljanja sve mi je oprostio i obećao novi početak. Selo i dalje priča, ali hrabro se nosimo s tim. Otad zovem Danijelu kad god se nađem u velikoj nedoumici oko nečega, ali ju i poslušam!

Josipa, 45, Našice
Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr