Problematična majka

- Danas se s majkom slažem dobro više iz pristojnosti. Naš odnos oduvijek je bio problematičan. Tek kad sam odrasla, shvatila sam da se prema meni nikad nije odnosila s nježnošću kojom se majke odnose prema svojoj djeci. Otkad znam za sebe, obraćala mi se zajedljivim tonom. Uvijek mi je nešto zamjerala i nikad joj nije bilo dobro ono što radim – povjerila nam je gospođa Blaženka.
- Prije četiri godine udala sam se za svog dugogodišnjeg dečka. Nismo imali uvjete za pokretanje stambenog kredita pa smo odlučili živjeti s mojom majkom.
Moram priznati da sam se pribojavala da bi nam ona mogla stvarati probleme, no nisam ni slutila kakve će to razmjere uzeti. Dvije godine nakon vjenčanja odlučili smo imati dijete, no to nam nikako nije polazilo za rukom. Nalazi su bili u redu, a liječnik mi je objasnio da je najvjerojatnije u pitanju stres. Pomislila sam da mnoge žene nemaju problema sa začećem, usprkos stresu. U stanjima
očaja opsjedale su me misli da mi Bog ne želi dati dijete jer bih i ja bila loša majka.
Kad sam se jadala majci da nikako ne uspijevam zatrudnjeti, nisam naišla na razumijevanje. Štoviše, u njenim bih očima vidjela neki zluradi pogled.
Nakon mnogo razmišljanja, požalila sam se prijateljici. Strpljivo me je saslušala, a onda predložila da nazovem Danijelu.
- Ona će ti reći hoćeš li biti majka – objasnila je.
Ispostavilo se da je Danijela i bolje od mene znala što me muči. Iako joj uopće nisam spomenula majku, obratila mi se upravo riječima o njoj. Iznenadila me preciznost kojom je opisala naš odnos. Kao da mi je čitala misli, pričala mi je sve ono o čemu sam i sama razmišljala.
- Ona vas krivi zbog toga što joj je život krenuo u krivom smjeru. Čini se da je za sebe imala neke druge planove koje je vaše rođenje poremetilo.
To je bilo točno. Majka mi je često pričala o tome kako je maštala o odlasku iz rodnog mjesta i ostvarenju sna – života na visokoj nozi. Ona je tip žene koja uvijek mora biti u centru pažnje. Prema meni je bila hladna, ali me nije puštala od sebe. S mojom se udajom naš odnos pogoršao, jer više nisam imala vremena za udovoljavanje njenim željama i hirovima. No, otkad je otac umro, ja sam naivno mislila da sam joj potrebna jer je stalno kukala kako joj je teško samoj.
Upravo zbog stalnog osjećaja odgovornosti prema majci, ono što mi je Danijela rekla u nastavku, jako me pogodilo.
- Blaženka, ako želite dijete, morate odmah odseliti iz roditeljskog doma!
U tom trenutku dogodilo se nešto čudno. Kao da je neki veliki, tamni veo spao s mojih očiju. Sve mi se nekako rasvijetlilo. Dok mi je Danijela objašnjavala o čemu se tu zapravo radi, čudila sam se samoj sebi kako to nisam i sama shvatila.
Moja se majka strašno bojala da ću, kad rodim, otići od nje, te je zbog toga mrzila i samu pomisao da bih mogla imati dijete. Nesvjesno mi je slala nevjerojatne količine negativne energije, a svojim ponašanjem stvarala je u meni toliku količinu nervoze da ja jednostavno nisam imala šanse ostati trudna.
I sama iznenađena, Danijela mi je rekla da vidi moju majku u sredini kuće kako širi negativnu energiju po svim prostorijama.
Itekako dobro sam razumjela što je htjela reći. Zaista, kad bi moja majka ušla u sobu, osjećala se neka čudna atmosfera.
Danijela mi je rekla i da ću ostati trudna kratko vrijeme nakon što se odselimo, ali i to da će moja majka prevršiti mjeru i da me više ništa neće spriječiti da se maknem od nje.
Nakon razgovora s Danijelom, sve sam ispričala suprugu. Priznao mi je da jedva čeka da se makne iz te kuće. Međutim, majka kao da je nekako osjetila da se nešto događa pa se naglo razboljela. Znala sam da je to zbog toga što ne želi da odemo. S druge strane, postajala je sve bezobraznija prema nama. Primjerice, nije željela jesti ništa što sam joj skuhala, a onda se žalila rodbini da je gladna i da ne brinem o njoj. Bila sam na rubu živčanog sloma.
Jednog dana slučajno sam otkrila da uopće ne pije lijekove za srce. Shvatila zašto je uvijek inzistirala na tome da sama ide po lijekove. Sjetila sam se Danijelinih riječi i sve mi je postalo jasno. Tada mi je zaista prekipjelo.
Ljutito sam rekla majci da znam da nije bolesna, nego da samo glumi. Ona je sve poricala i počela vikati da sam nezahvalna i da joj je žao što me uopće rodila. To je bila kap koja je prelila čašu. Nazvala sam supruga i rekla mu da nam istog trena nađe stan. Nisam mogla vjerovati da jedna majka može biti takva prema vlastitom djetetu. Kad je shvatila da sam donijela čvrstu odluku i da ćemo se zaista odseliti, svu je krivnju prebacila na mog supruga, govoreći da me
okrenuo protiv nje i da smo bili sretna obitelj prije nego što je on došao u našu kuću. Rekla sam joj da uopće ne želim slušati takve besmislice.
Tri mjeseca nakon što smo se odselili, ja sam zatrudnjela. Danas imam prekrasnu obitelj, a s majkom razgovaram samo u nuždi. Unuka viđa rijetko, samo na obiteljskim ručkovima. U početku sam vjerovala da će se smekšati kad se dijete rodi, ali i prema njemu je suzdržljiva. Nakratko ga primi u naručje i ponekad mu kupi neki poklon, i to je sve. Nikad nije izrazila želju da ga prošeta ili provede neko vrijeme nasamo s njim. Živi sama u kući u koju stanu tri
obitelji, žali svoju sudbinu i krivi sve oko sebe. A mi, iako smo u financijski nezavidnoj situaciji i podstanari, ni u jednom trenutku nismo zažalili što smo se odselili. Puno puta se sjetimo Danijelinih savjeta i neizmjerno smo joj zahvalni.
Da nije bilo nje, možda bismo još godinama iščekivali dijete i trudili se zadobiti ljubav osobe koja to jednostavno nije znala, ili nije htjela pružiti.

Blaženka, 29, Zagreb

(Razgovarala: Katarina Brajdić)

www.danijela-tarot.hr