Priča koju ću vam ispričati prati me već sedam godina. Tada sam komunicirala s Danijelom, čije priče sam i tada pronalazila u Astro magazinu i koje su me vukle da je nazovem. Ni dan-danas mi nije jasno kako to da me je privukla, a da je na kraju nisam poslušala i danas se kajem radi toga. Naime, imam dvoje djece, kćer i sina. Tada kada sam zvala Danijelu, oni su stasali u zrele ljude, započinjali život i tražili od mene da im pomognem. Kćer je htjela kuću u Dubrovniku, a sin stan u Ljubljani. Moja mama je bila Slovenka i tako sam u nasljedstvo dobila njezin stan, ostavštinu mog djeda. Moja djeca su zahtijevala da se odlučim što prije jer su imali planove za sebe i svoje izabranike. I kad su počeli vršiti pritisak na mene nazvala sam Danijelu koja je odrješito rekla ne! - Nikako ne dolazi u obzir. Sjećam se tih rečenica i danas, Nekoliko puta mi je ponovila, a kad sam je nazvala da joj kažem da sam potpisala darovnice i da sam sebi ostavila jednu malu garsonjeru u Dubrovniku, rekla je da je znala da će se to dogoditi i da joj je strašno žao kakav život sam izabrala. Tada mi nije bilo jasno što me čeka i zato danas ispaštam. Nakon što sam podijelila svoju imovinu, odmah su uslijedili problemi.
- Kćer će vas izbaciti iz kuće kroz par dana, a sin će otići u Ljubljanu i neće se više javljati. Vaša djeca jesu vaša i poštujem majčinsku ljubav, ali to je samo dvoje bezobzirnih ljudi, koji su razmaženi, jer ste im uvijek sve davali. Vi ste bili dijete bogatog oca, nekadašnje plemićke obitelji iz Dubrovnika i vaša djeca se žele također osigurati da u životu neće morati zaraditi kruh u znoju lica svoga. Tako je tada rekla Danijela.
- Vaša kćer vas neće htjeti viđati, bojat će se da ne zatražite kuću natrag u vlasništvo. Morate se pomiriti sa sudbinom koju ste izabrali, Za vas je sada bitno da zbrojite što vam je ostalo i pokušate se domisliti kako ćete vi živjeti, a ne da sutra skupljate ostatke povrća ispod štandova na gradskoj tržnici.
Nisam je više mogla slušati. Sve me je to jako povrijedilo. Najviše me je boljela činjenica što sam znala da ima pravo. Sve što je rekla o mojoj kćeri tako je zvučalo poznato. Znala sam da je ona sposobna to uraditi. I onda se sve to obistinilo. Jedan dan mi je rekla da me više ne može i ne mora slušati pa da svima olakšam život i odselim u garsonjeru na Lapadu, na drugom kraju grada, dok će oni ostati u kući s najljepšim pogledom na stari grad. Nakon toga me danima nije nazvala, a ja sam počela lutati gradom kao kakav beskućnik. I doista, pitala sam se od čega ću živjeti. Kuću sam do tada djelomično stavljala u najam, kao i garsonjeru i stan u Ljubljani. Ja sam doista spala s konja na magarca i to samo jednim potpisom. Odlazila sam na groblje, na grob svome suprugu, plakala i molila ga da mi pomogne. Nisam znala što bih. Danijelu više isto nisam zvala. Kajala sam se. I tako je prolazilo vrijeme. Pronalazila sam razne poslove; od čišćenja apartmana, rada u turizmu, čuvanja djece, šetnja pasa, peglanja i čuvanja starijih i nemoćnih. Stala sam nekako na svoje noge i danas živim u dvosobnom stanu, koji sam kupila nakon što sam prodala garsonjeru. Ipak, ovo je stan van Dubrovnika, ali on je moja najveća sloboda koju poznam u životu. Imam stalne klijente koji mi vjeruju i redovno me zovu za usluge koje obavljam savjesno i uredno. Mogu reći da živim prosječan život umirovljenika, a mogla sam živjeti kao kraljica.
Danijelusam ponovo nazvala jer sam upoznala jednog gospodina, čiju sam kuću počela čistiti prije godinu dana. Naime, njegov ljetnikovac dugo je bio zapušten i ja sam ga doslovno preporodila, a za što me je on primjereno i platio.Nije mu bilo jasno kako sam poznavala sve detalje koje je trebalo dovesti u red, jer je on htio urediti pravu dubrovačku kuću. Tada sam mu ispričala svoju povijest i to kako je otac porijeklom iz stare dubrovačke familije, radi čega jako dobro poznam tradiciju. Sve je počelo razgovorom o kući, a sada primjećujem da mu se i sviđam. Njegovo ime je Petar i dugo godina je udovac.
- Ana draga, čovjek je pošten i namjere su mu iskrene. Mislim da vaša kalvarija završava ovdje, rekla je Danijela nakon što je pogledala njegove podatke i zavirila u svoj unutarnji glas, njezinu nepogrešivu intuiciju i sposobnost predikcije. - Petar će vam vratiti ono što zaslužujete, ono što i sami jeste. Vi ste poštena gospođa koja zaslužuje poštenog čovjeka uz sebe i lijep i miran život. Vaša djeca ipak će i dalje ostati na distanci, ali budite mirni. Oni će biti zdravi i dugovječni. Unuci su vaša nova ljubav koja dolazi kroz par godina, jer su sada još mali. Ana, vaš život čeka da ga uzmete u svoje ruke i zagrlite. Ovaj put vas molim, poslušajte me. Očito je da je vaša misija bila naučiti živjeti život u kojem se morate izboriti za svoj kruh. Vi ste svoju lekciju višestruko savladali i život vas sada nagrađuje. Pokazali ste da možete biti i dama i čistačica i dadilja i kućna pomoćnica. Vi ste prava žena, Ana. Budite ponosni.
Draga Danijela, hvala u moje i Petrovo ime.
Ana (59), Dubrovnik
bglavac
edin.kecanovic
