Ponovno vjenčani

Da je život nepredvidljiv i da je stara narodna izreka “Nikad ne reci nikad!” zaista valjana, uvjerili smo se i ovog puta. Preko puta nas sjedila je žena koja nam je pokušavala ispričati svoje iskustvo. Iako se trudila svim silama, nervozni pokreti ruku i pogled prikovan za stolnjak govorili su da joj je neugodno i da joj ne polazi za rukom oblikovati misli i osjećaje u koliko-toliko logičan i smislen slijed događaja. 

 

-Bilo je poslijepodne jesenskog dana a ja se, umorna od svega, pripremala za zakazani termin kod Danijele. Naravno, nadala sam se da će mi potvrditi ostvarenje mojih nada i snova. Što je najbolje od svega, to sam sve i čula, samo ne vezano uz osobu s kojom sam to priželjkivala!- slatko se nasmijala naša sugovornica. 

-Bila sam već nekoliko mjeseci rastavljena. Moj bivši suprug preselio se na kat naše obiteljske kuće, a ja sam sa sinom ostala u prizemlju. Oko naše rastave nije bilo buke i skandala. Zaključili smo kako dalje ne možemo, i dogovorno je potpisali. Okolina i rodbina nisu baš ni primjećivali da smo rastavljeni.  

Iako sam imala “svog osobnog savjetnika” u čiju pomoć sam se uzdala i koji me je bodrio tijekom mučnog procesa rastave, nešto neopisivo vuklo me Danijeli da čujem kako ona vidi moju budućnost. 

Čim smo počele razgovarati, odmah je izjavila da bi me najradije zamolila da napustim njen ured, ali kako joj to savjest ipak ne dozvoljava. 

-Zašto?- upitala sam, zaista prestrašena. 

- Zato jer je čovjek za kojeg me pitate i na kojeg polažete nade poznat javnosti. Zato jer je nepošten. Zato jer manipulira muškim energijama. Zato jer je dozvolio da se zaljubite u njega, što nikako nije smio. Zato jer vam godinama svojim brižnim pogledima podgrijava nadu da će između vas nešto biti... Užasno je to što vam je napravio od života. Dozvolio je da ga počnete tretirati kao Boga. On za vas i je Bog, draga Lidija!- izgovorila je Danijela u jednom dahu. 

-Ali, kako vi to znate?- upitala sam, sva u čudu. 

- Kako ne bih znala?!? Vjerujte, svatko tko malo dublje osjeća i vidi, shvatio bi o kakvom je čovjeku riječ. Vi morate znati da ste pred osobom koja vidi vaš budući život. Vi ste se u dotičnog gospodina zaljubili. To razumijem, ali ne mogu i neću razumjeti njega koji je tako nešto mogao dozvoliti. Shvatite da je on osoba širokog duhovnog obrazovanja, koja radi na sebi, uči, usavršava svoje sposobnosti i da bi, po prirodi svog poziva, trebao stremiti idealu  moralne i etične osobe. Vjerujte mi da on dobro zna kako sebe i vas zaštititi od zaljubljenosti. Da on nije htio da se zaljubite u njega, to se ne bi ni dogodilo! Međutim, on je to htio. Jednostavno, njegovom bolesnom egu odgovaralo je, i odgovara još uvijek, da patite za njim... On je “vampir”, a ne iscjelitelj. A reći ću vam i to da niste jedina žena među njegovim klijenticama koja je zaljubljena u njega. On to dobro zna, ali i dalje glumi zabrinutog dobročinitelja.-

Sjećam se da se Danijela jako uzrujala. Sjećam se i toga da mi se, dok sam tako sjedila pred njom, nekako razbistrilo pred očima. Malo smo šutjele i gledale jedna u drugu. 

-Lidija, dajte shvatite da vas taj čovjek iscjeljuje od samog sebe. Zapamtite, od samog sebe!- ponovila je Danijela. -On je razlog zbog kojeg ste se rastavili. Nikad nije, niti će biti zaljubljen u vas. Vezu s njim nikada nećete ostvariti. Jednostavno, uživao u vašoj boli, i još uvijek uživa... Srećom, ne još zadugo! Udat ćete se ponovno.-

Na to sam skočila kao da me je netko ošinuo. -Sjednite!- gotovo mi je naredila Danijela. -Udat ćete se ponovno, to je istina, ali Bog je pravedan pa će vam drugi muž biti prvi muž! Da, vjenčat ćete se ponovno. Zaboravite svog iscjelitelja.-

Vjerujte mi da sam se jedva vratila kući. Na trosjedu u dnevnoj sobi sjedili su moj sin i suprug koji ga je čuvao tog popodneva. Pogled koji mi je uputio nikad neću zaboraviti. Kao da je govorio “hvala Danijeli”, iako nije imao pojma gdje sam bila, niti što se dogodilo. 

Ne znam, ali nekako sam u tom trenutku imala osjećaj da se ljubav prema njemu ponovno vratila, ili probudila... ili možda da sam ga upravo istinski zavoljela, ili po prvi puta spoznala da ga volim... ma, ne znam ni sama kako bih i sebi i vama mogla objasniti to što se sa mnom zbivalo u tim trenucima, tog popodneva i večeri. 

U glavi mi je nastala prava zbrka. Danima sam razmišljala, vagala, a sve što bih zaključila potvrđivalo je ono što je Danijela rekla. Nije bilo lako donijeti odluku, ali sam nakon nekoliko mjeseci prihvatila molećivi pogled mog supruga. Sve sam mu rekla, sve je shvatio, sve mi oprostio. I tako je moj prvi muž postao moj drugi muž!- uz smijeh je Lidija završila svoju priču.

Lidija, 31 god., Zagreb

www.danijela-tarot.hr