Ples na žici 

Ela je, potpuno u skladu s vizijom koju imamo o balerinama i njihovoj profesiji, zračila glamurom i isijavala gotovo opipljivim magnetizmom. Vitka i graciozna, hodala je osobitim, pomalo lelujavim korakom, kao da lebdi. Gledavši je tako, čovjek bi mogao pomisliti da je i gradski asfalt pozornica te da su svaki dan, svaki sat i minuta njenog života ništa drugo doli raskoša premijera, baletna predstava koja bi bila nezamisliva bez nje u ulozi primadone.  

A opet, kad se malo bolje zagledate u njeno lice i tamnu, valovitu kosu koja joj je nestašno poskakivala na ramenima, niste se mogli otrgnuti dojmu da u Eli još uvijek živi djevojčica, koja kao da čeka, poput princeze iz bajke, da je iz dugog, stogodišnjeg sna probudi poljubac princa. 

Spremno je potvrdila dojam koji je ostavila na nas. -O, da- nasmijala se zvonko -vjerojatno ste u pravu.- Na trenutak se zamislila, pa ozbiljnim glasom dometnula. -U stvari, što ja znam. Evo, pitajte Danijelu. Ona sigurno bolje zna, obzirom da ju redovito kontaktiram već nekoliko godina. Ti mi susreti mnogo znače; kao da me prizemljuju s mojih oblačića na zemlju- ponovno se zvonko nasmijala. 

-Kada sam prvi puta posjetila Danijelu, prije tri godine, upravo sam bila raskinula višegodišnju vezu s muškarcem kojeg sam smatrala svojim princem. On je bio sve o čemu sam snivala: visok, vitak, meke crne kose... imao je posebne ruke, profinjene, elegantnih pokreta. Plešući u predstavama u kojima je on dirigirao, osjećala sam se zaista osobito, kao boginja s Olimpa koja dobro zna da je svaki ton violine ili harfe upućen samo njoj, s osobitom porukom ljubavi. Magiju naše ljubavi osjećala je i publika; zasipali su nas cvijećem, pljeskom, povicima... nevjerojatno pozitivnom energijom. A kritike su bile izvanredne. Ali, i bez takvih potvrda, ja sam znala da takve predstave plešem kao labudica. Uostalom, to je bio ples ljubavi. 

A onda smo raskinuli. Ne pitajte zašto, jer odgovor ne znam. Nema ga. Ne vjerujem da je razlog bila daljina, iako nismo živjeli u istoj državi. Jednostavno, mi smo raskinuli, usprkos činjenici da smo se još uvijek voljeli. Nekako se dogodilo da se naš san razbio, nasukao na oštrim hridinama Olimpa. Došla sam kod Danijele, a ona mi je rekla cool glasom -Žao mi je što toliko patite, ali znajte da on nije čovjek vašeg života. I žao bi mi bilo ako biste si dozvolili da svoju patnju i bol pokušate izliječiti u zagrljaju drugih muškaraca. Budite snažni, sputajte svoje strasti i malo se strpite, jer netko drugi će ući u vaš život- onaj pravi.-

Pogledala sam je s nerazumijevanjem. -Kako ona to misli- onaj pravi? Pa taj «pravi» je upravo otišao iz mog života.-

Nakon godinu dana i, stid me to i izgovoriti, nepreglednog niza ljubavnika i ljubavi za jednu noć, udala sam se za kolegu iz ansambla. Tu odluku donijela sam nakon gostovanja mog Princa u našem teatru. Usudio se izgovoriti, u trenutku dok je zahvaljivao publici, da je tu sjajnu orkestraciju posvetio upravo meni. Čim sam to čula, došetala sam do mog najnovijeg ljubavnika, i predložila mu da se oženimo. Spremno je pristao. 

Prije vjenčanja ponovno sam zakazala termin kod Danijele. -Baš mi je drago da sam bila u pravu. Eto vidite da ste našli onog pravog.-

Preplavio me je porazni osjećaj razočaranja. -Koja je ovo ironija sudbine!- pomislila sam. -Dođem iz druge države ženi koja tvrdi da vidi budućnost, a ona moju očajničku gestu, čisti inat, moju vjerojatno najveću životnu pogrešku, vidi i doživljava kao ulazak «pravog» u moj život. 

Prošla je još jedna godina. Pokazalo se da je naš brak prava katastrofa. Rastavili smo se, a ja se ponovno, ni sama ne znam zašto, najavim Danijeli. Baš kad sam pokrenula brakorazvodnu parnicu, u moj je život opet ušetao dirigent, moj Princ. Obnovili smo vezu. Bila sam presretna. Trudila sam se svim silama vjerno dočarati Danijeli svoje oduševljenje i radost. Ona je rekla -Vi još niste završili s vašim suprugom.-

-Kako to mislite, zaboga? Pa ponovno sam s Princem.- 

-Princ nije čovjek vašeg života. U stvari, u to sam potpuno uvjerena. Možda se i varam, ali... čisto sumnjam.- Rekla mi je da mi predstoje lijepi trenuci u obnovljenoj vezi, da ću uživati u tom ljetu onako kako nikada još nisam. 

Tako je i bilo. Proveli smo nezaboravan odmor u Grčkoj. Bila sam uvjerena da proživljavam trenutke najveće sreće i da je on definitivno ljubav mog života. A onda, s dolaskom jeseni, zebnja se počela uvlačiti u moje srce. Ljubav je počela kopniti: više nisam drhtala u njegovom zagrljaju, nisam se osjećala tako svetom, osobitom. Moj se Princ postepeno pretvarao u žabu. Odjednom me je sve ono što bi uradio, rekao ili učinio ostavljalo ravnodušnom. Pitala sam se kamo je, i zašto, čarolija nestala. 

Prošle zime ponovno dogovorim termin kod Danijele. Rekla je - Ništa se ne brinite. Uskoro ćete se ponovno udati, i to za bivšeg supruga.-

Posjetih je i danas ponovno. Da joj priopćim radosnu vijest. Udajem se za tri tjedna. Za bivšeg supruga. A to kako sam, kada i pod kakvim okolnostima shvatila da je on zaista onaj «pravi», tema je za neku drugu priču.- 

                                                          Ela, 29, Graz 

www.danijela-tarot.hr