Oslobodila sam se okova prošlosti

S Danijelom sam stupila u kontakt prije nekoliko godina. Bila sam tada u čudnom stanju svijesti - ni na nebu, ni na zemlji, iz kojeg nisam vidjela izlaza. Često ga opisujem kao život u zlatnom kavezu: materijalno sam imala sve, ali mi je duša bila prazna. Psihičko i fizičko zlostavljanje bili su sastavni dio moje svakodnevnice. Moj, sada već bivši suprug, godinama nije mogao prihvatiti činjenicu da sam ga prestala voljeti. 

Svaki bi razuman čovjek to shvatio, prihvatio i dao mi rastavu, ma koliko mu to teško palo. On se, međutim, odlučio za nasilje: tukao me, psihički zlostavljao, zatvarao u kuću.... zabranjivao mi odlaske u crkvu, trgovinu, posjete mojim roditeljima; čak je unajmio i kućnu pomoćnicu koja je, naravno, u svemu bila na njegovoj strani... tukao je i naše jedino dijete...

Ma, bolje da vam ne nabrajam dalje. Možete li zamisliti da ja, rođena
Zagrepčanka, punih 10 godina nisam nogom kročila na Jelačićev plac- sve do prošle godine, dok se nisam rastavila? Tijekom punih deset godina, mogla sam ga vidjeti samo na televiziji. Vjerujem da tako nešto vi ne možete sebi dočarati. Možda se pitate i to kako li sam, živeći u takvim uvjetima, uspjela doći do Danijele? Za to je zaslužna moja sestrična, koja mi je jednom prilikom ugurala u džep papirić s njenim telefonskim brojem. Nazvala sam ju nakon nekoliko tjedana, odnosno čim se ukazala prilika. Umjesto mene, na zakazani termin otišla je sestrična. Zahvaljujući njima dvjema, dobila sam mobitel na korištenje i tako je sve krenulo.

Sestrična mi je prenijela sve što je Danijela rekla. Skamenila sam se,
zanijemila... -Još godinu i pol, pa ćete se rastati!- poručila je Danijela. -
Vaš suprug će propasti u poslu, istom onom kojim je zgrnuo bogatstvo.
Iskoristit ćete spretno novonastalu situaciju. Bit će psihički dotučen tim gubitkom, stoga i neoprezan. Pokupit ćete dijete i pobjeći zauvijek iz njegovog života. Otići ćete daleko, napustiti Hrvatsku! Pokušat će vam ući u trag na sve moguće načine. Potraga neće uroditi plodom pa će odustati nakon izvjesnog vremena. Od imovine koju ste stekli u braku, nećete dobiti ništa. Ne vidim čak ni putne torbe; samo vas i dijete- rekla je Danijela.

Poznavajući svog muža, njegovu megalomansku narav kad je posao u
pitanju, veze i vezice koje je imao s različitim ljudima, njegovu
posesivnost, a i “čeličnu” šaku koju sam nebrojeno puta osjetila na svom tijelu, zaključila sam kako je takav “scenarij” potpuno neostvarljiv.

Srećom, vrijeme je pokazalo da sam se prevarila. Sjećam se da mi je
Danijela rekla čak i to da joj više ne šaljem sestričnu. -Ona nije osoba kojoj možete vjerovati. Izdat će vas, kad-tad!- Ni u to nisam mogla povjerovati.

Glupo je reći: “sjećam se” jer, naravno, nikad neću zaboraviti dan kad je moj suprug shvatio da se njegovo poslovno carstvo srušilo. To se
dogodilo gotovo preko noći. Bilo je ljeto. Danijela nije bila u Hrvatskoj.
Ostavila mi je broj na koji sam je mogla dobiti, pa sam ju nazvala sva
usplahirena i sve ispričala. I dok sam plakala od boli, sreće, od svih
godinama potiskivanih emocija, ona je izjavila mrtva-hladna -Eto,
“fulala” sam dva dana!-
-A što to znače dva dana, u odnosu na deset godina tamnice i batina,
pitam ja vas?-
Tijek zbivanja koji je uslijedio podudarao se u svemu s onim što je
Danijela vidjela... Mogla bih vam ih prepričavati do ujutro, ali ih se ne želim prisjećati!

Radije ću vam ispričati neke događaje iz sadašnjeg života koji je,
naravno, materijalno daleko siromašniji, ali zato bogatiji u duhovnom pogledu. Evo, primjerice, moj je sin nedavno završio u bolnici, nakon saobraćajne nesreće. Nazovem ju, na rubu živčanog sloma. Danijela me umiri riječima -Nije malom ništa.-
Za svaki slučaj, obiđem nekoliko liječnika -specijalista. Svi su potvrdili njene riječi.

U međuvremenu sam ostvarila nova prijateljstva. Izlazim, družim se s ljudima i živim životom normalne tridesetogodišnjakinje. Imam i
prijatelja. Iako ga Danijela nikad nije vidjela, detaljno ga je opisala.
Toliko vjerno oponaša njegov glas i riječi da me svaki put nasmije do
suza. Isto tako, dugo mi je govorila da s jednom osobom ne trebam imati posla. Cijelo vrijeme sam joj (bez loših namjera, jasno!) lagala, uvjerena da Danijela to ne zna. Čim je iskrsnuo problem na koji me je upozoravala zakazala sam, po mom dobrom, starom običaju, telefonski termin kod Danijele. Tad mi je vrlo odrješito rekla - Lažete!- Nije mi preostalo drugo osim priznati joj. Rekla mi je sve “što me ide”. Svoj monolog je zaključila riječima - Idite, uradite onako kako želite, ali će vam se dogoditi ono što sam vam rekla.- Tako je i bilo. Kad mi je rekla da ću prestati voljeti osobu koju sam u međuvremenu upoznala i da ćemo se razići, bila sam uvjerena da je pogriješila. To je zvučalo gotovo nemoguće. -Kako bih uopće mogla prestati voljeti nekoga tko mi je sve na svijetu?- Ponovno se ispostavilo da je Danijela u pravu. Dogodi se i to da ja nešto počnem govoriti, a ona završi moju misao. Redovito prasnem u smijeh, zadivljena tom njenom sposobnošću. Da vam ne spominjem sve moje krize i iskušenja kroz koja sam prolazila.

Danijela je ta koja me dizala uvijek kad sam padala. A padala sam često. Nerijetko i u duboke, tamne ponore beznađa...-

Ivona, 30 godina, London

www.danijela-tarot.hr