Osjetila sam da me više ne voli
Imala sam 29 godina i bila sam zaručena. Moj dečko je bio kao sa naslovnice. Oborio me s nogu ponašanjem, poštovanjem koje je imao prema meni, obrazovanjem, željom za uspjehom, prijateljima... Sve je u njegovom životu bilo tip-top. Kad me je zaprosio nisam mogla vjerovati da imam toliko sreće. Onda, jednoga dana, palo mi je napamet da onako, iz znatiželje, prije svadbe potražim i potvrdu te naše sreće od nekoga tko može vidjeti ono što ne možemo svi. Nazvala sam gospođu Danijelu i dogovorila termin. Čim sam je nazvala ispričala je sve kako jest, ali me je nešto iznenadilo.
- Vaša sreća nema granice, vi ste doista dobili što ste htjeli, on je dobar dečko, a uz to sposoban i ambiciozan. Ipak, vaša sreća neće potrajati dugo. On će ostati isti, samo jedna stvar će se promijeniti, ali jedna jako bitna za vas - emocije koje sada gaji prema vama nestat će.
Pitala sam je znači li to da će me prestati voljeti.
- Da, rekla je. Zbog svih svojih obveza, druženja, putovanja, izgubit će se taj osjećaj koji sada ima u sebi. I vi tu ne možete ništa. Bolje bi bilo da odustanete od svadbe. Poštedjet će se muke jer će vam rastava jako teško pasti - vi ćete njega i dalje voljeti. Potkopat će to vaše samopouzdanje. Nemojte to dopustiti.
Nisam više htjela slušati Danijeline rečenice, bila sam ljuta - zaključila sam da je sve krvo shvatila i da je ono što mi savjetuje pogrešno. Kako bih ja mogla povrijediti čovjeka kojeg volim i reći mu da se neću udati za njega.
- Ne morate ga ostavit, samo odgodite vjenčanje, vidjet ćete da će vam se to isplatiti, manje ćete biti povrijeđeni i bit će će lakše otići.
Nekoliko dana vrzmalo mi se glavom svašta. Sve te Danijeline rečenice nisu imale uporišta u stvarnosti, nije mi bilo jasno, kako je baš takav kraj vidjela. Promatrala sam Željka tih dana i nisam mogla naslutiti da je ona u pravu.
Došao je i dan vjenčanja, a zatim i prvi mjeseci zajedničkog života. Zaposlila sam se, bila sam udana za čovjeka kojeg volim i htjela sam dijete. Kada sam mu to predložila zamolio me je da pričekamo, rekavši da želi još malo raditi, a zatim se smiriti i podizati obitelj. Nisam imala ništa protiv jer smo još bili mladi, ali dok mi je to govorio osjećala sam u tonu njegovog glasa da mi nešto prešućuje. Bojala sam se da nije netko treći u pitanju, ali onda mi je postalo jasno: on se od mene već udaljio. Približavala se prva godišnjica braka i predložila sam mu da odemo negdje za vikend, što je odmah i prihvatio.
Hotel je bio divan, vrijeme je bilo kao stvoreno za izlete, navečer smo izlazili i plesali, a onda mi se dogodilo da sam nekoliko puta uhvatila njegov pogled - prazan i dalek. Znao bi se gubiti u mislima i kada bih ga pitala ima li neki problem, nije ništa odgovarao, a onda je treći dan ujutro za kavom počeo razgovor. Priznao mi je da se ne osjeća kao nekad. Cijelo vrijeme je tražio prave riječi, rekao je kako je dugo razmišljao o tome što raditi i kako je vjerovao da će ovaj vikend pomoći u našem zbližavanju, ali kako ni to nije pomoglo.
Odmah po povratku kući nazvala sam Danijelu i zamolila je za savjet.
- Gotovo je, iako on želi pokušati, neće uspjeti. Vaš muž nije romantični tip, on voli svoj posao i karijeru i to je činjenica. Vi ste mladi, željeli ste obitelj i to ga je privuklo - mislio je da ćete vi to moći odradit za oboje. Ipak, to u životu ne ide tako. Na vašem bih mjestu otišla što prije jer biste zbog vaše osjetljivoszi mogli samo još više stradati. Za vas on je prehladan, a vi ćete misliti da je to nešto osobno. Zaposleni ste, možete se brinuti sami za sebe dok se ne snađete i sredite život, ali sada je vaše psihičko zdravlje najvažnije. Nemojte spas tražiti u tabletama za smirenje jer vam one mogu donijeti samo smetnje u želucu, a smirenje si možete osigurati odete li od njega. On će to prihvatiti i otići ćete u miru. Uskoro će sve biti u redu, javite mi se kada odselite pa ćemo razgovarati o daljnjim koracima.
Kako mi je dosad sve već pogodila odlučila sam napraviti to što mi je rekla. Muž me nije zaustavljao, što mi je pomoglo, ali je boljelo. Pronašla sam podstanarski stan na drugom kraju grada i sporazumno smo se razveli. Svi su me pitali je li u pitanju treća osoba, a ja nisam znala što bih odgovorila.
- Draga Nikolina, dobro je da ste me poslušali - rekla je Danijela kad sam je nazvala nakon rastave. Sada ću vam reći zašto sam vam to tako žarko savjetovala. Zbog svog očuvanog psihičkog stanja, jer ne nosite gorčinu, vi ćete biti u mogućnosti doživjeti pravu ljubav. On živi u vašoj blizini i uskoro ćete se sresti. Želim vam sve najbolje, uživajte u svom životu, Nikolina.
Kako sam dane provodila zadubljena u misli o svom životu i tome kada ću uopće sresti tog dečka, znala sam popodneva provoditi šetajući obližnjim parkom. Tu smo se sreli jer je on dolazio čitati i šetati. Tako smo se jednog dana šetajući i zaljubili.
bglavac
edin.kecanovic
