Novi život
Neki ljudi jednostavno zrače dobrodušnošću, osvoje vas toplim i gotovo majčinskim pogledom. Nažalost, takvi zbog svoje prirođene blagosti nerijetko znaju postati žrtve raznih nezahvalnih nikogovića koji ih kukavički iskorištavaju i odnose se prema njima kao da su tepih po kojem mogu do mile volje gaziti, nesvjesni dragocjenosti koju drže u rukama.
To se svojedobno dogodilo i Luci, simpatičnoj crnki velikih plavih očiju koja je vrlo iskreno priznala: - Bila sam luda kad sam tolike godine trpjela bez razloga i mislila da će se stvari same promijeniti, a još luđa što nisam ni pomislila da sam sposobna raskrstiti s takvim
životom. Srećom, Danijela mi je pomogla da steknem potrebnu odlučnost, počnem vjerovati u sebe i napokon shvatim da ne moram biti žrtva već pobjednik. Pomogla mi je da spoznam kako sam ja ta koja kroji svoju sudbinu i zbog toga sam joj beskrajno zahvalna. Svoju sam vam priču odlučila povjeriti najviše zato da udahnem nadu ženama koje se nalaze u situaciji u kakvoj sam ja jednom bila, otvorila im oči kao što je to Danijela meni učinila, i da ih potaknem
da krenu iznova. Prije nego li me je sama providnost dovela do moje
dobročiniteljice bila sam zatočena u lošem braku, bez trunke samopouzdanja, suočena s gorkom činjenicom da su se moja djevojačka nadanja smrvila u prah.
A sve je počelo tako lijepo... Upoznala sam ga kad mi je bilo 20 godina. Bio je nešto stariji od mene, šarmantni pomorac koji me osvojio slatkim riječima i zabavljao pričama o dalekim zemljama u kojima je bio. Potpuno očarana njime, strpljivo sam ga čekala dok bi bio na moru, a razdvojenost je samo pojačavala moju ljubav i čežnju. Zaprosio me nakon godinu dana, brzo nakon toga došla je i
svadba, preselila sam u njegovu roditeljsku kuću. On je otišao na more, a ja ostala živjeti sa svekrvom i svekrom. Od 18. sam preko ljeta radila kao recepcionerka i uspjela namaknuti malu ušteđevinu, a on je rekao kako će sljedećih nekoliko godina što više ploviti kako bismo sagradili vlastiti dom.
Na žalost, stvari nisu išle tim tokom. Nakon što sam rodila došao je rat i hotel se zatvorio. Suprug je, umjesto na moru, sve više vremena provodio kod kuće. Rekao mi je da posla trenutno nema pa sam se dosjetila da bih mogla pomagati po kućama. Prolazile su godine, on je sve rjeđe plovio, a sve češće odbijao ponude za posao. Pio je, po cijeli dan izbivao iz kuće i vraćao se u sitne sate, a meni prigovarao što ne zarađujem dovoljno. Zaliha novca se istopila pa sam morala pronalaziti poslove kako sam znala i umjela, čistiti kafiće i firme. On me svakodnevno vrijeđao i ponižavao, a njegovi roditelji pravili su se da to ne čuju.
Jaz među nama postajao je sve veći; ljubav i bliskost potpuno su nestali. Sumnjala sam i da me vara. Živjela sam s potpunim strancem koji me tretirao kao služavku i nisam vidjela izlaza iz te noćne more. Bila sam razočarana, slomljena, bez snage da išta učinim. Strahovala sam da mi, pokušam li ga napustiti, neće dati sina, moje jedino veselje. Imao je neke veze na sudu pa sam
se bojala da će njemu dodijeliti skrbništvo, uopće nisam logički razmišljala.
Znajući za moje muke, gospođa kojoj sam spremala stan spomenula mi je Danijelu.
- Ako ti itko može pomoći moja Luce, to je ona. Nazovi je i nećeš požaliti - savjetovala mi je. Poslušala sam je, ionako nisam imala što izgubiti. Ispričala sam Danijeli da sam u braku u kojem više nema ni ljubavi ni poštovanja. Što da radim, pitala sam je, da li odem od njega, što će biti sa mnom i djetetom ako to učinim...
- Vaš je suprug jedna labilna osoba, započela je, sklon depresijama i alkoholu, inertan, lijen i nepoduzetan. Moram vas upozoriti i na činjenicu da je promiskuitetan te da svoju spolnu želju zadovoljava s osobama oba spola. Vidim da vam je potpuno pokopao samopouzdanje, da vas ponižava i uvjerava kako niste ni za što. A to, gospođo Lucija, ne može biti dalje od istine. Vi ste dobra duša koja drugima rado priskače u pomoć kad god zatreba. Zaslužujete i bolji
život i boljeg partnera. Izvucite se iz ovog pakla, vjerujte da vam suprug neće stvarati nikakve probleme. Probudite izgubljenu vjeru u sebe i krenite ispočetka. Vidim vas u novom braku i s drugim djetetom. Muškarac za kojeg ćete se udati dosta putuje po inozemstvu i potpuna je suprotnost sadašnjem suprugu. On će
vas cijeniti i voljeti, uz njega ćete se osjećati sretno i ispunjeno, a pronaći ćete i stalno zaposlenje. Zato se trgnite iz letargije, uzmite konce u svoje ruke, izborite se za život kakav zaslužujete.
Koliko god mi je sve to nevjerojatno zvučalo u tom trenutku, ulilo mi je hrabrosti. Zaista sam poduzela odlučne korake. Na moje iznenađenje, stvari su se nakon toga počele odvijati baš onako kako je Danijela predvidjela. Osobito me iznenadilo to da se moj muž uopće nije protivio razvodu, čak mi se činilo da mu je bilo drago što sin i ja odlazimo. Uskoro sam upoznala kapetana duge plovidbe, vrlo pažljivog čovjeka koji je osvojio moje srce. Zaposlila sam se na
pola radnog vremena u jednoj tvrtki, no i dalje pomažem u kući nekoj od starijih i nemoćnih gospođa za koje sam prije radila. Ne zbog novca, imam ga dovoljno, nego čisto zato što imam potrebu učiniti nešto za druge.
Danijela je bila ta koja me potakla da se izborim za novi život u kojem ću biti zadovoljna. Eh, umalo sam vam zaboravila reći. Za pola godine moj kapetan i ja postat ćemo roditelji!
Lucija (36), Zadar