Naša kći je prodavala svoje tijelo
- Nesreća koja se dogodila mojoj obitelji gotovo nas je rastavila zauvijek. Danas se trudimo ponovno učiti živjeti jedni uz druge. Nije lako i svaki dan se moramo nositi s prošlošću, no sad smo ipak okrenuti onome što donosi sutra.
Udala sam se vrlo mlada za dečka iz susjednog sela. Vinko je godinama bio moja tiha patnja. Sviđalo mi se što je bio čvrstog karaktera, odlučan i marljiv. Ubrzo je došlo i prvo dijete, prekrasna djevojčica, a nakon pet godina i dva dječačića. Ivana je od malih nogu bila osjetljivo i povučeno dijete. Naprosto sam ju obožavala i bila joj spremna oprostiti sve nepodopštine, samo kad bih vidjela njene preslatke obraščiće. No, Vinko je smatrao da je u odgoju potrebna čvrsta ruka. Iako Ivana nije bila jako nestašna, stalno ju je špotao i kažnjavao, bilo zbog neposluha, uprljane majice ili nepojedene večere. I prema dečkima je bio izrazito strog, no Ivana je to puno više primala k srcu i sve se više povlačila u sebe. Kad je krenula u srednju školu, Vinko je postao još oštriji, jer se bojao da se ona ne uvuče u loše društvo. Često ju je tukao i zaključavao u sobu za kaznu, a ponekad mi se činilo da ju više od batina bole njegove psovke i vrijeđanja. Jedne večeri, nakon što ju je istukao zato jer je propustila autobus te se kući vratila sat vremena kasnije, Ivana mi je u suzama rekla da ga mrzi i da želi otići od kuće. Molila sam ju da ne govori takve stvari i da ne griješi dušu, makar zbog mene. Obećala mi je da će ostati dok ne završi školu, ali da nakon toga nema šanse da nastavi trpjeti maltretiranje. Nadala sam se da će ju to proći, a i nije imala gdje otići. Mislila sam da je ona previše povučena da se odvaži sama krenuti u nepoznato pa Vinku ništa nisam ni govorila. Bojala sam se njegove reakcije, znala sam da će ju prebiti na mrtvo ime ako sazna za njene želje.
Došao je i kraj školske godine. Ivana je otišla u školu po svjedodžbu, no nije se vratila. Nazvala me i kratko rekla da je došao dan njenog odlaska i da će se javiti kad se smjesti. Vinko je poludio. Rekao je da je osramotila i njega i obitelj i da ne želi više ni čuti za nju. Ja sam bila izvan sebe od brige. Javila se nakon nekoliko tjedana, rekla je da je u Zagrebu, da živi u iznajmljenom stanu i da radi u jednom dućanu. Željela sam da se vrati, ali mi je s druge strane bilo drago što se moja mala Ivana snašla u velikom gradu.
Međutim, do nas su doprle glasine u koje isprva nisam željela vjerovati. Navodno je viđena u ulici gdje se zadržavaju prostitutke. Bila sam uvjerena da je takvo nešto nemoguće i da se radi o zabuni.
Želeći otkloniti svaku sumnju, sjetila sam se priče jedne poznanice o Danijelinim sposobnostima pa sam je nazvala i dogovorila termin. Rekla sam joj samo da me zanima je li istina ono što se priča o mojoj kćeri koja je odselila u Zagreb, a Danijela je rekla da su glasine nažalost točne.
- Vaša kći primorana je prodavati svoje tijelo kako bi si osigurala novac za preživljavanje. Godinama se s njom loše postupalo i to ju je slomilo, ona to jednostavno više nije mogla izdržati. Za nju su te muke bile toliko nepodnošljive da je radije odabrala to čime se sada bavi. Ako želite da vam se vrati, vaš suprug mora biti popustljiviji prema njoj, a i vi joj morate biti veća podrška. I sami vidite do čega je doveo vaš način odgoja. Neka suprug ode u Zagreb po nju, i to u ulicu u kojoj "radi"i nazove na telefon sa kojeg radi. Kad svojim očima vidi kako mu dijete izgleda i što radi, to će ga natjerati da se zamisli nad svojim postupcima.
Srce mi se paralo dok sam Vinka nagovarala da uradi ono što je Danijela savjetovala. Naravno, prešutjela sam to da i sam mora razmisliti o svom ponašanju. Govorila sam mu samo da to mora učiniti zbog Ivane. Iako je u početku vikao da ne želi dovoditi kurvu u kuću, popustio je kad sam rekla da ću ga napustiti ako mi je ne vrati. Bila mi je već puna kapa svega i stvarno sam bila spremna to i učiniti.
Vinko se uputio u Zagreb na nekoliko dana. Unajmio je i auto. Prvu večer je uzaludno vozio po ulicama i gledao u žene na uglu, istovremeno se nadajući i strahujući da bi jedna od njih mogla biti naša kći. Ugledao ju je druge večeri. Prišao joj je i upitao za cijenu, ne pokazujući lice. Kad mu je ona rekla cifru, pogledao ju je u oči. Ni dan-danas ne mogu ni zamisliti što im je u tom trenu moglo prolaziti kroz glavu. Rekao joj je da uđe u auto i da mu kaže gdje joj je stan da pokupe ono malo stvari što je imala. Ivana je briznula u plač, dala mu adresu i potom nije ništa progovorila cijelim putem do kuće.
Njih dvoje nikad nisu otvoreno razgovarali o mjesecima koje je provela u Zagrebu, no nakon te večeri ništa više nije bilo isto. Vinko nikad više nije digao ruku ni na nju ni na sinove, a i prema meni je bio obazriviji. Priznao mi je da se tad u njemu nešto slomilo i da ne može iz glave izbiti sliku Ivane u dekoltiranoj mini haljini.
Ona je ostala kod kuće, na što sam i danas ponosna, jer nije lako nositi takav teret u maloj sredini kao što je naša. Hrabro je otrpjela podrugljive poglede i ogovaranja, pronašla posao i počela na pošten način zarađivati za kruh.
Za sve ovo dobrim dijelom je zaslužna Danijela. Ona mi je obazrivo objasnila da sam i ja bila djelomično kriva za sve što se dogodilo. Pomogla mi je da shvatim da je važno pričati s kćerkom, steći njeno povjerenje i poticati je da se povjeri. U početku mi je bilo prebolno slušati o tome kako je počela raditi kao prostitutka, no s vremenom sam shvatila da je i za mene i za nju bitno da se ne pravimo kao da ništa nije bilo.Vrlo obazrivo Danijela mi je očitala lekciju i o mojoj krivici, to što sam dopustila da se moj suprug tako grubo odnosi prema djeci a naročito prema Ivani. Čak mi je i rekla da se pojedine maćehe bolje ophode prema tuđoj djeci nego ja prema vlastitoj. Koliko god je vaš suprug kriv i vi ste, završila je Danijela. Upravo nam je ona svojim savjetima pomogla pokrpati obitelj, i to nam je danas najvažnije.
Zorica, 36, Okučani
bglavac
edin.kecanovic
