Napokon ostvareno majčinstvo

-Život piše romane, to znam, ali da ću ja biti u jednom životu, u jednom romanu glavni lik, u to sam se imala priliku uvjeriti. Udala sam se prvi put vrlo mlada- neposredno nakon osamnaestog rođendana. Nedugo nakon udaje suprug i ja otišli smo u Njemačku trbuhom za kruhom. Već tijekom  prve godine braka rodbina i prijatelji počeli su zapitkivati: “... pa kad će već?... jesi li trudna...” i slična pitanja. Ja, tada još uvijek dijete, nisam tome pridavala veliki značaj. Ali, nakon nekoliko godina ozbiljno sam se zabrinula jer me je već i suprug počeo zapitkivati što je sa mnom, zašto ne ostajem trudna i ... ma znate već.- tužno će gospođa Zorica. 

-No dobro, iako je bilo davno živo se sjećam i danas svakog odlaska liječniku. Obratila sam se ginekologu koji je napravio sve moguće pretrage, a svi su nalazi jasno pokazivali da je sa mnom sve u redu. Liječnik je skoro pa naredio neka dođe moj suprug. E, to je već bila druga priča! Kad sam došla kući, priopćila sam suprugu da mora ići liječniku na pregled jer da je sa mnom sve u redu. Možete zamisliti što sam sve čula od kršnog Ličanina. Ali, nije mu bilo druge nego otići sa mnom liječniku. Na žalost, mome suprugu je utvrđen trajni sterilitet. Voljela sam ga toliko da sam, iako tako mlada, čvrsto odlučila da ću biti s njim cijeli život, usprkos tomu da me nikada nitko neće zvati mamom. Velika je to ljubav bila!-  brišući suze rekla je Zorica, koja je u prolazu kroz Zagreb navratila da pozdravi  Danijelu. Bila sam malo zbunjena, ugledavši prekrasnu trogodišnju curicu koja je trčkarala oko nje i zvala ju mama. Vrlo zgodan četrdesetogodišnjak pristupio mi je s novinama u ruci, rekavši da će malo prošetati da nas ne smeta dok vodimo "ženske razgovore", kako se izrazio. 

-I tako sam ja bila poslušna, odana i vjerna žena preko dvadeset godina. A onda, jednog ljeta prije nekoliko godina, moj suprug me ostavio ni ne trepnuvši, ni ne okrenuvši se. Našao je drugu ženu s dvoje djece koju je prihvatio kao svoju. Što da vam kažem, od šoka nisam pet mjeseci progovorila- zadnje riječi su mi bile: "Nemoguće, sanjam!" i naravno, završila na psihijatriji. Moj bivši suprug nikad me nije posjetio u bolnici. 

Jednostavno me je slomilo, zgadilo mi se, kad sam shvatila kome sam dala dvadeset godina života. 

Nekako sam se oporavila i izašla iz bolnice. Kod zajedničkih prijatelja upoznala sam gospodina koji je ispričao priču sličnu mojoj. On je bio u braku u kojem supruga nije mogla imati djecu. Prošli su pakao, i na kraju se rastali. Počeo mi se udvarati, ali ja tad to nisam shvaćala. U to doba  sam se obratila Danijeli, koja se slatko nasmijala kad sam joj ispričala o novom poznanstvu. Dok sam ju “blijedo” gledala, rekla je: "Vi ni ne znate što je udvaranje! Davno ste se udali, stoga gotovo i zaboravili komunicirati sa suprotnim spolom. Bili ste udata žena i to je za vas bio život. Tijekom vašeg braka nikad niste pomislili na drugog muškarca. Dvadeset godina je puno, draga Zorice! S bivšim suprugom nemate više ništa, odradili ste svoje, to je završena priča. Rastali ste se, podijelili imovinu- i to je to. Živite dalje. A gospodin za kojeg me pitate- vaš odnos je školski primjer karmičke veze. Vi ste u ovom životu morali naći način da ostvarite potomstvo. Morali ste vi proći kroz ovo kroz što ste prošli- on također. To je tako moralo biti. On će postati vaš suprug, vi konačno postati majka, a on otac." Ponovo sam zanijemila. Danijela je na to rekla: "Zorice, davno ste se pomirili s tim da nećete nikad postati majkom. Da ste ostali s prvim suprugom to bi zaista bilo točno. No, međutim niste! Za ostvarivanje potomstva između vas i ovog gospodina nema baš nikakve prepreke." Krenula sam da ju podsjetim na svoje godine, no ona me prekine riječima kako poznaje puno žena koje su rodile dijete i u kasnijim godinama nego li su moje. "To nema nikakve veze, vidjet ćete", rekla je. "Vratite se vi lijepo u Njemačku, prihvatite udvaranje ovog gospodina i vidjet ćete da ćete se udati za njega i roditi dijete." 

-I evo, kao što vidite, čuda se događaju- kaže nam Zorica, pokazujući na dijete. -Osjetila sam to na svojoj koži. Sad kažem “hvala Bogu, neka sam!”. Danijela je sve točno predvidjela. Danas sam sretna sa svojim djetetom i suprugom. Tek sad shvaćam koliko je bila kriva predodžba u vezi mog prvog braka. Svaku noć zahvaljujem Bogu na ljepoti s kojom danas živim. Danijelu posjećujem svake godine.-

Zorica, 43 godine, Berlin

 www.danijela-tarot.hr