Moj sin i njegova kćer su se oženili

- Nakon što smo se Filip i ja rastali, mislila sam da više nikad neću moći živjeti s nekim drugim. Ne zato što sam osjećala neizmjernu ljubav prema bivšem suprugu, nego zato što više nikad nisam htjela priuštiti sebi onako tupu bol kao onog dana kad mi je rekao da odlazi zbog druge žene. Pitala sam se govori li mi istinu da ju je tek nedavno upoznao. Počela sam sumnjati da je cijeli naš brak bio farsa. Tko zna koliko to dugo traje i koliko je još žena imao osim nje.
Odmah sam pristala na razvod. Željela sam da što prije ode iz kuće da ga ne moram više gledati.
Naš sin Danijel hrabro se nosio s promjenama. Tad je već bio u srednjoj školi.
Pomagao mi je u kući i tješio me kad bih se osjećala loše, a s ocem se viđao vikendima. Njegovu ljubavnicu nije spominjao, a ja nisam ništa htjela pitati.
Pet godina nakon rastave upoznala sam udovca Zorana. Nakon slučajnog susreta uslijedio je poziv na kavu. Počeli smo se viđati subotama popodne. Gledala sam ga samo kao prijatelja i ugodno društvo za šetnju i razgovor. Mislila sam da i on tako doživljava mene pa me nemalo iznenadilo kad mi je priznao da se po prvi
put otkako mu je supruga umrla osjeća nekako živim. Iako nisam razmišljala o vezi, naše druženje se spontano pretvorilo u blizak odnos. No, do toga nije bilo lako doći. Morala sam se prethodno “obračunati” sama sa sobom. Prvo sam morala priznati sebi da mi se Zoran sviđa. Bojala sam se Danijelove reakcije, a i Zoran je imao kći jedinicu do čijeg mišljenja mu je bilo itekako stalo. Zato smo
odlučili da ćemo ići polako i da nećemo brzati s odlukama.

Prošlo je dosta mjeseci prije negoli smo zaključili da je došao trenutak da i djeca saznaju za našu vezu. Pred njegovom Martom bila sam sva nervozna i nespretna. Htjela sam ostaviti dobar dojam i istovremeno joj dati do znanja da joj ne želim zamijeniti majku. Znala sam da ni Zoran ne zna kako bi se ponašao u blizini
Danijela. Korak po korak, došli smo do točke kad smo odlazili zajedno na ručkove i izlete. Štoviše, Danijel i Marta su se brzo sprijateljili. Bili su približno istih godina i imali su puno toga zajedničkog, čak su ponekad i izlazili u grad.
Onda je Zoran predložio da počnemo živjeti zajedno. No, nije spomenuo brak.
To me prilično zasmetalo. Nisam bila sigurna da on ne bi otišao iz mog života istom lakoćom kao što je i ušao.
Pročitavši u novinama sudbinu jedne žene kojoj je Danijela pomogla, zaključila sam da bi njen savjet i meni dobro došao pa sam je nazvala i rezervirala termin.
Pitala sam je hoćemo li se Zoran i ja vjenčati.
Na moje čuđenje, Danijela mi je odmah rekla da vidi da je moj muž napustio našu obitelj radi druge.
- Bivši suprug vas je varao i dok ste bili u braku. Nakon rastave dugo vremena se niste htjeli upuštati u novu vezu, no sad ste napokon našli nekog s kim ste spremni ući u brak. Taj muškarac je proživio mnogo u životu i zasad nije siguran želi li još jedan brak, s obzirom na okolnosti. Nemojte navaljivati ni forsirati svadbu, sve će doći u svoje vrijeme. Vidim da će se u vašoj kući održati dvije svadbe. Druga mladenka ćete biti vi, a uskoro ćete saznati tko će biti prva.
Bit ćete vrlo iznenađeni, ali nećete moći utjecati na zbivanja, a i nije na vama da se miješate. Budite strpljivi i zapamtite da svatko ima svoj život, i ne obraćajte pozornost na ono što će drugi reći.
Tako je i bilo. Uskoro smo se okupili na proslavi Martinog rođendana, a ona i Danijel zamolili su nas za trenutak pažnje. Zoran i ja smo odmah shvatili da je riječ o nečem ozbiljnom, ali me ipak ono što sam čula šokiralo. Pred prijateljima i prisutnom rodbinom, uključujući i Martinu majku, s osmijehom na licu ispričali su kako su se upoznali, prepričavali smiješne scene iz razdoblja kad smo se navikavali jedni na druge i naglasili da se raduju mojoj i Zoranovoj sreći.
Razmjenjujući nježne poglede rekli su i to da su se jedno drugome odmah svidjeli i da je ta simpatija s vremenom prerasla u zaljubljenost. Spomenuli su i to da njihova ljubav nije lišena zapreka. Činjenica da su njihovi roditelji u vezi smetnja je njihovoj sreći. Vjerovali su da ćemo se mi vjenčati i da će tad biti gotovo brat i sestra, te da je zbog toga najbolje da potisnu svoje osjećaje.
– I eto – s osmijehom je rekao Danijel – ma koliko smo se trudili ignorirati naše osjećaje, sudbina je bila jača.
Pogledala sam u Martu, a ona je duboko udahnula, uhvatila Zorana za ruku i rekla da je trudna. U tom trenutku mi se činilo da gubim tlo pod nogama. Kroz glavu su mi prolazili nevjerica, bijes, stid, žalost, nevjerica... Počelo mi se magliti pred očima, činilo mi se da ću se onesvijestiti. Osjetila sam mukle udarce u želucu i pomislila - Bože, došli smo do kraja. Za mene i Zorana više nema budućnosti.
Za razliku od mene, Zoran je reagirao prisebno. Kroz suze sam čula da spominje vjenčanje. U tom trenu sam čula Danijelin glas i njene riječi. Dakle, to je bila svadba koju je vidjela! Odmah sam se sabrala i počela ponavljati sebi da tako mora biti. Iako nisam znala hoće li ovo, i kako, utjecati na moju i Zoranovu vezu, majka u meni je ponavljala kako je najvažnije- u stvari jedino bitno to da mi dijete bude sretno. Vjenčanje smo organizirali na brzinu. Osjećala sam neki
lagani tračak hladnoće između Zorana i mene, a kako nisam željela razmišljati o tome, pripisala sam to gužvi oko priprema.
Svadba nije bila velika, no sve je bilo predivno, od obreda u crkvi do ugođaja u restoranu. Marta je blistala u raskošnoj vjenčanici, a pogled na mog Danijela u odijelu natjerao bi mi suze na oči. Bilo mi je teško prihvatiti da nije više moj mali dečko i da je upravo zasnovao svoju obitelj.
Na kraju večeri, kad su se gosti već gotovo razišli, moj Zoran me izveo na terasu, kleknuo pred mene i zaprosio me. Rekao mi je da je svjestan da je sve što se dogodilo u najmanju ruku čudno, ali da treba prihvatiti ono što život nosi i da je gledajući mladence shvatio da mu je mjesto sa mnom. Naravno, odmah sam pristala. Zaključili smo da je bolje da to sve ostane još neko vrijeme našom tajnom. Nakon nekoliko tjedana i mi smo Marti i Danijelu uzvratili radosnom
viješću. Zagrlili su nas toplo i zaželjeli nam svu sreću ovog svijeta. Za večeru sam pripremila jela za koja sam znala da ih svi obožavamo, nabavila najbolje vino pa smo se uz zdravicu, smijeh i šalu dogovorili da ćemo ja i Zoran živjeti u mojoj kući, a da će Danijel i Marta useliti u Zoranov stan.
I dok sad željno iščekujem unuku i organiziram naše vjenčanje presretna sam, unatoč ogovaranju zlobnika. A dok budem ispijala zdravicu na svom vjenčanju, sigurna sam da ću se sjetiti i Danijele, i jednu čašicu popiti i u njeno zdravlje. Ne znam jesam li više impresionirana njenom sposobnošću predviđanja, ili zahvalna
na njenim mudrim riječima i ljudskom, razumnom savjetu!

Kristina, 45, Zagreb
Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr