Moj ponos - moja sramota

Prvi put sam gospođu Danijelu nazvala kada smo suprug i ja, nakon mnogo godina rada u Njemačkoj, zapazili jednu kuću u Dalmaciji i mislili je kupiti.
- Kuća koju ste izabrali nije za vas gospođo - rekla je tada Danijela. Rekli ste da u toj kući želite provoditi odmore s obitelji, a sutra i mirnu starost, ali ova kuća vam to ne može dati. Razgovarajte sa suprugom i povucite sve papire.
Ništa mi nije bilo jasno i pitala sam je za objašnjenje. - Ova kuća može vam donijeti samo suprotno od onoga što želite. Odustanite dok je još vrijeme.

Poslije razgovora osjećala sam se zabrinuto i nakon što je na mome licu primijetio brigu, suprug me je upitao što se dogodilo. Ispričala sam mu sve; moje pitanje za kuću i Danijelino upozorenje da trebamo odustati od kupovine.
Moj suprug, koji me je privukao svojim stavom i smirenošću, i sada me je uspio potpuno umiriti svojim riječima, ulivši mi mir. Objasnio mi je kako je, čim je ugledao kuću pomislio kako je idealna za nas te kako ju planira pokloniti našoj kćerki kada postane punoljetna. Uz njegove tople riječi, bijeli kamen kuće i maslinike ubrzo sam zaboravila, za moj život važno upozorenje, i zakoračila u nepovratno.

Tamara je uskoro napunila osamnaest godina i otac je, kao što je i rekao, prepisao kuću na nju. Kako je vrijeme odmicalo, a Tamara nije upisala fakultet, rekla je kako želi otići na dva tjedna u Hrvatsku, u kuću. Uskoro se javila da je pronašla neki posao i da će neko vrijeme ostati dolje. To nam je bilo teško za čuti, jer smo smatrali da nije dobro da bude sama dolje te kako su u Njemačkoj bolji uvjeti za rad i za život, pa smo je odlučili posjetiti i s njom razgovarati.

Kad smo stigli, vidjela sam da se Tamara zaljubila i da je to glavni razlog njezinog ostanka u toj kući. Kako smo dugo živjeli u inozemstvu, nismo imali nikakvih predrasuda prema drugim nacionalnostima i nije nam smetalo što je naša Tamara izabrala dečka druge nacionalnosti, ali nam je smetalo što je već došao živjeti kod nje, zajedno sa svojom rodbinom. Kad nam je saopćila da je u
drugom stanju, znali smo da povratka nema te smo je pokušali odgovoriti od udaje, jer smo, zbog ponašanja njegove rodbine, znali da će udajom za toga dečka uništiti sebi život. Uloga žene u njegovoj obitelji predstavljala je ulogu vječne majke. Njegova majka rodila ih je sedmero, a sestra troje, a imala je tek dvadeset i tri godine. Bilo nam je jasno i da našu kćer čeka takav život, odluči li se udati. Obećali smo joj i pomoć oko djeteta, skrbi i svega što treba samo da se ne uda, ali Tamara nije željela ni čuti. Bila sam potpuno bespomoćna i obratila sam se gospođi Danijeli za savjet.
- Gospođo, vas čekaju veliki problemi. - rekla je. - Morate učiniti sve što je u vašoj moći, Tamara će biti jako nesretna i neće se moći sama obraniti. Bit će u velikoj opasnosti i morate biti čvrsti u svojoj odluci da je spasite. Vaša kćer je naišla na velike manipulatore koji bi joj mogli uništiti život.

Bila sam van sebe.
- Napominjem vam da morate biti ustrajni u svojoj odluci da je spasite jer će uslijediti još svađa koje neće biti nimalo lagane kao i riječi koje neće biti lako za čuti. Vaša kćerka je zaljubljena i ne vidi kakvi su se ljudi okupili oko nje. Ne smijete joj zamjeriti ništa, njome se manipulira iz dana u dan. Vaša kuća napunit će se ljudima koji neće donijeti ništa dobro u njezin život, ali ona to neće vidjeti.
Vi morate biti njezine oči i uši - objasniti joj da će samo ugroziti odnos s vama i udaljiti se.
Jedva sam držala slušalicu dok sam slušala Danijelu. To se sve dogodilo mojoj prelijepoj djevojčici.
- Razgovarajte sa suprugom, otiđite ju posjetiti i naoružajte se strpljenjem. Njoj sada mogu pomoći samo vaša ljubav i pomoć. Ne mislite na kuću i što će s njom biti - ne spasite li kćer, kuća nije ni važna.
Kada smo je posjetili, Tamara je silno uvrijedila oca rekavši mu kako nije došao spasiti nju nego kuću, što je njega jako zaboljelo te mi je rekao da predaje borbu, jer, bude li se borio Tamara će i dalje misliti da se bori za kuću, a ne za nju.
Ostala sam sama u borbi koja je bila iznad svih mojih mogućnosti. Otvorila sam bolovanje na poslu i otišla u Hrvatsku. Kad sam došla, u našoj kući se nalazilo još više ljudi nego što ih je bilo kad smo zadnji put posjetili Tamaru. Kada sam je pitala tko su i što rade svi ti ljudi tu, odgovorila mi je da je to obitelj njezinog muža.
- Muža? - pitala sam.
- Da, udala sam se. - rekla je. Nikada neću zaboraviti strah koji sam osjetila tada.
Stisnula sam je jako u zagrljaj. Mila moja djevojčice - rekla sam. Zašto, zašto nas nisi čekala?
- Vi ste protiv moje ljubavi. Tati je stalo samo do kuće, a ja sam zaljubljena.
Gledala sam ta dva naivna oka moje prelijepe kćeri i proklela sam u sebi dan kada smo ugledali tu kuću. Taj simbol mira i ponosa postao je simbol propasti naše obitelji. Dok smo razgovarale prišao nam je njezin suprug i bez pozdrava me pitao zašto sam došla. Upozorio me je da tu više nemam što raditi; gazda kuće je sada on i zabranjuje mi viđanje kćeri jer, kako je rekao, loše utječem na njihov odnos. Tamara je šutjela, a onda me zamolila da odem. Nije mi ništa
preostalo nego da se okrenem i vratim kući. Gospođa Danijela je bila u pravu - moja kćer je naišla na velike manipulatore, ali ne mogu joj pomoći dok god to i sama ne uvidi. Uvijek ću biti budna za njezin poziv, spakirana za odlazak po nju i dijete, ali i ona mora to željeti.

Ružica, 55 Köln

www.danijela-tarot.hr