Ljepša mama nego kći

Moja kći Vesna danas ima dvadeset i sedam godina i samohrana je majka, baš kao i ja. Evo, sada vam priznajem da sam ja najviše kriva za to. Vesna je oduvijek bila drago dijete, no budući da je od rođenja imala jednu nogu kraću od druge, dosta se napatila u djetinjstvu, zajedno sa mnom. Od nebrojenih posjeta liječniku na kraju nije bilo ništa i kad je krenula u školu morali smo se pomiriti s tim da će cijeli život šepati. Vesna je to relativno hrabro podnijela. Trudila sam
se osigurati joj normalno djetinjstvo, išla je na sve izlete i mnoge izvannastavne aktivnosti, a kako je bila izrazito društvena, brzo je sklapala prijateljstva. U školi je uvijek imala dobre ocjene i bila je mirna i poslušna. Djeca kao djeca, ponekad su ju zadirkivala, ali se uspijevala dobro nositi s tim.

U dvadesetoj je godini prvi put dovela dečka kući. Naravno, bila je pomalo sramežljiva, kao i Marko, njen dečko. Meni se on svidio na prvi pogled. Bio je malo stariji od nje i već je bio završio fakultet. Kako su mnogo vremena provodili kod nas, mogla sam ga bolje upoznati i bila sam jako zadovoljna njenim izborom. Nakon godinu dana hodanja Vesna je zatrudnila pa su se na brzinu i vjenčali te počeli živjeti kod nas. Nekoliko mjeseci nakon vjenčanja postalo mi je jasno nešto što više nisam mogla skrivati – prema Marku nisam
bila potpuno ravnodušna. To me potpuno izbacivalo iz takta! Osjećala sam se kao kakva tinejdžerka.

Zanimalo me što nam nosi budućnost pa sam, ganuta jednom pričom čitateljice na Astro stranicama, odlučila i ja nazvati Danijelu. Iznenadilo me koliko je bila izravna:

- Prema vama ću morati biti oštra, ali morate znati da je to za vaše dobro. Ne smijemo uvijek u životu biti popustljivi i blagi prema sebi. Vidim da ste bacili oko na svog zeta. Ne možete se ponašati tako prema vlastitoj kćeri. Pa što vam pada na pamet, posebno kad se uzme u obzir da živite pod istim krovom! Bolesni ste, otiđite k psihologu. Vi ste osoba jako privlačne vanjštine i smatrate da ste ljepši od svoje kćeri. Vidim i da ima nekih problema s desnom nogom.

Mislite da je ona zbog svega toga ljubomorna na vas, no istina je potpuno suprotna. Zapravo ste vi ljubomorni na nju! Vaš brak je propao što nikad niste prežalili i teško vam je prihvatiti da je ona našla sreću kakva vama više nije dostupna. Tu se grdno varate. Kao prvo, za ljubav nikad nije kasno, i vi biste mogli naći nekoga tko vam odgovara, možda sad, možda za pet godina, ali ne tako da kradete muža svojoj kćeri. Kao drugo, morate shvatiti da se s njom ne
smijete i ne trebate natjecati. Trebate joj pomoći i olakšati život, naročito zato što vidim da je i dijete na putu, a ne joj otežavati. Njen muž nije imun na vaše koketno ponašanje. Sviđa mu se i što se stalno dotjerujete, iako zapravo nikud ne izlazite.

Za razliku od vas, Vesna je po kući uvijek u staroj odjeći i misli da
se ne mora posebno truditi. Ne bi ni trebala, ali Marko, kao i mnogi muškarci, teško mogu odoljeti zgodnoj ženi. Razmislite dobro o svemu. Nemojte se toliko isticati, pazite na svoju kćer, ona vam je najveće blago. Vaše flertovanje nije nimalo bezazleno. Pa zar stvarno želite da se oni razvedu, da njihovo dijete odrasta bez jednog roditelja?! Da, to bi se itekako moglo dogoditi i nemojte misliti da bi vam ona mogla tako lako oprostiti. Još jednom vam naglašavam –
sredite se dok još nije kasno! O vašim postupcima ovisi ne samo vaš život, nego i život još tri osobe!

Nisam mogla vjerovati da bi takav ishod mogao biti moguć. Nije mi padalo na pamet da i on osjeća nešto prema meni. Pokazalo se da mnogo toga nisam vidjela ili nisam željela vidjeti. Nastavila sam se ponašati kao i prije, trudeći se u sebi suzbiti simpatije prema njemu, što mi je bilo jako teško jer bih svaki put u njegovoj blizini protrnula.

Najviše sam se voljela prošetati s unukom u kolicima pa kad bi nepoznati prolaznici mislili da sam ja mama, a da je unuk moj sin, pa još kad bi za zeta upitali je li mi to muž, mojoj sreći nije bilo kraja.

Jednog vikenda, kad je on ostavio Vesnu i maloga kod liječnika, ostali smo sami kod kuće. Prišao mi je i pokušao me poljubiti. Ja to nisam htjela, a on mi je na to rekao da se ne bojim, da je Vesni već rekao da je između njih gotovo i da mu se ja već dugo vremena sviđam.

Viknula sam da ništa između nas ne dolazi u obzir.
Tad je i on počeo vikati:
- Pa dobro tko je ovdje lud?! Ti me već mjesecima zavodiš i šalješ mi svakakve signale, ja sam zbog tebe izgubio glavu, spreman sam i razoriti svoju obitelj da bismo mogli biti zajedno, a ti se cijelo vrijeme samo poigravaš sa mnom. Finu si kašu skuhala, bezobraznice jedna!
Potom je zalupio vrata i u bijesu izletio iz kuće.

Prepala sam se Vesnine reakcije. Nadala sam se da će se, sad kad sam ga odbila, njih dvoje izgladiti stvar, no Vesna o tom nije htjela ni čuti. Odmah je zatražila razvod i odselila od kuće, a sa mnom nije htjela ni razgovarati. Nisam ni imala priliku reći joj svoju stranu priče. Najviše me boljelo što mi nije dopuštala da posjećujem unuka.
Bojala sam se da me dijete ne zaboravi, a to se i dogodilo. Trebalo je puno vremena da mi Vesna oprosti.

Prvi put sam vidjela nju i unuka nakon tri godine, kad me pozvala na njegov rođendan. Srce mi je puklo kad sam shvatila da me moj rođeni unuk ne poznaje. Zadržavajući suze, pružila sam ruke prema njemu i rekla: - Drago mi je, ja sam tvoja baka.
Dijete me gledalo u čudu. Uzeo je poklon iz moje ruke i otrčao se igrati s prijateljima. Još će puno vremena morati proći dok stvari ne sjednu na svoje.

Danijela je imala pravo što me pokudila. Nažalost, iako me dobro upozorila, ja sam postala svjesna svih svojih grešaka tek kasnije, kad se šteta više nije mogla popraviti.

Mira (43), Dubrovnik

www.danijela-tarot.hr