Laž mi uništila zdravlje-istinite priče
Udala sam se jako mlada, odmah nakon završetka srednje škole. Godinama sam bila zaljubljena u Nikolu pa možete samo zamisliti moju sreću kad smo počeli hodati. Živjeli smo na gornjem katu kuće njegovih roditelja. Oko kuće je bio lijepi vrt i jedva sam čekala da se tu igraju naša djeca, no Nikola je govorio da još ima vremena za potomstvo.
Nakon nekoliko godina oboje smo poželjeli dijete, no ono nikako da dođe. Tu su zapravo počeli svi naši problemi. Između nas je nastao neki razdor. Nismo se često svađali, ali nismo puno ni razgovarali. Ponekad bi prošao i dan-dva u tišini. Bilo mi je teško, osjećala sam se usamljeno i pod pritiskom. Utjehu sam počela tražiti na krivim mjestima. U firmi sam bila zadužena za nabavu robe i kontakte s klijentima. To mi je pružilo mogućnost da upoznam mnogo muškaraca. U početku sam odbijala njihove ponude, ali sam vremenom, iako sam voljela svog muža, počela primjećivati kako mi se sve više sviđa kad se netko trudi oko mene i da uživam u osjećaju da sam nekome poželjna.
U našem smo malom mjestu Nikola i ja slovili za idealan par i nadala sam se da nitko, pa ni on, neće posumnjati da se povremeno upuštam u ljubavnu avanturu.
Dogodilo se upravo suprotno – po nekim sam stvarima zaključila da i on vara mene! Nisam od njega tražila priznanje, to mi je bilo previše dvolično.
Samo smo mi znali istinu. Drugi su nas i dalje smatrali idealnim parom.
Nakon dugog razmišljanja, zajednički smo donijeli odluku - otići ćemo na godinu dana kod rođaka u inozemstvo i tamo usvojiti dijete. Tako nitko neće znati da dijete nije naše. I meni i njemu je bila prevelika sramota javno reći da ne možemo imati djecu. Kad su papiri napokon bili gotovi i kad smo doveli našu kćer kući, moje srce se ispunilo toplinom. Ne mogu vam riječima opisati koliko nam je živaca trebalo da riješimo svu potrebnu papirologiju oko usvajanja naše kćeri. No, strašno sam se bojala povratka u staru okolinu, a mučile su me i česte glavobolje kojima liječnici nisu mogli otkriti uzrok.
Kako je moja agonija postajala sve većom, nazvala sam Danijelu, u nadi da će mi reći nešto lijepo i pozitivno.
- U što se vi to upleli! Jelena, vi ovako više ne možete. Spremate se na povratak u domovinu, ali ja vidim da to dijete nije vaše, nego da ste ga usvojili. Dobro, nije to sramota kako vi mislite, vaša je odluka predivna i vrlo plemenita. Ono što je loše jest da vi stalno lažete. Nemojte misliti da ne znam da varate supruga, a ne opravdava vas ni to što on nije vjeran vama. Pa kakav je to brak? Lažete jedno drugom, lažete sebi, a spremni ste i na nove laži. Možda to ni ne primjećujete, ali počeli ste govoriti neistine i kad je to potpuno nepotrebno. Toliko ste se upleli u tu mrežu da je teško naći izlaz, ali on postoji – za početak prestanite lagati! Ako želite sačuvati brak, kao što kažete, nemojte više švrljati okolo. Ono što tražite od drugih muškaraca možete dobiti i od onog kojeg već imate, samo to morate zatražiti na pravi način pa će se i on više okrenuti vama. Dobro razmislite – ili muž ili ljubavnici – a kad odluku donesete, onda je se i držite i ne gledajte više natrag.
Pitate me za bolove u glavi. Većina bolesti koje nas muče nastaju u psihi. Silne laži i izmotavanja su vam donijele toliko stresa i brige te već ozbiljno narušile zdravlje, a na vama je da odlučite kako i što dalje. Drugi možda misle da je vaš život oličenje sklada, ali kakvu vam to sreću može donijeti ako vi znate da to nije tako? Još imate šansu za promjenu. Napokon imate dijete i uživajte u njemu, vratite se kući i krenite ispočetka.
Dugo sam razmišljala i shvatila da je u pravu. Nisam više mogla tako dalje, ali bilo mi je neizmjerno teško promijeniti se. Nikola mi je često predbacivao da moram liječiti živce. Bila sam sve jadnija i svaka me sitnica mogla izbaciti iz takta. Mnoge sam noći provela u suzama. Gledajući svoju malenu Lanu, napokon mi je došlo u glavu da je stvarno vrijeme za promjene. Stavila sam na papir sve što me mučilo i zaključila da ću odsad svu svoju energiju i ljubav davati svojoj obitelji, a ne prolaznim strastima. Posjela sam supruga za stol i rekla mu da znam da smo oboje u mnogim stvarima malo zastranili, ali da, ako to želimo, s ovim djetetom imamo novu šansu sve popraviti i krenuti drukčije. Rekla sam mu da sam dobila jako mudar savjet da je za sve nas najbolje da budemo iskreni u svemu. Nije li važnije kakvi su odnosi između nas, a ne što misle susjedi? Sa svime se složio, a vidjela sam u njegovim očima da mu je teško. Rekao je da mi ima nešto za reći. Pretpostavila sam da se radi o priznanju nevjere, no smatrala sam da je bolje da ta vrata ostavimo zatvorena i da se okrenemo budućnosti. Iskreno, nisam ni ja htjela potezati priču o svojoj nevjeri. Zagrlili smo se i izljubili. Povratak se malo odužio zbog mojih zdravstvenih problema. Obavila sam brojne pretrage i krenula na terapiju, a danas sa srećom mogu reći da je stanje sve bolje. Vratili smo se kući i otvoreno rekli bližnjima da je Lana posvojena, ali da je ona po svemu naša kći i plod naše ljubavi.
I Nikola i ja bismo željeli zahvaliti Danijeli što nam je pomogla spasiti brak i što mi je ukazala da su obitelj i zdravlje važniji od svega.
Jelena, 34, Split
bglavac
edin.kecanovic
