- Otvaraš li ti to cvjećarnu?! - u dahu smo upitali Daanijelu ugledavši još s vrata povelik buket cvijeća.
- Vjerujte, stotine ovakvih nisu dovoljne da izrazim zahvalnost zbog pomoći koju mi je pružila - uzvratila je simpatična gospođa širokog osmijeha.
- Znate, ona mi je otvorila oči i ukazala na problem kojeg uopće nisam bila svjesna, a mogao je uništiti život moje mlađe kćeri - rekla je naglo se uozbiljivši.
Prije nego što vam objasnim o čemu je riječ, moramo razjasniti jednu stvar. Kao i svaka majka, i ja svoju djecu volim bezuvjetno, dala bih život da ona budu dobro i razbijesnim se kad bilo tko o mojim kćerima kaže nešto loše. Rodila sam ih s dvet godina razlike i zajedno s mužem nastojala da se starija, koja je do tada bila jedinica i mezimica, uvijek u središtu pažnje, ne osjeti ugroženom zbog prinove u obitelji.
Isprva je, kao i svako drugo dijete bila ljubomorna na svoju malu seku, ali ju je uskoro potpuno prihvatila. Barem naizgled. Ni jednoj ni drugoj nije nedostajalo ljubavi i pažnje, starijoj pogotovo jer smo se jako trudili da ni u jednom trenutku ne bude zapostavljena. Mislili smo da će se ona prva i udati, ali njene veze nisu bile dugog vijeka. No, zato je mlađa prije nekoliko godina našla izvrsnog mladića s kojim se vjenčala.
Nastanili su se na gornjem katu naše obiteljske kuće, koji smo i namijenili kćerima. Starija je nastavila živjeti s nama i činilo se da je sve u redu. Uskoro se pokazalo da nije bilo tako.
Počele su se događati loše stvari. Mlađa je kći u godinu dana imala prvo jedan, a onda i drugi spontani pobačaj, i to oba puta u srijedu. Odnos između mene i mog muža također nije najbolje funkcionirao. Rekla sam samoj sebi - ovdje se nešto čudno zbiva. Kada sam sve ispričala prijateljici rekla mi je da nazovem Danijelu. Tko ti je ta? upitala sam.
- Danijela je osoba koja će ti reći istinu u lice i čiji savjet valja poslušati - tajanstevno mi je odgovorila i dala broj telefona žene koju danas ne mogu dovoljno nahvaliti zbog svega što je učinila za moju obitelj.
Nazvala sam je, dala podatke o sebi, mužu, kćerima i zakazala termin.
- Odmah sam vidjela da gospođa nema nikakvih većih problema u braku, zbog čega mi se žene obraćaju - nadovezala se Danijela. - Vidjela sam da su mlađa kći i zet skladan par i kazala joj da me sigurno nazvala zbog problema sa starijom kćeri.
- Ksenija - rekla sam - po onme što vidim, vaša je mlađa kći drago stvorenje koje ima prekrasnog muža. Nažalost, starija je nešto sasvim suprotno. Znam da vam kao majci ovo neće biti lako čuti i unaprijed se ispričavam zbog toga, ali vaša je starija kći destruktivna osoba, iz nje izbija mržnja koja ubija, ona mrzi sebe i cijeli svijet, frustriraju je ljudi koji su sretni, a to ste u ovom slučaju vi i muž, a pogotovo mlađa sestra i njen suprug. Ona je sjajna glumica koja vješto prikriva prave osjećaje. Nemojte se ljutiti, ali dok sam je gleda1a, obuzeo me veliki strah. Vidjela sam da je svojom negativnom energijom naprosto "ubila" tu nerođenu djecu. Nažalost, dosad sam imala prilike uvjeriti se da mržnja :perena prema nekome može toj osobi nanijeti zlo. Ja o njoj ne mogu reći tri dobre rečenice. Savjetujem vam da joj, ako ikako možete, kupite stan, podalje od vas, da je na bilo koji način maknete iz kuće barem dok mlađa kći ne rodi.
- I tu me presjeklo! - priznala nam je Ksenija. - Sjetila sam se da sam je, baš kad joj je sestra drugi put pobacila, slučajno uhvatila kako se grohotom smije pričajući s nekim na telefon. Čim me ugledala, u trenutku je promijenila izraz lica pa je izgledalo kao da plače, no ta mi slika dugo nije izlazila iz glave.
Naravno da sam u prvi mah napala Danijelu zbog riječi koje je izgovorila o mojoj kćeri, naravno da nisam željela vjerovati u to. Ali čak je i moje majčinsko srce osjećalo da je Danijela ipak u pravu.
No, kolo sreće počelo se okretati u našu korist. Stjecajem okolnosti starijoj kćeri je bio ponuđen posao u Zagrebu, kupili smo joj stan, pa se veselo odselila od nas, bez osjećaja odbačenosti. Nije prošlo mnogo vremena od njene selidbe kad je mlađa kći ponovo zanijela i rodila prekrasnog dječačića. Neki dan smo proslavili njegov prvi rođendan, pa sam u to ime moju Danijelu zasula cvijećem. Pa, napokon mi se rdio dugoočekivani unuk! Drugi razlog mojoj sreći, koji također moram spomenuti, jest što se muž i ja mnogo bolje slažemo. Kao nekim čudom, svađe koje su kvarile naš odnos prestale su kad nam se kći odselila.
Eto, ne znam što da vam kažem. Ona je moje dijete i ja je volim, nikada ne bih pomislila da snuje zlo. Naravno još je volim jednakom ljubavlju, usprkos svemu. Mnogo razgovaramo i svaki dan molim da pronađe pravi put. Danijela mi je rekla da ćemo s njom uvijek imati problema, da ona mrzi sve nas, cijelu obitelj, da bi "svježa ruža koju joj dam, brzo uvela u njenoj ruci".
"Takve ljude treba žaliti, treba im pokuššati pomoći, ali ih maknuti iz svoje blizine", rekla mi je tada. Ja to također vidim sada, ali i na sve načine pokušavam objasniti kćeri da se treba mijenjati, izbaciti iz sebe tu mržnju koju osjeća. Iako nijedna majka ne želi priznati da joj je dijete loša osoba. Danijela me uspjela "prodrmati", pravovremeno upozoriti na opasnost i razbiti moje iluzije o tome da su mi obje kćeri anđeli. Žao mi je samo što je ranije nisam nazvala jer bi mi možda savjetom pomogla da pomognem kćeri da ne postane tako zločesta.
Ksenija, 60, Dubrovnik
bglavac
edin.kecanovic
