Ja oborim oči kao krivac, i ušutim.. Tražeći mjesto gdje bi se sakrio/la pred tobom, Sobom, i postiđenim zvijezdama. Kad Me iznevjeriš, osjećam se kao nevjera. Kad Me sputaš, Ja ni trepavicama ne mogu, maknuti, trepnuti. Kad Me zaboraviš, Ja više ne znam tko si. Ne čini to sebi, Moja te suza neće poštedjeti.“(divna poniznosti i najtvrđa vrata otvaraš)
NEKA SVI BEZIMENI U OVOM JUTRU “Neka svi bezimeni u ovom jutru,nađu u njemu trag Tvojega imena; neka svi prestrašeni u ovom jutru, neka svi bolesni, izgubljeni, sami, u ovom jutru saznaju da ih nečeš napustiti,Bože prijatelju. Ovo jutro posve ne čudno, neka postane Blagdan Tvojega čudestva.“
“Bijela kula“ zapisala Vesna Krmpotić
Ovo su moćne molitve, izgovarajući ih često, pogotovo ovu drugu s mislima na određene osobe pa potom na sve u svijetu takvoga stanja, brzo sam se uvjerila u djelotvornost..za svijet još ne znam ali oko mene čuda su se desila..mome sinu je bolje i ja nikako ne smatram to slučajnošću. Samo srce nam za tu molitvu treba kao i plemenitost bez računice :) Hvala Ti još jednom!