Još kao dijete sam bila izrazito komunikativna, što su moji roditelji uvijek smatrali prednošću. Po­nekad sam doduše imala problema školi, i učenici i profesori su me zvali brbljavicom, no kako sam uvi­jek imala odlične ocjene, proefesori su mi gledali kroz prste. Kad sad gledam unatrag, shvaćam da sam zapravo imala mnoštvo poznani­ka, a malo prijatelja. Tad mi to nije bilo bitno, nisam se trudila produbljivati odnose s drugima, već sam samo željela upoznavati nove lju­de, te, saznati više o njima i prenijeti im svoja, kako sam bila uvjerena, briljantna zapažanja o svijetu.

Gotovo sve slobodno vrijeme provodila sam čitajući, bolje rečeno "gutajući," knjige. Bila sam naprosto fascinirana riječima, a korice knjiga smatrala sam čarob­nim vratima koja bi me odvodila u maštovite svjetove bez granica. Vrlo rano sam počela učiti strane jezike, a već u šestom razredu osnovne čvrsto sam odlučila da ću upisati studij engleskog i francus­kog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završene jezične gimnazije, to mi je i pošlo za rukom bez ikakvih problema.

Davala sam ispite u roku i bila izuzetno zadovoljna kvalitetom studija, no u privatnom životu nije sve išlo tako glatko. Silno sam željela dečka s kojim bih doživjela­ romansu poput onih o kojima sam čitala, no ljubavna sreća me uporno zaobilazila. Htjela sam iz­laziti s kolegicama s kojima bih ponekad popila kavu izmedu predavanja, ali one me nikad nisu pozivale, a kad bih im ja predložila odlazak u kino ili na piće na­ vecer, stalno su nalazile nekakve izgovore. Počela sam se osjećati usamljeno u tom velikom gradu. Nedostajali su mi roditelji i dobro poznate ulice rodnog mjesta.

Danijelu sam nazvala na prijed­log svoje kume, koja mi je povjerila da je uz njenu pomoć uspjela spasiti brak.

- Draga Josipa, vi ste jedna pre­ divna mlada djevojka za kojom se mnogi dečki na ulici okreću - raz­veselila me na početku našeg termina. - Vidim da ste odabrali odgovarajući fakultet jer imate talent za strane jezike i imat ćete uspjjeha u odnosima s inozemstvom. Kad diplomirate dobit ćete pondu od izvrsne finne i imat ćete vr­lo uspješnu karijeru. Ali vi imate problem u odnosu s drugim Ijudima. Vi svog problema niste svjesni pa će vam ovo što vam sada ka­žem biti pravi šok. Jer, ono što vi smatrate otvorenošću i pristupačnošću drugi doživljavaju kao iriti­rajuću brbljavost. Vi se jednostav­no nikrad ne gasite! Žao mi je, ali moram vam reći istinu.
Jako ste pametni, načitani i o svemu imate svoje mišljenje, no morate shvatiti da je ponekad bolje šutjeti. Nitko ne voli biti u društvu sa sveznalicom koja uvijek sve zna i koja je najpametnija. Ne želim vam reći da se morate praviti glupi, ali budete li stalno drugima upadali u riječ i pričali bez kraja i konca normalno je da će vas drugi izbjegavati. Nije uvijek važno što se kaže, nego kako se kaže. Ljudi vole kad osjete da ih onaj s kojim razgovaraju sluša sa zanimanjem, da razmišlja o onome što govore i da ih razumi­je. A oni s kojima vi razgovarate nemaju taj osjećaj. Eto, u tome je vaš problem. Vidim da ćete ubr­zo upoznati svog budućeg supruga s kojim ćete imati dvoje pre­slatke dječice, no ako ne naučite kontrolirati svoj jezik, sve bi to moglo pasti u vodu. Nemojte daviti Ijude oko sebe i pustite i njih da dođu do izražaja.

Njene riječi su me užasnule. Bila sam ljuta na nju i pitala se kako se usuđuje reći mi takvo što. Po­ušajte samo zamisliti kako biste se vi osjećali da netko ono što vi smatrate svojom najvećom vrli­nom proglasi najvećom manom!

No, vrijeme je nažalost pokazalo da je ipak bila u pravu, moja je prevelika brbljavost u unijela razdor u moju obitelj i okolinu.
Otprilike pola godine nakon, razgovora s Danijelom dogodilo se sve što je predvidjela- diplomirala sam, dobila odlično plaćen i zanimljiv posao putem kojeg sam upoznala i Marija, čovjeka svog života kojeg još uvijek nisam preboljela.

Nevolje u raju počele su čim smo počeli živjeti zajedno, nakon rođenja prvog djeteta. U po­četku mi je kroz šalu govorio da stvarno previše pričam i da ću ga izludjeti svojim komentarima, no uskoro je smijeh zamijenila ljutnja. Svađe su bile sve češće. Ni­ sam mogla vjerovati što mi se događa. Kad mi je rekao da su tete u vrtiću komentirale da sam stvarno dosadna i naporna, briznula sam u plač. Mislila sam da imamo jako dobar odnos i svako jutro sam se trudila odvojiti petnaestak minuta kako bih  popričala s njima. Nisam u tome vidje1a ništa loše. Otad bib samo uz kratki pozdrav ostavila cure u vrtiću, smatrajući da su uistinu bezobrazne. No takve su se situacije nastavile ponavljati.

Suprug mi je predbacivao da mu je već dosta toga da se zbog mene mora crvenjeti - Pa zar ne vidiš da nas više nitko ni od rodbine ni od prijatelja ne zove u goste?! Što misliš zašto? Nikome se ne da slušati tvoje pametovanje. Bilo bi ti bolje da malo šutiš za promjenu jer ćeš nas sve izludjeti - izderao se na mene.

O Bože, pomislila sam, što ću sad? Očito je moj predugi jezik stvarni problem, a ne uobrazilja, ali jednostavno si nisam uspijevala pomoći. Shvatila sam da nemam nijednu pravu prijateljicu i da se nalazim s drugima jedino ako ja nazovem. Dotad mi to nije smetalo jer nisam previše ni razmšiljala ali sad mi je po­stalo jasno da svi izbjegavaju ne samo menee, nego i moju obitelj.

Mario, koji je uvijek bio društven, nije više mogao podnositi što su nas svi odbacilli. Brak se raspadao pred mojim očima, a ja nisam mogla ništa napraviti. Sav moj trud da se promijenim bio je
uzaludan.

Nakon potpisivanja papira za razvod nazvala sam Danijelu i priznala joj da je bila u pravu. Ni­kom nije lako čuti, a pogotovo prihvatiti negativne stvari o sebi, no to je jedini način da promijenimo sebe i svoj život nabolje.

Josipa{26) Bjelovar
Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr