Još kao dijete sam bila izrazito komunikativna, što su moji roditelji uvijek smatrali prednošću. Ponekad sam doduše imala problema školi, i učenici i profesori su me zvali brbljavicom, no kako sam uvijek imala odlične ocjene, proefesori su mi gledali kroz prste. Kad sad gledam unatrag, shvaćam da sam zapravo imala mnoštvo poznanika, a malo prijatelja. Tad mi to nije bilo bitno, nisam se trudila produbljivati odnose s drugima, već sam samo željela upoznavati nove ljude, te, saznati više o njima i prenijeti im svoja, kako sam bila uvjerena, briljantna zapažanja o svijetu.
Gotovo sve slobodno vrijeme provodila sam čitajući, bolje rečeno "gutajući," knjige. Bila sam naprosto fascinirana riječima, a korice knjiga smatrala sam čarobnim vratima koja bi me odvodila u maštovite svjetove bez granica. Vrlo rano sam počela učiti strane jezike, a već u šestom razredu osnovne čvrsto sam odlučila da ću upisati studij engleskog i francuskog na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završene jezične gimnazije, to mi je i pošlo za rukom bez ikakvih problema.
Davala sam ispite u roku i bila izuzetno zadovoljna kvalitetom studija, no u privatnom životu nije sve išlo tako glatko. Silno sam željela dečka s kojim bih doživjela romansu poput onih o kojima sam čitala, no ljubavna sreća me uporno zaobilazila. Htjela sam izlaziti s kolegicama s kojima bih ponekad popila kavu izmedu predavanja, ali one me nikad nisu pozivale, a kad bih im ja predložila odlazak u kino ili na piće na vecer, stalno su nalazile nekakve izgovore. Počela sam se osjećati usamljeno u tom velikom gradu. Nedostajali su mi roditelji i dobro poznate ulice rodnog mjesta.
Danijelu sam nazvala na prijedlog svoje kume, koja mi je povjerila da je uz njenu pomoć uspjela spasiti brak.
- Draga Josipa, vi ste jedna pre divna mlada djevojka za kojom se mnogi dečki na ulici okreću - razveselila me na početku našeg termina. - Vidim da ste odabrali odgovarajući fakultet jer imate talent za strane jezike i imat ćete uspjjeha u odnosima s inozemstvom. Kad diplomirate dobit ćete pondu od izvrsne finne i imat ćete vrlo uspješnu karijeru. Ali vi imate problem u odnosu s drugim Ijudima. Vi svog problema niste svjesni pa će vam ovo što vam sada kažem biti pravi šok. Jer, ono što vi smatrate otvorenošću i pristupačnošću drugi doživljavaju kao iritirajuću brbljavost. Vi se jednostavno nikrad ne gasite! Žao mi je, ali moram vam reći istinu.
Jako ste pametni, načitani i o svemu imate svoje mišljenje, no morate shvatiti da je ponekad bolje šutjeti. Nitko ne voli biti u društvu sa sveznalicom koja uvijek sve zna i koja je najpametnija. Ne želim vam reći da se morate praviti glupi, ali budete li stalno drugima upadali u riječ i pričali bez kraja i konca normalno je da će vas drugi izbjegavati. Nije uvijek važno što se kaže, nego kako se kaže. Ljudi vole kad osjete da ih onaj s kojim razgovaraju sluša sa zanimanjem, da razmišlja o onome što govore i da ih razumije. A oni s kojima vi razgovarate nemaju taj osjećaj. Eto, u tome je vaš problem. Vidim da ćete ubrzo upoznati svog budućeg supruga s kojim ćete imati dvoje preslatke dječice, no ako ne naučite kontrolirati svoj jezik, sve bi to moglo pasti u vodu. Nemojte daviti Ijude oko sebe i pustite i njih da dođu do izražaja.
Njene riječi su me užasnule. Bila sam ljuta na nju i pitala se kako se usuđuje reći mi takvo što. Poušajte samo zamisliti kako biste se vi osjećali da netko ono što vi smatrate svojom najvećom vrlinom proglasi najvećom manom!
No, vrijeme je nažalost pokazalo da je ipak bila u pravu, moja je prevelika brbljavost u unijela razdor u moju obitelj i okolinu.
Otprilike pola godine nakon, razgovora s Danijelom dogodilo se sve što je predvidjela- diplomirala sam, dobila odlično plaćen i zanimljiv posao putem kojeg sam upoznala i Marija, čovjeka svog života kojeg još uvijek nisam preboljela.
Nevolje u raju počele su čim smo počeli živjeti zajedno, nakon rođenja prvog djeteta. U početku mi je kroz šalu govorio da stvarno previše pričam i da ću ga izludjeti svojim komentarima, no uskoro je smijeh zamijenila ljutnja. Svađe su bile sve češće. Ni sam mogla vjerovati što mi se događa. Kad mi je rekao da su tete u vrtiću komentirale da sam stvarno dosadna i naporna, briznula sam u plač. Mislila sam da imamo jako dobar odnos i svako jutro sam se trudila odvojiti petnaestak minuta kako bih popričala s njima. Nisam u tome vidje1a ništa loše. Otad bib samo uz kratki pozdrav ostavila cure u vrtiću, smatrajući da su uistinu bezobrazne. No takve su se situacije nastavile ponavljati.
Suprug mi je predbacivao da mu je već dosta toga da se zbog mene mora crvenjeti - Pa zar ne vidiš da nas više nitko ni od rodbine ni od prijatelja ne zove u goste?! Što misliš zašto? Nikome se ne da slušati tvoje pametovanje. Bilo bi ti bolje da malo šutiš za promjenu jer ćeš nas sve izludjeti - izderao se na mene.
O Bože, pomislila sam, što ću sad? Očito je moj predugi jezik stvarni problem, a ne uobrazilja, ali jednostavno si nisam uspijevala pomoći. Shvatila sam da nemam nijednu pravu prijateljicu i da se nalazim s drugima jedino ako ja nazovem. Dotad mi to nije smetalo jer nisam previše ni razmšiljala ali sad mi je postalo jasno da svi izbjegavaju ne samo menee, nego i moju obitelj.
Mario, koji je uvijek bio društven, nije više mogao podnositi što su nas svi odbacilli. Brak se raspadao pred mojim očima, a ja nisam mogla ništa napraviti. Sav moj trud da se promijenim bio je
uzaludan.
Nakon potpisivanja papira za razvod nazvala sam Danijelu i priznala joj da je bila u pravu. Nikom nije lako čuti, a pogotovo prihvatiti negativne stvari o sebi, no to je jedini način da promijenimo sebe i svoj život nabolje.
Josipa{26) Bjelovar
Razgovarala: Katarina Brajdić
bglavac
edin.kecanovic
