Iz vile u vikendicu
Svugdje se može stvoriti dom, često si ponavljam kad me obuzme malodušnost. No, nisam uvijek jaka i nerijetko počnem plakati kad se sjetim u kakvom smo luksuzu još donedavno uživali. Nikad nisam morala raditi, moj suprug je zarađivao i više nego što je dovoljno
za oboje. Doduše, za to smo platili svoju cijenu, uvijek je radio gotovo po cijele dane i jedino smo vikendom mogli provesti više vremena zajedno. Prije godinu dana počeo je raditi na izuzetno važnom poslovnom projektu. Znala sam da mnogo toga ovisi o tom poslu, ali stvarno mi je smetalo što je čak i vikendima ostajao u uredu. Nisam sumnjala da mi je nevjeran, ali bila sam jako usamljena i pitala sam se mora li uistinu toliko puno raditi, no nisam se usuđivala to
podijeliti s njim.
Volim pročitati priče Danijelinih klijentica. Dotad nisam osjetila potrebu da joj se i sama javim, no kako su me sve češće mučile brige zbog kojih sam jedva uspijevala zaspati, nazvala sam ju i dogovorila termin.
–Vidim da ste dobrostojeća obitelj i da želite da vaš suprug manje radi, jer ionako imate dovoljno novca. Vi se smatrate imućnima, no to bi se uskoro moglo vrlo lako promijeniti. Vidim da stanujete u vili, no isto tako vas u budućnosti vidim i u maloj kući na brijegu – rekla mi je.
Na te riječi mogla sam se samo nasmijati. – Vjerojatno mislite na našu vikendicu, no mi živimo u velikoj, prekrasno uređenoj kući u najboljem dijelu grada – prekinula sam ju.
– Govorim vam ono što vidim – odvratila mi je. – Žalite se što vaš muž puno radi, no vjerujte mi, i bolje je tako. Do prije nekog vremena išlo mu je jako dobro, no sada su se okolnosti promijenile i mora raditi duplo da bi postigao iste rezultate. Ne bi bilo loše i da i vi pronađete neki posao i više doprinesete kućnom budžetu, ako nastavite trošiti istim tempom. Bojim se da bi vam se lako moglo dogoditi da se vaše bogatstvo počne topiti. Problem nije samo financijske prirode, nego i vašeg stava prema novcu. I vi i suprug ste prilično skloni tomu da sve gledate kroz prizmu novca, pa tako i druge ljude. Morat ćete se malo spustiti na zemlju. Pogledajte malo u kakvim uvjetima živimo, malo je onih u našoj državi koji si mogu priuštiti toliku rastrošnost kakvoj vi težite. Mislite više na budućnost, a manje na trošenje na, u krajnjoj liniji, nepotrebne stvari. Ne morate se odreći svega, ali ne morate baš imati ni svaki novi uređaj tog trena kad se pojavi u trgovinama. Budete li se i dalje razbacivali kunama, neće vam ih puno ostati. Porazgovarajte sa suprugom o tome i o načinima štednje. Posao koji ga sada okupira mogao bi mu nastaviti uzimati ne samo mnogo vremena, nego i
novca. Trebao bi reorganizirati proračun kako se ne bi dogodilo da mora dizati hipoteku, što bi vas moglo uništiti. On ima velike planove i velike snove, no zna biti lakomislen i pohlepan. Kažite mu da pripazi s kim surađuje. Neki njegovi suradnici mogli bi biti krivi za propast projekta, a na kraju će financijski ispaštati samo vaš suprug i vi zajedno s njim.
Bila sam prilično osupnuta. Nisam naivna i nisam očekivala da će mi Danijela ponuditi rješenje s neba, ali nisam ni slutila da će nam nagovijestiti takve teškoće. Vjerovala sam da je u pravu, ali znala sam da će moj muž sumnjati u to. Danima sam smišljala kako da mu to priopćim. Kad sam napokon skupila hrabrost, dogodilo se i ono čega sam se bojala. On me optužio da mu se miješam u posao o kojem ionako ne znam ništa.
– Otkud ti pravo da kritiziraš moju sposobnost planiranja i moje suradnike? Ti nemaš pojma ni o čemu, znaš samo kako trošiti. Naravno da puno radim, misliš li da bismo inače mogli platiti sve troškove i račune? Zašto uopće slušaš savjete od ljudi koji nas uopće ne poznaju? Istina je da namjeravam dignuti hipoteku, ali pogledaj ove papire – dobit će biti trostruka! Drukčije ne možemo – uvjeravao
me.
Našla sam se na sto muka. Nisam se usuđivala ponovno otvoriti tu temu, a opet me bilo strah da se ne obistini ono što je Danijela rekla. Učinila sam ono što sam mogla sa svoje strane, počela sam manje trošiti i zapisivati sve rashode. Prošlo je nekoliko tjedana. Suprug je sredio papire za hipoteku, prihodi su bili redoviti, čak i malo veći nego inače. Malo-pomalo sam počela zaboravljati na Danijelina
upozorenja i živjeti po starom. Da smo barem tad bili pametniji!
Nedugo poslije pokrenula se prava lavina zbivanja koja nas je gotovo uništila do kraja. Nadu u trostruku dobit mogli smo objesiti mačku o rep. Suprugovi poslovni partneri ponijeli su se stvarno nekorektno. Napravili su neke katastrofalne pogreške i dugo ih nisu htjeli ni priznati. Da su ranije rekli što se događa, možda bi se nešto i dalo popraviti. Htjeli su zaštititi sebe, u čemu su itekako uspjeli. Ne samo da je projekt u potpunosti propao, već je tvrtka zapala u dugove.
Znam da oni nikome nisu željeli zlo, na kraju ni oni nisu ništa zaradili, no kad je trebalo popraviti štetu, izdajnički su se povukli, znajući da banka neće teretiti njih. Ni sav novac s naših računa i investicijskih fondova nije bio dovoljan, morali smo prodati veći dio namještaja i kuću koja nam je bila topli dom godinama. Srce mi je puklo kad sam vidjela gole zidove. Nije nam bilo druge nego preseliti
se u malu vikendicu od četrdeset kvadrata. Suprug i ja radimo od jutra do mraka kako bismo sastavili kraj s krajem. Mnogi prijatelji su se prestali družiti s nama i tek sad shvaćam da se radilo samo o površnim poznanstvima.
Moj muž se ne jednom pokajao što nismo slušali Danijelu. Povratka nema, što je tu je, možemo se samo nadati da ćemo se s vremenom uspjeti izvući iz neimaštine.
Dijana (38), Zagreb
Razgovarala: Katarina Brajdić