Ispunjena obećanja

U svijetu u kojem živimo vanjskom izgledu se pridaje tolika pažnja da mnogim ljudima čak i jedva primjetna fizička nesavršenost može narušiti samopouzdanje. Stoga nimalo ne čudi što netko s izraženijom tjelesnom manom može patiti od duboko usađenog kompleksa manje vrijednosti. Takav je bio slučaj i s gospođom Brankicom, kojoj je zbog poremećaja u razvoju kostiju lijeva noga ostala kraća od desne.
– Još od prvog dana škole patila sam što ne mogu hodati poput druge djece.
Ortopedska obuća uspijevala je donekle prikriti moju hromost, no bila je ružna i nezgrapna, pa su drugi uvijek imali razloga da me zadirkuju – povjerila nam je 40-godišnja brineta prekrasnih zelenih očiju.
– Djeca kao djeca, nisu mislila ništa loše, ali njihovi komentari ostavili su duboku ranu u mojoj duši, počela sam se sramiti sebe. Ipak, nakon što sam krenula u gimnaziju ondje sam stekla puno prijatelja, novi kolege su me sjajno prihvatili te sam postala puno otvorenija i društvenija. Cure iz razreda stalno su mi govorile kako sam previše lijepa, pametna i zabavna da mi šepanje pokvari
šanse kod suprotnog spola. Istina, i sama sam primijetila da, kad bismo izašle, zgodni dečki često pogledavaju u mom smjeru, ali me bilo strah što će se dogoditi ako ustanem od stola i napravim par koraka, a ne daj Bože da me netko pita za ples. Nemoj tako razmišljati, govorila sam sama sebi, ima ljudi kojima je puno gore nego tebi, koji su ostali bez noge ili čak paralizirani, pa se s tim bolje
nose nego ti sa šepanjem. Glavu gore, uporno sam si ponavljala, a kad sam u drugom razredu prohodala sa svojom velikom simpatijom činilo mi se da je cijeli svijet moj. Ipak, nedostatak vjere u sebe izašao je na površinu i u toj i u nekoliko sljedećih veza. Nakon određenog vremena počele su me mučiti misli o tome da će on sutra naići na neku drugu koja normalno hoda, s kojom će moći ponosno prošetati gradom. Danas mi je jasno da su moja nesigurnost i strah da se previše vežem i potom budem ostavljena kumovali raspadu tih veza, jer bih u jednom trenu nesvjesno počela udaljavati od sebe osobu koju sam voljela, pa čak i inicirala prekid. Onda sam dobila što sam tražila – prvog muškarca koji mi je uistinu nabio na nos moj hendikep.

Po završetku fakulteta brzo sam napredovala u karijeri i u vrijeme kad smo se upoznali imala visok položaj u jednoj državnoj tvrtci. Lako me osvojio, pomogla sam mu dobiti posao koji je želio, a potom me ostavio rekavši da mu se više sviđaju žene koje mogu hodati na visokim petama. Dva dana kasnije vidjela sam ga kako se ljubi s dugonogom konobaricom iz kafića u koji smo često zalazili. Bila sam slomljena i razočarana, uvjerena da me nitko nikada neće voljeti takvu kakva jesam. Iz straha da ponovno ne budem iskorištena i ostavljena, gotovo deset godina nisam imala nikakvu vezu, a sve udvarače sam glatko odbijala. Tada je u moj život ušetao Dalibor, vječno nasmijani mladić kojem nisam mogla odoljeti. Bilo mi je prekrasno s njim, stalno me obasipao komplimentima i govorio da sam ja ona prava. Obećavao mi je da ćemo se vjenčati, da ćemo početi zajednički život i odseliti od roditelja, s kojima smo i nakon skoro godinu dana veze oboje stanovali. Uživala sam u njegovim riječima, ali i sumnjala da govori istinu. Pet je godina mlađi od mene, šarmantan i zgodan, nema šanse da mu treba šepavo
stvorenje poput mene, mislila sam. Bila sam zaljubljena u njega, no nisam mu vjerovala. Sumnja u njegove osjećaje navela me da se obratim Danijeli.
– Gospođo Brankica, on vas doista voli i nema razloga da sumnjate u njegove namjere. Doista želi živjeti s vama, želi da mu jednog dana postanete suprugom. Radi se o pomalo djetinjastom, neodlučnom muškarcu koji uz sebe treba čvrstu ženu, a koliko vidim vi ste upravo takvi. Premda zbog tjelesne mane patite od manjka samopouzdanja, to do izražaja dolazi uglavnom na planu ljubavnih odnosa, dok ste u poslu i svakodnevnom životu vrlo odlučni i poduzetni. Osim što vam se iznimno divi zbog vaše osobnosti, vi mu pružate osjećaj sigurnosti za kojim traga. No premda mašta o danu kad ćete imati zajednički dom, on nije taj koji će napraviti prvi korak da bi taj san postao stvarnost. Savjetujem vam da sami potražite stan i unajmite ga, jer ako ćete čekati da on to napravi, to će potrajati. Naime, čovjek kojeg volite nije tip koji stvari rješava brzo i samostalno ili povlači prvi potez, to je tip koji bježi od odgovornosti, ali kad netko drugi
nešto napravi umjesto njega prihvaća stvari bez problema. Vi iznajmite stan, a on će se s veseljem isti čas preseliti k vama i kao partner vam pomagati u svakom pogledu. On je uslužna osoba uvijek spremna pomoći, ali ta njegova osobina najbolje dolazi do izražaja kad ga netko drugi vodi i donosi važne odluke umjesto njega. Budući da je u vama prepoznao upravo takvu osobu, vaša veza ima svijetlu budućnost – kazala mi je Danijela u trenutku kad sam bila sigurna da mi on puni glavu lažnim obećanjima. Međutim, nešto u meni
natjeralo me da poslušam njen savjet. Iznajmila sam stan, odselila od svojih, a već za par dana on se s koferima pojavio na vratima. Otkad živimo zajedno, on mi nesebično pomaže i u kući i u privatnom poslu koji vodim, a odnos nam je sve čvršći. Danijela mi je pomogla da se oslobodim sumnji koje su me mučile i
danas sam neizmjerno sretna što sam povjerovala njenim riječima.

Brankica, 41, Varaždin

(K. Živković)

www.danijela-tarot.hr