Dvoje djece, nijedan brak

– Iako mi je Danijela nedvosmisleno rekla da ne odobrava moj način života, cijenim njene savjete i otvoren pristup, a i danas se čudim i pitam kako je mogla tako točno predvidjeti moju budućnost – 
– Moje veze s muškarcima oduvijek su bile kaotične. Trenuci strasti, bijesa i ravnodušnosti, pa i mržnje, izmjenjivali su se toliko brzo da je, kako se kaže, odnos završio i prije nego što je počeo kako treba. Ne mogu reći da sam se bojala muškaraca. Doživljavala sam ih kao nužno zlo, jer koliko god mi je borba s njima išla na živce, nisam mogla bez njih, barem ne dugo. Danijelu sam nazvala jer me zanimalo hoće li se to ikad promijeniti.
– Vidim zašto ste nazvali. Zanima vas hoćete li se ikad skrasiti uz jednog muškarca i zasnovati obitelj – iznenadila me već na početku telefonskog razgovora.
– Brankice, vi srljate iz veze u vezu i ne možete biti sami ni trenutka. S druge strane, prema muškarcima općenito osjećate ljutnju koja je toliko duboka da niste ni svjesni njene težine. Moguće je da vam je otac ili prvi dečko nanio ogromnu bol, koju pokušavate ublažiti tako što na razne načine kažnjavate muškarce s kojima stupate u vezu, iako oni za vašu bolnu prošlost nisu ni krivi ni dužni. Zapitajte se što je to što vas tišti, zbog čega mučite i sebe i druge.
Nastavite li ovako, bojim se da brak neće biti moguć. Vidim da ćete imati dvoje  djece. Bit će od različitih očeva i ni za jednog se nećete udati. Tome ćete glavni krivac biti vi, bilo kroz odabir partnera koji je već zauzet i zbog toga neće biti u mogućnosti živjeti s vama, bilo kroz vaše ponašanje koje će svakog normalnog muškarca natjerati na bijeg. Vi možda mislite da radite što je najbolje za vas, no sjetite se da vaša djeca trebaju i oca i majku. Uskratite li im odrastanje u
obiteljskoj zajednici, dat ćete im teret koji će za njih biti pretežak, a s vremenom ćete početi osjećati grižnju savjesti, no tad će biti prekasno. Takvo ponašanje je pravi mazohizam! Nemate razloga biti toliko svadljivi! Pokušajte partneru dati da diše, za vaše i njegovo dobro.
– Mislila sam da će mi razgovor razbistriti glavu, no bila sam zbunjenija nego prije. Tad nisam mogla jasno razmišljati ni uvidjeti što mi zapravo Danijela pokušava reći, iako njene riječi nisu ostavljale mjesta dvojbi. Bila sam zaslijepljena i očekivala sam spasonosno rješenje s neba, a nisam bila u stanju prihvatiti odgovornost za svoj život i promijeniti neke svoje loše postupke.
Danas sam svjesna koliko bi mi život bio drukčiji da sam je odmah poslušala, no prošlost ne mogu vratiti i ostaje mi samo da se pomirim s tim.

Veza s ocem mog prvog djeteta bila je tajna od samog početka. On je bio muž moje poznanice, koja je nakon nekog vremena saznala da ju vara, no na sreću nikad nije otkrila s kim. Mladen mi je nakon naše prve zajedničke noći rekao da ne namjerava ostaviti svoju ženu i da, ako mi to smeta, neka odmah kažem. U tom trenutku sam mislila da je takav odnos idealan za mene pa sam mu odgovorila da mi ne pada na pamet to ikad tražiti od njega. Znala sam da on nije muškarac mog života i da nema smisla boriti se da bude samo sa mnom, ali u
mojim očima me ništa nije sprečavalo da malo uživam u zabranjenom voću.
Uzbuđivala me tajnovitost naših sastanaka, a odgovaralo mi je i što ne moramo biti stalno zajedno. To me je uvijek izluđivalo u vezama.
Problemi su nastali kad mi je izostala mjesečnica. Pregled kod liječnika potvrdio je da sam trudna. Uslijedili su šok i međusobna optuživanja, pa i prijetnje.
Pobačaj nije dolazio u obzir, ali nisam bila spremna ni sama odgajati dijete.
Nakratko sam ga čak i pokušavala ucijeniti, tvrdeći da ću otići k njegovoj ženi i sve joj priznati ako ju ne ostavi. No, i on je imao adut u rukavu. Znao je neke informacije o meni koje su me mogle stajati posla. Bojala sam se da me nitko više nikad neće htjeti zaposliti u struci ako se to proširi pa sam obećala da nikom neću reći da je dijete njegovo. Vezu smo odmah prekinuli, a ja sam na neko vrijeme odselila k majci.
Kad sam se s malim Josipom vratila u grad, odlučila sam se promijeniti. Shvatila sam da tako više ne ide i da je možda stvarno problem u meni. Započela sam
vezu sa Željkom, zgodnim arhitektom. I on i ja smo htjeli ozbiljnu vezu, no lako je to reći! Problemi su bili svakodnevni. Činilo mi se da sam to sve već prošla uz manje ili veće varijacije – svađe, mirenja, suze, vikanje... Bilo mi je stalo do njega i htjela sam da naša veza uspije, no bilo je tako teško.
Kad danas razmišljam o svemu, svjesna sam da se zapravo uopće nisam bila promijenila i da sam u toj vezi ponavljala iste greške. Nije ni on bio savršen, no moram priznati da je bio emocionalno puno stabilniji od mene i da se stvarno trudio oko mene i djeteta. Ja ni sama nisam znala što hoću pa to nisam ni njemu mogla objasniti. Raspoloženje mi se mijenjalo svaki čas. Ponekad sam htjela pažnju i nježnost, a ponekad sam imala histerične ispade i optuživala ga da me guši, pa ni on nije znao kako mi treba pristupiti ili što učiniti. Kad bi on pokušao započeti smireni razgovor o našim problemima, sve bi završavalo vikom i lupanjem vratima, jer sam ja osjećala da je on nekako iznad mene, da je bolja osoba. Umjesto da me to potakne da se i ja popravim, postajala sam sve gora.
Sve njegove vrline su me samo podsjećale koliko ja imam mana. Pokazalo se da i njegovo strpljenje ima granice. Nakon godinu dana rekao mi je da me voli, ali da sam previše problematična i da ne može više biti sa mnom. Nekoliko tjedana nakon toga saznala sam da sam opet trudna! Željko se razveselio vijesti da će biti otac, no jasno mi je dao do znanja da obnova veze ne dolazi u obzir.
Sve se dogodilo upravo onako kako je Danijela rekla. Što je bilo, bilo je. Sad sam pametnija nego prije i vjerujem da ipak nije kasno da se promijenim.

Brankica, 27, Pula

www.danijela-tarot.hr