Dogodine utroje
Dok danas s osmijehom šećem po rivi sa svojim dečkima, osjećam takvu sreću da mi se čini da bih mogla poletjeti. U ovakvim trenucima često se sjetim i Danijele. Ona mi je pomogla vratiti sigurnost u ljubav. Sve do prošle godine nizala sam vezu za vezom, no nijedna se ne bi mogla nazvati dubinskim odnosom dvoje ljudi koji su spremni kroz život kročiti zajedno.
Djelomično je problem bio u tome što mi je bilo teško povjerovati da bi se netko mogao uistinu zaljubiti u mene. Silno sam se željela svidjeti drugima, od svojih partnera nisam tražila ništa, a bila sam spremna dati sve. Vjerovala sam da je to prava ljubav. No, onoliko koliko sam tražila, toliko sam i dobila – svi su me oni tretirali kao zgodnu "malu" s kojom mogu raditi što hoće.
Prošlog ljeta usudila sam se pomisliti da bi s Perom moglo biti drukčije, unatoč tome što je sve krenulo kao bezazleni ljetni flert. Činilo mi se da je i on zagrijan, no bila sam na sto muka, s jedne strane sam se bojala da će me zaboraviti već prvog dana po završetku ljetovanja, a s druge mi je neki unutarnji glas govorio da bismo mogli započeti vezu.
Dvojbe su me izjedale, a nisam mu ih htjela priznati kako se ne bih doimala nesigurnom i napornom. Pomislila sam da bi mi Danijela mogla reći što mi nosi budućnost, jer su mi priče njenih klijentica koje sam redovito čitala ulijevale osjećaj sigurnosti i vjerodostojnosti.
- Vidim da se bojite, ali strahovi vas neće odvesti nikuda. Bojite se sebe, bojite se muškaraca, bojite se života. Znam da nije lako pronaći svoj mir i sreću, ali ne možete ni stajati na mjestu. Veze koje ste imali u prošlosti pucale su i prije nego što su započele. Ti muškarci nisu imali poštovanje prema vama ni kao prema ženi ni kao prema osobi, ali ih je teško za to kriviti ako ni vi sami niste pokazali da cijenite samu sebe. Dok ste se brinuli o njihovim potrebama, svoje ste potpuno gurnuli u pozadinu. Oni u vama nisu vidjeli nikakav izazov ili nešto za što se treba boriti, već su vašu dobrotu i vas uzimali zdravo za gotovo. U vašem slučaju, vaša potreba da se nikom ne zamjerite neće učiniti da vas drugi vole, nego da vas iskorištavaju.
U vama ima toliko toga što bi usrećilo partnera, ali to nije vaša slijepa podložnost, nego vaša pamet, dobrota i ljepota. Prava ljubav upravo sada kuca na vaša vrata. Muškarac čije ste mi podatke dali bit će taj s kojim ćete zajedno graditi budućnost. Samo se morate prepustiti i već bi dogodine vaša zajednica mogla postati brojnija za još jednog člana! – Danijela kao da je gledala kroz mene tim riječima.
Pa da, pomislila sam, u pravu je, bila sam toliko nesigurna da mi se činilo pravim čudom što je Pero imao toliko strpljenja za mene. Dugo sam razmišljala o svemu što mi je rekla. Shvatila sam da ne moram postati bezobrazna i bezosjećajna, već da se moram naučiti postaviti i zauzeti za sebe, čak i pod cijenu da se to nekome ne svidi. Preda mnom su bile velike promjene, osjećala sam to u sebi.
Te noći nisam mogla spavati od uzbuđenja. Stalno mi se u glavi motala slike Pere i mene s malom bebom. Željela sam to više od bilo čega, a pomisao da mi je sreća nadohvat ruke ispunila me nevjerojatnim spokojem. Počela sam vjerovati da sam i ja vrijedna ljubavi, da Pero i ja možemo jedno drugome pružiti sve i da nećemo morati sreću tražiti s nekim drugim partnerima.
Drugi dan nisam mogla skinuti osmijeh s lica. On me stalno ispitivao zašto se tako tajanstveno smješkam, no nisam mu željela ništa reći. Samo bih ga čvrsto zagrlila i privila se uz njega.
Ljeto je prošlo u trenu. Uživali smo u svakom danu, a kad god bih
primijetila i najmanji tračak nesigurnosti u svom ponašanju, sjetila bih se Danijelinih savjeta. Tako mi je pošlo za rukom da se više ne bojim panično da će me Pero ostaviti, ako ga zamolim da promijenimo vrijeme sastanka.
Možda vam se ovaj primjer čini smiješnim, ali ja sam to vidjela kao svoj veliki napredak. Ona „stara“ bi se pod svaku cijenu prilagodila Perinom prijedlogu, a sad mi je postalo kristalno jasno da sam se cijelo vrijeme opterećivala glupostima. Bila sam opuštenija, zadovoljnija i sretnija.
Kraj ljeta nije značio i kraj naše veze. Nastavili smo se viđati, a naš je odnos postajao sve dublji. Sve je bilo idealno, čak su se i članovi naših obitelji odlično slagali. Mama mi je rekla da joj se čini da sam po prvi put s muškarcem koji me uistinu voli i za kojeg se ne boji da će me povrijediti.
Kad sam Peri obznanila vijest da sam trudna, mislim da nikad nisam vidjela sretnije lice. Saznali smo da nosim dečka, kojem smo odlučili nadjenuti ime Marko.
Ove godine smo se ponovno uputili na ljetovanje u isto mjesto gdje smo se upoznali, zajedno s našim zlatom. Pero i ja se sa sjajem u očima prisjećamo prošlog ljeta i svega što nam se dogodilo tijekom ove godine. Vrijeme je prošlo uistinu brzo, mjeseci kao da su proletjeli, a mi smo doživjeli i iskusili toliko toga. Nakon duge potrage, svili smo gnijezdo u stanu po našoj mjeri, potom vijest o trudnoći, posjeti liječniku, pripreme za porođaj, gledanje naše
bebe dok spava... sve smo radili zajedničkim snagama, i sve nas je
ushićivalo i beskrajno radovalo.
Uloga supruge i majke je nešto najljepše što mi se ikad moglo dogoditi, i uvjerena sam da ne želim u svom životu ulagali vrijeme, energiju i ljubav ni na što drugo, osim na Marka i Peru. Još nisam počela raditi, no čvrsto sam odlučila da kad se vratim u ured nikad neću posao nositi kući. U svom se domu želim posvetiti samo svojoj obitelji.
Strahovi i brige ustupili su mjesto smijehu i sreći. Lekcija da je za sreću potrebno vjerovati u sebe i ljubav uvijek će mi ostati u srcu.
Sandra, 28, Zagreb
Razgovarala: Katarina Brajdić
bglavac
edin.kecanovic
