Danijela mi našla oca

Nisam iz Hrvatske, ali redovito čitam vaš magazin. Nakon što pročitam prognozu za svoj znak, odmah pogledam i životne priče Danijelinih klijenata. Tako sam i dobila ideju da bi mi ona mogla pomoći. Naime, potječem iz u najmanju ruku neobične obitelji i sve donedavno nisam ni znala tko mi je otac!
Odgajale su me majka i baka, kod koje sam nekad ostajala i po tjedan dana. Moja majka je jednom bila u braku, a ja sam rođena godinu dana nakon razvoda. Razvod je zatražio njezin bivši suprug jer je saznao da ga je varala, a ona se nakon mučnog iskustva u sudnici zaklela da više nikad neće potpisati ništa vezano uz brak. Tako je i bilo, više se nikad nije udavala, no zato je imala brojne afere s
različitim muškarcima. Bila je jedna od onih žena kojima je odgovarala jedino sloboda da budu s kim hoće i koliko hoće. Nemojte misliti da ju osuđujem ni da sam zbog toga imala traume iz djetinjstva.

Ja sam zapravo većinu ovih stvari saznala tek nakon majčine smrti, djelomično iz njenog pisma kojeg mi je ostavila, a djelomično od bake. Neki djelići nedostaju, no otprilike sam shvatila kako je tekao njen život.

Mama je uvijek dobro pazila da njeni odnosi s muškarcima nemaju negativnog utjecaja na mene. Niti ih je dovodila kući, niti su do mene dopirale ikakve glasine ili zadirkivanja. Koliko sam ja znala, mama je uvijek bila sama.

Kad god bi se započela tema o mom ocu, rekla je da je otputovao i da nemaju nikakav kontakt, ne zna čak ni u koju zemlju. Tad bi me zagrlila i šaputala da će mi ona pružiti svu ljubav ovog svijeta.

Nakon njene smrti, među njenim stvarima sam pronašla pismo naslovljeno na sebe. U njemu je pisalo: ...uvijek me strašno boljelo što nikad nisi imala oca.
Najdraža moja, znam da će te ovo boljeti, ali nisam bila potpuno iskrena prema tebi. Ja zapravo nisam posve sigurna tko je tvoj otac. Možda nećeš razumjeti, a to od tebe ni ne mogu tražiti... U to vrijeme imala sam nekoliko partnera. Ni za jednog od njih ne znam gdje bi se mogao nalaziti, no tu sam ti napisala ono što znam, nekoliko brojeva telefona i njihova imena, nekadašnje adrese, datume rođenja... ako ikad poželiš saznati istinu, kad sam ti ju ja već uskratila...»

Pitala sam se što da radim, gledajući taj popis mogućih očeva. Bilo ih je čak tri!
Što sam trebala, ići od jednog do drugog, od razočaranja do razočaranja. Oni vjerojatno nisu ni znali za mene. U stanju očaja i beskrajne želje da napokon vidim lice svog oca, kontaktirala sam Danijelu i preklinjala ju za savjet. Na svu sreću mogla sam joj dati i podatke o rođenju tih muškaraca.

- Draga Slavice, drago mi je što ste nazvali. Vjerujem da ste se često pitali tko je i gdje je vaš otac. To je prirodno, svi mi želimo znati otkud dolazimo i često nam to govori i kamo idemo. Vidim da je vaše djetinjstvo bilo predivno i ispunjeno ljubavlju dviju osoba, no nijedna od njih nije bila očinska. To vam je uvijek na neki način nedostajalo i dosad niste imali mogućnost saznati istinu. Osoba s kojom je vaša majka bila u braku zasigurno nije vaš otac. To nije ni drugi muškarac čije ste mi podatke dali. On sada živi u Makedoniji i ima obitelj
koja bi se strašno uznemirila da im banete na vrata sa zahtjevom za dokazivanje očinstva. Dobro je da ste prvo nazvali mene. Sigurna sam da je vaš otac ovaj treći gospodin, no svakako vam savjetujem da
se i sami uvjerite u to, danas liječnici mogu napraviti stručnu analizu. On i vaša majka povremeno su se viđali nekoliko mjeseci. Vidim da su se jako voljeli, ali su oboje bili u strahu od tako jakih osjećaja. Dobro su znali što znači osjetiti bol na svojoj koži pa su odlučili prekinuti, iako im je to jako teško palo. Vjerovali su da je tako najbolje. Tko zna, prošlost je prošlost i ne može se promijeniti, no čini mi se da je to velika šteta jer su se zaista lijepo slagali. On nikad nije saznao da vas je ona rodila, a istina je i da ona nije bila sigurna tko je otac. Da je znala, davno bi vam rekla. On je danas rastavljen čovjek, ima jedno ili dvoje djece iz tog braka. Nisam sigurna kako će reagirati. Moj vam je savjet da mu za svaki slučaj prvo napišete pismo. Ako ga nazovete ili se s njim nađete licem u lice, njegova prva reakcija mogla bi varirati od šoka do ljutnje, što je čisto razumljivo. Vi ćete naravno očekivati da vam poleti u zagrljaj pa bi vam njegov
zaprepašten pogled mogao nanijeti veliku ranu. Ne morate to priuštiti ni sebi ni njemu. Objasnite mu sve u pismu, ostavite svoje kontakt podatke i dajte mu vremena da sredi svoje misli i da vam se javi kad bude spreman. Želim vam svu sreću i čvrsto vjerujem da ćete u godinama što dolaze nadoknaditi barem djelić vremena koje niste proveli s njim – toplo je završila Danijela.

Zaključila sam da je njen prijedlog izvrstan i da je svakako najbolje pisati mu.
Nikad se ne bih sama sjetila da njegova prva reakcija ne mora biti i stvarni odraz njegovih osjećaja. Pismu sam priložila i svoju fotografiju. Ostalo mi je samo čekati...

Njegov odgovor primila sam nakon dva tjedna. Jako ga je pogodilo što mame više nema, moje pismo mu je bilo prvi glas o tome. Priznao je da su bili u vezi, ali otad nije čuo ništa o njoj. Napisao mi je da sam lijepa i da bi bio ponosan da mi je upravo on otac i da je jako volio mamu, ali da bi bilo bolje da ipak obavimo DNK analizu kako bismo bili na sigurnom. Nakon što smo dobili rezultate, koji su bili pozitivni, prvi put smo se čuli telefonom. Bilo je stvarno neobično slušati njegov glas. Dogovorili smo susret u kafiću kraj mora. Kad je
prišao mom stolu i sjeo, prvih nekoliko minuta smo samo šutjeli. Ja sam prva progovorila. Pružila sam mu ruke i rekla: Tata...
On je svoje ovio oko mojih. Po prvi puta u životu osjetila sam toplinu očevog dodira. Pogledala sam ga u oči, u kojima su iskrile suze, a moja sreća je bila potpuna.

Andrea, 30, Ljubljana
Razgovarala: Katarina Brajdić

www.danijela-tarot.hr