Danijela mi je spasila dijete
Jedan od najpotresnijih slučajeva s kojima se Danijela susrela svakako je onaj Tanje B., djevojke čiji se život od bajke pretvorio u najgoru noćnu moru. Priču nam je ispripovijedala Tanjina majka koja je, uz Danijelu, najzaslužnija za spas svoje kćerke. Jer, ona je bila ta koja je nazvala Danijelu.
-Tanja je bila prava ljepotica. Pobjeđivala je na natjecanjima ljepote, proputovala Europom i savladala nekoliko stranih jezika. Udvarači su je salijetali, ali je ona bila vjerna dugogodišnjem mladiću. Bilo mi je jako drago zbog toga. Nisam ni slutila da sam ga potpuno krivo procijenila i da je on taj koji će joj uništiti život. Kako sam i mogla; bio je lud za njom, i bio bi umro da se nije udala za njega. Ali, eto, njihova priča dokazuje kako je granica između ljubavi i mržnje često tanka: njegova opsesivna ljubomora i strah da će ga prevariti ili ostaviti, za što mu ona nije davala nikakvog povoda, rasli su iz dana u dan. To se u početku nije primjećivalo. Sve je naizgled bilo u redu, dok se nisu preselili u Frankfurt. Tada je potpuno poludio: uhodio ju je, prisluškivao njene razgovore, zabranjivao joj kave s kolegicama. Da kojim slučajem njena plaća nije bila veća od njegove, vjerojatno bi je natjerao i da dade otkaz! Maltretirao ju je na sve moguće načine, psihički i fizički.-
- Čak ni rođenje prekrasnog sinčića nije donijelo mir u njihove živote. On je postao još veći tiranin, a Tanja još očajnija. Kad je pročitala Danijelinu priču, nazvala me i zamolila da ju kontaktiram. Učinila sam to, ni ne sluteći da će joj taj poziv spasiti život. Danijela mi je zakazala termin tek nakon što se uvjerila da ne zovem zato da bih zabadala nos u brak kćerke i zeta, nego zbog iskrene brige i dobrih namjera.
Ono što je ispričala zvučalo mi je kao scenarij iz krimi filmova.
-Gospođo- rekla je - recite svojoj kćerki neka odmah uzme sina, putovnicu, nešto novca i neka pobjegne k vama u Zagreb! Moram vam priznati da sam se rijetko susretala s osobama “kalibra” vašeg zeta. Nema toga što on nije u stanju napraviti! Ubija je bez noža, i neće se zaustaviti dok je potpuno ne uništi. Pokušat će joj uzeti dijete, a pođe li mu to za rukom, ona je gotova! Gubitak sina možda neće moći preživjeti. Molim vas, pokušajte shvatiti da je Tanja u velikoj opasnosti, javite joj što sam rekla i neka svakako posluša moj savjet.-
-Budući da sam ionako planirala posjetiti ih, predložila mi je da provjerim govori li istinu. Savjetovala mi je da mu ostavim ručnu torbicu nadohvat ruke. Bila je čvrsto uvjerena da će prekopati po njoj. I doista, vrativši se kući iz šetnje, ustanovila sam da fotografija unuka stoji naopako u mom novčaniku i da je ruž u lijevom, umjesto desnom džepu torbice.
Preklinjala sam Tanju da posluša Danijelin savjet. Nažalost, bila je neodlučna. Vjerujte, mjeseci koji su uslijedili bili su strašni. Tanja me nazivala sve rjeđe, a zatim se prestala javljati. Ne znam možete li uopće zamisliti kako sam se ja, majka, osjećala?!? Znala sam da se crni oblak nadvio nad mojom kćerkom, a ništa nisam mogla učiniti da je spasim. A onda me nazvao zet. Rekao mi je da je Tanja doživjela živčani slom i završila na psihijatriji.
Odmah sam otputovala u Frankfurt i isposlovala da se liječenje nastavi u Hrvatskoj. A što mislite kako je izgledao taj susret s mojim jedinim djetetom?!? Tako da sam jednostavno prošla pored nje! Tražeći moju Tanju, mrtva-hladna sam prošla pored žene potpuno sijede kose, koja je sjedila na klupici i piljila u mene praznim pogledom. Pa kako bih je i mogla prepoznati- izgledala je barem 30 godina starije!
-O, Bože moj dragi, samo da je poslušala Danijelu- zavapila sam u sebi, - mogla je sada zdrava biti s djetetom u Zagrebu!- Naravno, moj zet uopće nije bio zabrinut. Nije mu bilo dovoljno što joj je nanio takvo zlo nego je, baš kao što je Danijela i predvidjela, radio na tome da joj oduzme dijete!
Priuštila sam joj najbolju liječničku njegu i ponovno nazvala Danijelu nadajući se da još uvijek ima spasa za moju kćerku. Danijela je tražila da razgovara s Tanjom. Rekla joj je da ne digne ruke od sebe, da se bori, da ponovno stane na noge i uradi sve što može da dobije skrbništvo nad djetetom, jer da je sin sav njen život i Bogom dani spas. Vidjela je da će sudski spor trajati 3-4 mjeseca, nakon čega će dijete pripasti njoj. Taj razgovor i Danijelina tvrdnja da može vratiti svoje dijete, vratili su joj vjeru u život, spasili je od ludila, a vjerojatno i od smrti, jer je naočigled kopnila. Oporavila se, izišla iz bolnice, povela sudski spor, borila se kao lavica, naposlijetku dobila skrbništvo nad sinom i krenula u novi život. Da nije bilo Danijele nikada ne bi smogla hrabrosti za to! Kad danas promatram moju kćerku čije čije oči svijetle starim sjajem, shvaćam kako ponekad dobar savjet zaista vrijedi zlata. Jer, da je Tanja odmah poslušala Danijelu, lišila bi se onolike patnje, boli i straha.
Marija (51), Zagreb
bglavac
edin.kecanovic
