Bolji život mlade medicinske sestre - istinita priča

Bolji život mlade medicinske sestre

Bila sam jako mlada, praktički tek sam izašla iz škole. Završila sam popularnu „višu medicinsku“ školu i htjela samo jedno – zaposliti se i osamostaliti. Majka i ja živjele smo zajedno u malom mjestu pokraj Osijeka. Imam još dvije sestre koje su se odselile i udale se, dobile djecu i gradile svoj život. I sama sam htjela krenuti njihovim putem, ali dečki su u moj život dolazili i iz njega odlazili. Niti jedan se nije duže zadržao i nisam se vezala za nijednog. Za početak, odlučila sam pronaći posao i osigurati si prihode za samostalan život kako bih odselila od mame. Predala sam papire na više mjesta, u dvije ambulante i privatnu polikliniku, i naravno, nadala se da će me baš od tamo nazvati. Poliklinika je bila lijepo uređena, čista i dotjerana, a što je najvažnije – dobro je radila. I tako je i bilo. Nazvali su i dogovorili smo termin razgovora. Mama mi je odmah rekla da nazovem njezinu, kako je ona zove, prijateljicu i pitam kako će proći toliko željeni razgovor za posao.
– Nadja draga, doista si draga kako je tvoja mama i rekla, rekla je Danijela kad smo se čule. Mama stalno o tebi priča, odkad su tvoje sestre otišle od kuće. I dakle, sad je došlo vrijeme i za tebe?
– A nisam zato zvala, rekla sam Danijeli, zovem radi razgovora za posao.
– Da, ali život je čudan i piše neke svoje zakone. Prethodno sam pogledala tvoje podatke, a i karte govore više od nas samih, rekla je Danijela smireno. S potpunom sigurnosti je to izgovorila, a meni ništa nije bilo jasno.
– Idem na razgovor za posao u jednu uglednu polikliniku. Zato vas zove, rekla sam zbunjeno.
– Draga Nadja, ti si jedna pametna, mlada žena, na početku svoga života, obrazovana da radi i željna samostalnosti. Ne daj da ti to itko ukrade nikakvim obećanjima i lažnim pričama. Jesi me razumjela, pitala me je Danijela.
– Pa i ne baš. Što želite reći?
– Na tvome razgovoru za posao sve će biti u redu, dapače, i previše. Doktor koji će te intervjuirati je ugledni liječnik, oženjen, s troje odrasle djece tvojih godina rekla bih. zadovoljit ćeš njegove kriterije, ali kasnije to i skupo platiti.
– Kako mislite platiti, pitala sam uplašeno.
– Primit će te ponajprije jer će od tebe kasnije tražiti da mu budeš ljubavnica. Ovaj posao moraš odbiti. Ovo ti najviše govorim jer poznajem tvoju majku i imam njezino dopuštenje da te savjetujem kao da si moja. Plaća koju će ti ponuditi, uvjeti rada…sve će ti djelovati divno i bajno, ali onda slijedi eksploatacija tvojih vrlina. Pretvorit će te u osobnu tajnicu i priležnicu. Oni ne trebaju medicinsku sestru, koliko on traži svoju lutku s kojom bi se igrao. Zar nisi primijetila nešto čudno u oglasu za posao?
– Ne razumijem, rekla sam zbunjeno.
– Ne piše li da ne traže iskustvo?
– Pa piše, da.
– Zato što on želi da se jave mlade djevojke. Nadja, makni se otamo ili uopće ne idi. A ako slučajno odeš, obećaj mi kad vidiš da sam u pravu, da ćeš napustiti njegov ured isti čas. O onda me obavezno ponovno nazovi.
Mama je tvrdila da vjeruje da Danijela ima pravo, ali meni je posao i dalje bio privlačan. Ujutro sam se sredila i otišla na razgovor. Primio me se uglađeni, stariji gospodin, liječnik čiji je ured preplavljen uokvirenim diplomama i nagradama, kao i fotografijama s poznatim političarima. Bio je pristojan, namirisan, smiren i vrlo brzo je s pitanja o mom obrazovanju prešao na moj privatan život. Kad me pitao jesam li slobodna, sve mi je bilo jasno iako se on pravdao time da se želi osigurati da ne ostanem ubrzo u drugom stanju. Znala sam da je Danijela imala pravo. Izašla sam i otišla kući. Kad sam stigla, mama se nasmijala i rekla da je već s Danijelom dogovorila termin navečer.
• Što sad, Danijela, pitala sam je. Kako ste znali sve u detalje? Pa on je na stolu imao sliku troje odrasle djece, rekla sam.
• Nadja, vjeruješ li mi?
• Vjerujem.
• Ti i mama imate rodbinu u Švicarskoj, zar ne?
• Tako je. Bratići nam žive tamo.
• Krajem mjeseca nazvat ćeš bratiće i dogovorit ćete sve oko tvog dolaska.
• Ali ja ne znam jezik, nemam dozvolu za rad….nabrajala sam. Ne mogu i mamu ostaviti.
• Sve sam ja tvojoj mami objasnila. Poslušaj me. Tvoji bratići poznaju ljude koji će ti pomoći. Tamo te čeka tvoja sreća. Tamo su i posao i dečko, a kroz tri godine i dijete. Spol ti neću otkrivati, neka to bude iznenađenje, nasmijala se Danijela. Samo me poslušaj i napravi to. Ništa nemaš za izgubiti. Uvijek se možeš vratiti mami. Samo mi vjeruj i sretno. Čeka te lijep život. Pozdravi mamu.
Trebalo mi je par dana da prihvatim da ću možda otići od mame i iz države. Nazvali smo bratiće i oni su odmah pristali, bilo im je baš drago. I doista, pomogli su mi. Sredila sam posao, upoznala Maxa, ovaj put mladog, obrazovanog liječnika, čija majka je Hrvatica pa i on govori hrvatski jezik. Preko ljeta dolazimo u Osijek, a onda mama ide s nama na more, u vikendicu Maxovih, na Visu. Danijeli sam iz Švicarske jednom poslala razglednicu i napisala „Nazvala sam ga Luka. Hvala.“