Posvećena voda upotrebljava se pri svim liturgijskim ceremonijama. Njezino je značenje očito već pri krštenju. U molitvi blagoslova moli se Gospodina da dodir s vodom podari slijedeća tri dobročinstva: oproštenje naših grijeha, obranu od đavolskih napada, milost božanske zaštite.
Molitva egzorcizma o vodi dodaje još druge učinke, naime da odagna svaku demonsku moć. I u narodu se kaže kad se žele opisati dvije stvari koje se nikako ne podnose: "... kao što se đavao boji posvećene vode". Osim istjerivanja đavla navodi molitva još druge učinke: izliječenje bolesnika, umnožavanje božanske milosti, zaštitu kuća i svih mjesta gdje trpe vjernici od nečistog đavolskog utjecaja. I dodaje se da se mogu odbiti svi napadi paklena neprijatelja i stanari zaštititi od svakog utjecaja koji ugrožava njihovu sigurnost ili njihov mir, kako bi mogli uživati u spokoju i zdravlju.
I egzorcirano ulje - upotrebljavamo u vjerskom pouzdanju, služi tome da se odagnaju zli duhovi, njihovi napadi i priviđenja što ih oni izazivaju. Ono je osim toga zdravo za tijelo i dušu. Već su od davnine običavali premazivati rane uljem, a Isus je dao apostolima moć da liječe bolesne polaganjem ruke na njih i mazanjem uljem. Osobita je osobina egzorcirana ulja da odijeli od tijela ono štetno. Veoma sam često egzorcirao osobe koje su oštetile svoje tjelesno i duševno zdravlje uživanjem ureknutih jela i pića. Taj se urok očituje karakterističnim želučanim tegobama koje sam već opisao. S tim je povezan poseban način podrigivanja i puštanja vjetrova, dok osoba jeca i dahće, prije svega pri vjerskim radnjama, dakle kad ide u crkvu, kad moli ili osobito kad se egzorcira. U tim slučajevima mora tijelo izbaciti zlo koje sadrži, kako bi se oslobodilo. Egzorcirano ulje pomaže izdvojiti onečišćenje i od njega osloboditi tijelo. Tu je isto tako veoma korisno piti posvećenu vodu.
Ovdje bih želio nešto objasniti; jer onom koji nema iskustva u tim stvarima ili to nije nikada sam vidio, bit će to teško povjerovati. Što se to zapravo izlučuje iz tijela? Katkad ljepljiva, pjenušava sluz ili bijela, gusta kaša. A ponekad i raznovrsni predmeti, kao što su nokti, krhotine stakla, male drvene figurice, zauzlani komadići konopca, smotana žica, razbojni pamučni konci, komadići osušene krvi itd. Te se stvari katkad izbace na prirodni način, ali se često i povrate. Pritom se tijelo nikada ne povrijedi, čak ni kada se radi o krhotinama stakla, a veoma se olakša, rastereti. Pater Candido je sakupljao takve predmete što su ih razne osobe izbacivale iz tijela. Ponekad se to izbacivanje događa veoma tajanstveno. Tako može na primjer netko osjećati boli kao da ima nokat u želucu, a nešto kasnije nađe na podu kraj sebe nokat - i bol nestaje. Stječe se dojam da se ti predmeti tek poslije izbacivanja materijaliziraju. Pater Candido je rekao u jednom intervjuu: "Vidio sam ispovraćane krhotine stakla, komadiće željeza, vlasi, kosti, katkad čak male plastične predmete s mačjim, lavljim i zmijskim glavama. Ta su strana tijela zacijelo povezana s uzrokom đavolske opsjednutosti".
I egzorcirana sol služi isto tako istjerivanju zlih duhova i izliječenju duše i tijela. Ali jedna je od njezinih posebnih osobina da štiti mjesta od utjecaja ili nazočnosti đavla. Ja uvijek savjetujem da se egzorcirana sol pospe po pragu kuće i u četiri kuta prostorije ili prostorija koje bi mogle biti pod đavolskim utjecajem.
"Bezvjernički katolički svijet" današnjice možda će se smijati toj zajamčenoj osobini. Sakramentalije su doista to učinkovitije što se više u njih vjeruje. Bez te vjere često ostaju neučinkovite. II. Vaticanum, kao i Kannonsko pravo (can. 1166) naziva sakramentalije "Svetim znakovima koji -tako reći u nasljedovanju sakramenata-izazivaju osjetne i važne učinke, prije svega duhovne vrste, za jačanje Crkve". Tko se njima služi s vjerom, taj bilježi neočekivane uspjehe. Znam za mnoge bolesti koje nisu reagirale na lijekove, ali su nestale kad je bolesnik načinio iznad bolesnog mjesta znak križa egzorciranim uljem.
U kućama (o tome govorim u jednom drugom poglavlju) je veoma korisno paljenje blagoslovljenog tamjana. Tamjan je oduvijek -bio čak i u pogana- sredstvo za obranu od zlih duhova, ali isto tako i sredstvo pohvale i štovanja božanstva. Danas je liturgijska uporaba tamjana veoma ograničena, ali ona unatoč tome ostaje učinkovit element za pohvalu Boga i u borbi protiv đavla.
Obrednik sadrži i posebni blagoslov odjeće. Često sam vidio njegov učinak u osoba koje su bile opsjednute đavlom. U drugim sam ga upotrijebio kao test, da bih vidio je li đavao nazočan u dotičnoj osobi ili nije. Jer i to je veoma korisno znati. Ljudi (roditelji, zaručnici itd.) često pitaju nas egzorciste je li neka određena osoba opsjednuta đavlom. Ali ako ta osoba ne vjeruje u to, a često uopće nema vjere i nije se spremna prepustiti svećenikovim blagoslovima, što se tada može učiniti? Događalo se da je bila blagoslovljena odjeća takvog čovjeka, ali ju je on strgnuo s tijela tek što ju je obukao, jer nije mogao podnijeti dodir s njom. O takvom sam slučaju već izvijestio u jednom od prijašnjih poglavlja. Drugi se test može učiniti s posvećenom vodom. Tako može na primjer majka koja sumnja da joj je dijete ili suprug opsjednut, prirediti juhu ili čaj ili kavu s posvećenom vodom. Može biti da je tada to jelo opsjednutoj osobi gorko ili bljutavo, a da ne zna razlog tome.
Ali takav je test pouzdan samo u pozitivnom slučaju, to znači, ako osoba reagira na posvećenu vodu, to može upućivati na opsjednutost. U negativnom slučaju nije pouzdan: ako osoba ne reagira, ipak se ne može isključiti opsjednutost. Zao duh pokušava sve, samo da ne bude otkriven. On se pokušava sakriti i tijekom egzorcizma. Obrednik skreće egzorcistima pozornost na takve đavolske obmane. Zao duh katkad ne odgovara ili daje budalaste odgovore kakvi se ne očekuju od tako inteligentnog duha. On se često vlada kao da je napustio tijelo opsjednute osobe i prestane je uznemiravati, nadajući se da se ona više neće dati blagoslivljati od egzorcista. A ponekad stvara najrazličitije zapreke, kako se dotična osoba ne bi mogla egzorcirati. Pritom se može raditi o fizičkim ili -još češće- psihološkim zaprekama, radi čega se tada taj čovjek ne drži dogovora s egzorcistom, ako nema neku blisku osobu koja ga na to tjera. Katkad demon obmanjuje znakovima neke bolesti, najčešće psihičke, da bi prikrio svoju nazočnost i stvorio dojam da se radi o nekoj prirodnoj bolesti. Pacijent ima snove i vizije na temelju kojih sebe zavarava da ga je Bog, Marija ili neki svetac već oslobodio, te stoga smatra da mu egzorcist više nije potreban. Može se dogoditi da jednostavno poruči egzorcistu kako je već oslobođen.
Navedene sakramentalije, kao i druge pomoći, služe i tome, da bi se barem dijelom spriječile đavolske prijevare. Ali na tom području pripadaju prijevare dnevnom redu i potrebno je mnogo molitve da bi se postigla sposobnost raspoznavanja. Napominjem da se u većini slučajeva vjeruje u vizije ili unutarnje glasove ili se osoba prepušta lažnom misticizmu ili smatra sebe "vidovnjakom". Ako se radi o pravim psihičkim bolestima, tada su to često đavolske obmane.
Na kraju ovog poglavlja želio bih još ispričati jednu epizodu koja se tiče posvećene vode. Pater Candido je egzorciro nekog opsjednutog čovjeka. Tada se približio sakristan, noseći posudu s posvećenom vodom i aspersorijem. Zao duh mu se odmah obratio rekavši: "Ovom vodom možeš sebi oprati gubicu"! Sakristan se tek tada sjetio da ju je napunio u posudu na slavini, ali ju je zaboravio dati posvetiti.
Egzorcizam za kuće
U Bibliji se ne nalazi nijedan primjer egzorcizma za kuće, ali iskustvo nam pokazuje da je on u nekim slučajevima potreban i uspješan. Ni Obrednik ne sadrži takav egzorcizam. Po Lavu XIII. uistinu se na kraju egzorcizma blagoslivlje mjesto gdje se obavlja ta molitva, ali čitava je ta molitva više upravljena na to da se zaziva Božja zaštita od zlih duhova za Crkvu, a da se to ne odnosi na određena mjesta.
Odmah bih želio reći da nikada nisam vidio mjesta koja su bila opsjednuta duhovima onako kako se to opisuju u nekim romanima ili filmovima, prije svega s obzirom na stare nenastanjene dvorce. U tim se slučajevima želi izazvati pozornost i prikazati prizori koji ostavljaju dubok dojam, a da se čovjek pritom ne bavi ozbiljno problemom zlih duhova. U stvarnosti postoje međutim uvijek iznova slučajevi kad dotična osoba čuje neobične zvukove, katkad poput grebanja ili kucanja. Ona ima često dojam da je u prostoriji neko biće koje je promatra, dodiruje ili čak napada. U takvim slučajevima može dakako igrati veliku ulogu umišljenost, krive predodžbe.
Ali mnogi su slučajevi kompliciraniji. Uistinu postoje vrata koja se uvijek u isto vrijeme otvaraju i zatvaraju, koraci koji se čuju u hodniku, predmeti koji mijenjaju mjesto ili nestaju, da bi se zatim pojavili na najneobičnijim mjestima, životinje koje se ne vide, ali se čuje njihovo kretanje.
Sjećam se obitelji čiji su članovi uvijek u isto vrijeme čuli kako se otvaraju i zatvaraju ulazna vrata. Zatim su čuli u hodniku zvuk teških koraka (poput muških) koji su naposljetku isčeznuli u nekoj sobi. Jednog su dana opet čuli uobičajen zvuk, a budući da je bio nazočan njihov prijatelj, on je pitao tko je došao. Da ga ne bi prestrašili, rekli su kako je to gost koji je na proputovanju. Znam da se materijaliziraju i kukci, mačke i zmije. Jedna je osoba koju sam egzorcirao čak našla u jastuku živu kornjaču!
Nazočnost đavla u stanu izaziva u većini slučajeva psihičke smetnje poput nesanice, glavobolje ili želučanih boli, općeg lošeg osjećanja koje nestaje pri promjeni mjesta. U tim je slučajevima jednostavan nadzor, ali nije uvijek jednostavno prepoznati uzrok. Uzmimo slučaj osobe koja svaki put kad je u gostima kod bliskog rođaka ili prijatelja opaža smetnje kao što su nesanica, mučnina, glavobolja itd. Te mogu potrajati i više dana, dok drugdje ne trpi od toga. U tom je slučaju jednostavan nadzor, ali uzrok može biti veoma različit. Može se raditi o sugestiji (ako na primjer snaha dođe u kuću svekrve koja je protiv braka svoga sina ili je pretjerano vezana uz njega), ali uzrok može biti i u đavlu.
Zanimljivo je i ponašanje domaćih životinja prema tim fenomenima. Ima li netko sam osjećaj da se u sobi nalazi neko biće, tada često mačka ili pas ukočeno gleda u određenom pravcu i događa se da oni odjednom pobjegnu, kao da im se to tajanstveno biće približilo. Mogao bih ispričati mnoga zanimljiva iskustva kad bi netko želio o tome načiniti odgovarajuću studiju. Tu mi je dovoljno reći o tome da životinje po mome mišljenju ne vide nešto konkretno, već su samo osjetljivije od čovjeka na eventualnu nazočnost. Ali njihovo ponašanje može svakako biti pomoć pri odluci treba ili se provesti egzorcizam za kuću ili ne.
Bitno je međutim da se osobe koje se boje takvih odluka temeljito ispitaju i egzorciraju ako postoje razlozi za to. U većini slučajeva o kojima sam govorio nisu te pojave povezane sa zlom nazočnošću u kućama, već s opsjednutošću osoba. U mnogo slučajeva doista nisam postigao uspjeh egzorciranjem kuće, ali kad sam zatim egzorcirao osobu ili osobe, prorijedile su se neobične pojave, sve dok nisu posve nestale.
Kako se postupa pri egzorciranju kuća? Pater Candido i ja služimo se slijedećom metodom: Obrednik sadrži oko deset molitava kojima se moli Bog da čuva mjesta od nazočnosti đavla. One se odnose na blagoslivljanje kuća, škola i drugih zgrada. Mi molimo nekoliko od njih. Zatim čitamo prvi dio egzorcizma za osobe, pri čemu tako prilagodimo tekst da se odnosi na kuću. Potom blagoslivljanju kuće. Tada ponovimo istu ophodnju s tamjanom koji je prethodno bio blagoslovljen. Na kraju još molimo nekoliko molitava. Smatram veoma učinkovitim da se poslije egzorcizma čita sveta misa.
Ako se radi o lakim poremećajima, dovoljan je jedan jedini egzorcizam. Ako poremećaji potječu međutim od uroka i đavao uvijek iznova dolazi, tada se egzorcizam mora ponavljati i to toliko dugo dok kuća postane "nepropusna", sigurna od zlih duhova. U teškim slučajevima ima mnogo problema. Tako sam na primjer trebao egzorcirati stanove u kojima su se dugo vremena održavale spiritističke seanse ili u kojima su stanovale vračare koje su se bavile crnom magijom. Još je gore bilo ako su se slavili sotonski kultovi. U nekim su slučajevima bili poremećaji toliko snažni, a teškoće oko potpunog oslobođenja toliko velike da sam morao savjetovati da se promijeni stan.
U različitim lakšim slučajevima bile su dovoljne molitve da bi se opet uspostavio mir. Tako je neka obitelj veoma trpjela radi neobjašnjivih noćnih zvukova. Tada je dala čitati deset svetih misa, poslije čega su se zvukovi znatno prorijedili. A poslije slijedećih deset misa posve su nestali. Možda su tu duše iz čistilišta smjele sebe s božanskim dopuštenjem učiniti primjetljivima, kako bi se domogle zagovora. To je teško reći. Želio bi se ograničiti na to da izvješćujem o činjenicama, kako sam ih često doživio.
Pater Pellegrino Ernetti, najpoznatiji egzorcist Venecije, koji je izašao na dobar glas i kao glazbenik, te poznavatelj Biblije, imao je iskustva s veoma teškim slučajevima. Tako su se u nekoj obitelji događale najneobičnije stvari: prozori i vrata su se otvarali i zatvarali, iako su bili dobro zatvoreni; stolice su lebdjele, a ormari plesali. On je našao lijek u istodobnoj primjeni svih triju sakramentala, za kojima mi egzorcisti uvijek posežemo. Dao je pomiješati u jednoj posudi egzorciaranu vodu, isto takvo ulje i sol, te dao uputu da se svaku večer polije jedna čajna žlica te mješavine po prozorskim policama i kućnim pragovima i svaki put izmoli Očenaš. Učinak je bio trajan. Ali obitelj je poslije svakog vremena prekinula s tim postupkom i tada su uznemiravanja opet počela remetiti kućni mir, da bi opet prestala čim se ponovno primjenjivalo preporučeno sredstvo.
Drugo pitanje koje mi se postavlja odnosi se na domaće životinje: je li moguće da one budu opsjednute zlim duhom? I što se tada treba učiniti? Evanđelje izvješćuje o legiji zlih duhova koji su od Isusa izmolili dopuštenje da uđu u svinje. Isus je to dopustio i sve su se svinje strmoglavile u Genezaretsko jezero gdje su se utopile. Poznajem slučaj jednog egzorcista koji je zlom duhu naredio da uđe u svinju neke seoske obitelji. Životinja je odmah pobješnjela, napala seljanku i smrtno je ranila. Bila je dakako odmah ubijena. Rijetki su slučajevi koji vode do smrti životinje. Čuo sam za nekog magičara koji je svoju mačku upotrebljavao za to da začarane predmete donosi na određena mjesta. U tom bih slučaju rekao da je opsjednut bio čovjek, ne životinja. K tome se treba misliti na to da se mačka gleda kao životinja koja "privlači" duhove i često se zli duhovi pojavljuju u mačjem liku. Za neke je magičare i za određenu vrstu magije uvjet da se koriste mačkom. Ali simpatična životinja nije sama po sebi ništa kriva.
Može se dakle reći da je opsjednutost životinja moguća i da je dopušten blagoslov, kako bi se one oslobodile. Želio bih međutim još reći da egzorcist mora poznavati fenomene opsjednutosti (mjesta, predmeta ili životinja, ali i u svim drugim slučajevima) koji se mogu pripisati paranormalnim uzrocima. To je potrebno da bi se izbjegle zablude, iako u ovoj knjizi nemam mogućnost pobliže se time baviti.