To se počelo dešavati kad sam bila djevojčica.trajalo je punih petnajst godina.
Nije to bio potpun san ,bila sam svjesna . osjećala sam tjelo kako mi se mjenja ,srce mi je kucalo sve brže i brže .Osjećaj napetosti bio je previše jak .Stigla bi do određene granice kad bi sve prestalo.Ja bi bila ta koja nebi htjela dalje,tako petnajst godina. Jedne večeri tad više nisam bila djete ...nisam odustala ,prešla sam granicu napetosti .
Bilo je to zapanjujuče iskustvo .Našla sam se u prekrasnom ,blješvovom prostranstvu.Bila sam tako slobodna tako bezbrižna.Ništa nije postojelo i sve je postojalo.Tad sam začula blagi glas koji mi je rekao da se okrenem .To što sam tad vidjela bilo ne prekrasno ,vidjela sam sebe .Bila sam maleni embrij nekih šest mjeseci.Gledala sam ga oslobođena tjelesnog ,kad sam se vratila bila sam drugačija. Nikad više nisam to proživljela ,bilo mi je drago i žao što je tome došao kraj...