Živimo li više puta, odlaze li naše duše stvarno negdje čekajući da se stvore pogodni uvjeti za neki novi život koji su odabrale u skladu s onim što trebaju odraditi, nije baš lako dokazati, jer opipljivih dokaza za to nema..., ali prema iskustvima ljudi koji su prošli proces regresije, sve to itekako ima smisla, a njihovi dojmovi su da im je uvid u prošle živote pružio mnoga objašnjenja, odgovore i znatno utjecao na kvalitetu sadašnjeg života.

Vjerovati ili ne, to je stvar osobnog stava, ali u svakom slučaju poruke iznutra imaju svoj smisao i značaj. Kažu da male bebe znaju sve, njihove duše su se tek smjestile u ovozemaljska tijela, izabravši taj svoj život kako bi riješile neke karmičke dugove.

Znaju što će im se događati, kakav će život imati, sjećaju se svojih prošlih života i točno znaju što trebaju postići i napraviti u sadašnjem životu. Kako rastu, ta slika blijedi, sjećanja se brišu, a svjesne spoznaje, učenje, zapažanje materije i nametnuta pravila sve više preuzimaju to biće. Sve što je podsvjesno sve više se potiskuje, dok iz nekih razloga opet te podsvjesne reakcije i unutarnji osjećaj ne izbiju na površinu, no tada je to drugačije oblikovano.

U životu nam se može dogoditi da se nađemo negdje i odjednom nam se sve učini poznato i blisko. Često puta je to sjećanje iz nekog prijašnjeg života, no uglavnom taj osjećaj ne ide dalje od prepoznavanja. Ako doživimo nešto takvo trebamo imati u vidu da se to nije slučajno dogodilo. To što smo se našli na takvom mjestu sigurno ima svoju poruku, nešto iz prošlosti nas želi podsjetiti na događaje koji su zasigurno značajni za sadašnjost.

One suptilnije duše mogu imati druge načine podsjećanja iz prošlih života pa im tako poruke dolaze kroz snove ili vizije, no tu se najčešće radi o određenih isječcima iz prošlosti.

Jedini sigurni način koji nam omogućava uvid u sve prošle živote je individualna nehipnotička regresija (dovođenje na alfa-nivo i dalje). Upravo taj oblik regresije je najbolji zato što za vrijeme cijele seanse imamo potpunu kontrolu na svim razinama, svega smo svjesni, možemo odbiti vidjeti ono što ne želimo ako procijenimo da nam to može štetiti ili djelovati traumatično i u svakom slučaju iz tog iskustva donosimo ono što je najbolje za nas, a omogućava nam kvalitetan uvid u ono što je bilo i što se isprepliće sa sadašnjosti.

Sve to je velika prednost u odnosu na hipnotičku regresiju koja zna izmaknuti kontroli i postati opasna ugrožavajući psihičko stanje osobe koja se tome podvrgla, a isto tako i u odnosu na grupnu regresiju koja ne dozvoljava da se terapeut pozabavi svakim pojedinačno pa neki ljudi mogu imati određene posljedice.