ZVJEZDANE  STAZE

Nitko nije vidio Boga i živio.

Da bismo vidjeli Boga, ne smijemo postojati,

Hazrat Inayat Khan

Film mog sjećanja upravo je iscurio i ja sam ponovo kod Sikha, na bal­ konu Kirpal Ashrama. Spušta se noć i po mene dolazi Richard Handel kojeg sam tada sreo prvi put, da bi kasnije postao moj najbolji prijatelj. Kratko mi je rekao da siđem u kuhinju, koja se zvala langar, tamo nešto pojedem i vratim se u sobu. Kad živući majstor Sant Maca, Sant Darshan Singh, odluči sa mnom razgovarati, pozvat će me. Učinio sam kako mi je rekao i primijetio da se ovdje nalazi poveći broj zapadnjaka. Atmosfera je bila opuštena, ljudi su govorili glasno i muvali se velikim dvorištem ašra- ma. Jedino su pušači morali izaći izvan ograde hrama gdje su na brzinu uvlačili smrad nastao spaljivanjem papira i duhanskog lišća. Bili su to oni okorjeli, jer se u načelu ovdje nije pušilo, niti se uzimao alkohol. Doduše, kasnije sam saznao da su unutar zidina ovog zdanja povremeno zalutali ovisnici o drogama, u potrazi za pomoći. Majstor Darshan Singh uvijek bi s njima razgovarao i nastojao ih odvratiti od pogubne navike. Kod nekih je u tome i uspio, dajući im novi smisao u životu. Vratio sam se u sobu i čekao, čekao... Prolazili su sati i na kraju sam klonuo. Zaspao sam snom pravednika, kad se na vratima zadihan i uzbuđen pojavio moj novi prija­ telj Richard i priopćio mi da me Darshan Singh poziva k sebi, u susjednu zgradu u kojoj je živio. Promrmljao sam kiselo nešto u stilu da ćemo se vidjeti sutra, jer bilo je negdje oko pola dva u noći. Richard, međutim, nije popuštao i natjerao me da se dignem iz kreveta. Bio sam zaista bije­ san. »Čemu ovaj teror?«, pitao sam rezignirano, još uvijek se nadajući da će me pustiti natrag u krevet. »To je ovdje normalno. Majstor Darshan ima mnogo sljedbenika i uvijek se satima čeka na red, da bi nekoga pri­ mio. Katkad je to u tri ili četiri ujutro«, odgovorio mi je povišenim tonom Amerikanac. »Pa kad onda spava...?«, izletjelo mi je. »Obično između pet i sedam ujutro«, bio je odgovor.

Uvukao sam se u hlače i majicu i krenuo poslušno za Richardom, koji je velikim koracima grabio prema zgradi preko puta. Skinuli smo cipele i ušli u prostrano predvorje krcato ljudima. Sjedili su na tapeciranim klu­ pama i po podu.  Bijeli je kauč bio postavljen samo za majstora.  On se, međutim,  nalazio u susjednoj prostoriji,  manjoj kancelariji, u kojoj je raz-. govarao s ljudima iz svoje organizacije ili nekim od aspiranata, koji su uvi­ jek imali pitanja  u vezi svojih duhovnih iskustava.

Bio sam još dobrano nabrušen, kad je iz kancelarije izašao čovjek s tur­ banom na glavi i bijelom bradom. Kretao se polagano, a pogled mu je bio neobično blag. Bio je odjeven u bijele hlače i vestu. Prišao mi je i rekao;

»Oprosti mi dragi prijatelju što sam te ovako izvukao iz kreveta. Želio sam s tobom razgovarati, a tako je malo vremena. Molim te, nemoj se ljutiti...« Oko mene ljudi su stajali sa sklopljenim rukama i pognute glave. Bila je ap­ solutna tišina. Ostao sam potpuno zatečen ovako poniznim nastupom čov­ jeka koji je ovdje bio bog i batina. Iz mene je trenutno nestalo bijesa i ner­ voze. Sant Darshan Singh me pozvao u svoju kancelariju i ponudio čajem od kardamoma. Raspitivao se je li mi smještaj odgovara, kakva je hrana, trebam li što. Objasnio sam mu da me najviše zanima njegovo učenje, jer, kako su mi rekli, u unutarnje te svjetove može odvesti samo živući majstor koji će, kad za to dođe vrijeme, u svom »svijetlećem tijelu« doći po tebe i izvući te iz tvog djela, kako bi ti pokazao put kroz sve razine, do one zad­ nje, na kojoj ćeš spoznati konačnu, vječnu i nepromjenljivu Stvarnost.

Želio sam znati jesu li svi ti svjetovi o kojima govore religije stvarni u istom smislu kao što je stvaran ovaj naš materijalni svijet. »Kako ideš da­ ­je, sve su stvarniji, rekao bih,.,«, počeo je Darshan Singh. »Naime, ovaj najniži Univerzum kojeg zovemo Pinda, najgušći je, ovdje prevladava materija, a svijesti ima vrlo malo. Kad se uzdignemo iznad ovog svijeta, dolazimo do prvog sljedećeg nivoa, koji se zove Anda, što u prijevodu znači »jaje«, a zapravo opisuje oblik ovog golemog svemira finije materi­ je i više svijesti od materijalnog. Ovaj je svijet još veći od Univerzuma, ko­ jeg znamo kao Pinda. Centralni dio razine Anda poznat je pod imenom astralne ravnine ili astralnog nivoa. Mi u tradiciji Sant Mat ove niže svje­ tove smatramo negativnim polom Kreacije, a one najviše pozitivnim. Dakle, tim se astralnim nivoom upravlja iz centra koji se zove Sahans Dal Kanwal, neke vrste glavnog grada. Kako izgleda ovaj svijet? Čitav je taj ogromni nivo podijeljen u brojne podnivoe, ono što znamo pod imenom čistilišta i nebesa, a krcat je bezbrojnim kontinentima, rijekama, oceani­ ma, gradovima i ljudskim stvorovima. Sve je to višeg reda no što je na Zemlji, ljepše i zračeće. Nakon smrti na Zemlji, mnogi stižu ovamo, ovi­ sno o nizu faktora. Naravno, ovi su svjetovi nevidljivi za ljudsko oko, zbog svoje više vibracije. Tek razvojem osjeta, koji nisu poznati znanosti, a raz­ vijaju se kroz meditaciju, možemo putovati sviješću na ovaj nivo.

Iznad Ande leži nivo koji se zove Brahmanda. treći glavni nivo, či­ je ime u prijevodu znači »Brahmino jaje«. Takva je oblika, ali veći od prethodnog. Još je finiji i prepun svjetlosti. Ovaj je svijet već načinjen od duhovne supstance, samo s tragovima profinjene materije. Iznad ovog svijeta leži najviša razina na kojoj postoji samo duhovna supstanca, čista svijest. To je čisti duhovni svijet, u kojem više nema uma. Tu je konačna Stvarnost, a ovaj nivo, među ostalima, ima i ime Sat Desh. Duše oslobo­ đene svih okova ovdje zrače svjetlošću koja odgovara svjetlosti čak 16 naših Sunaca. Gospodar najnižeg nivoa ovog najvišeg svijeta Sat Purush zrači svjetlošću nekoliko milijuna zemaljskih sunaca, što si je nemoguće predstaviti dok duša do tamo ne dopre, kroz meditaciju. Nema riječi koji­ ma se može opisati ovaj najviši nivo, koji je nastanjem bezbrojnim čistim dušama, koje ne znaju za nesavršenost, tugu i smrt. Sat Desh je podijeljen na ukupno četiri razine, a najviša od njih je izvor cjelokupne Kreacije. Ovo je samo grubi opis. Kasnije ćemo se vratiti na detalje...«, završio je svoje izlaganje čovjek, koji je šetao svim tim fantastičnim svjetovima kao netko običan ulicama Delhija.

Popio sam svoj čaj do kraja i iz pristojnosti ustao. Bio sam impresioni­ ran pričom koju sam čuo i pitao: »Dobro, kako je moguće za obična čo­ vjeka doprijeti u te svjetove? Nije li to nešto slično opisima osoba koje su doživjele kliničku smrt, nisu li one, ustvari, boravile na tim razinama egzi­ stencije...?«

Majstor Darshan se osmjehnuo na moj rafal pitanja. Odgovorio je vr­ lo precizno: »Do tih se svjetova može doći tako da se do izvora slijedi ono od čega su stvoreni - Zvuk i Svjetlo. Zato se to zove Surat Shabd joga. Koncentracijom na unutarnji Zvuk i Svjetlo prodiremo u te više svjetove, koji imaju svoje, da ih tako nazovem, gospodare, čija imena ponavljamo u sebi za vrijeme sažimanja pažnje na unutarnje Svjetlo. Ono se nakon inicijacije od pravog majstora pojavljuje iznutra, na ekranu između očiju. Imena koja sam spomenuo zovemo Pet svetih imena (»Five Charged Na- mes«). Bitno je da majstor, koji ima takvu moć, unutar aspiranta aktivira, odnosno probudi unutarnje Svjetlo i Zvuk, To se odvija za vrijeme inici­ jacije i ona ne završava dok aspirant ne iskusi ono što će ga kasnije vodi­ ti u prakticiranju. Što se tiče iskustava osoba koje su preživjele kliničku smrt, ona su u pravilu vezana uz niže astralne nivoe, koji doista jesu veza­ ni uz veću jasnoću i ljepotu od ovog našeg svijeta, a nastanjeni su bićima koja zrače svjetlošću. Svjetlost o kojoj je riječ nije takva intenziteta da ne bi mogli u nju gledati. Susret s tim višim nivoima, makar se on odigrao u tako nepovoljnim okolnostima, može iz korijena izmijeniti život osobe ko­ ja je kroz takvo nešto prošla, jednostavno zato što ona gubi strah od fizič­ ke smrti. Čemu strahovati, kad iza ovog života slijedi jedan daleko manje bolni, dugotrajniji i ljepši? Osim toga, javlja se poštovanje prema čitavoj Kreaciji, jer čovjek vidi ili barem nazire to grandiozno djelo, koje je Stvo­ ritelj kreairao i prema kojemu su njegove sitne brige, zavisti, zloća i tašti­ na beznačajni. Otuda transformacija u nekih ljudi koji su na tu »drugu stranu« zavirili igrom slučaja...«

Sjeo sam natrag. »,.. Možete li reći još nešto o tim razinama posto­ janja iznad ovog našeg materijalnog svijeta?«

»U redu«, odgovorio je strpljivo majstor Darshan, »počnimo s onim najvišim. Sat Deshom. Ima i druga imena, ovisno o tradiciji koja o njemu govori. Tako se zove i Nij-Dham, Sat Lok, Mukam Haq i Sach Khand. Ovo je područje beskonačno i čista duša ovdje ima iskustvo bezgranične sreće, koju je nemoguće opisati riječima. Ono što često izaziva kontrover­ zu, jest stanovište nekih majstora Sant Mata da do ovog nivoa nije uspio doprijeti za života na Zemlji nijedan osnivač velikih religija. Mnogi su veli­ ki mistici niže razine doživljavali kao kraj puta i konačni susret s Bogom. S obzirom da čovjek ima i druga tijela, a ne samo fizičko, putovanjem na sve više nivoe ta će tijela otpadati kao velovi iluzije, sve dok ne ostane čisti duh i duša uđe u Sach Khand. To je kraj putovanja. Ili, bolje rečeno, početak kraja, jer iznad Sach Khanda postoje još više regije koje su iznad mogućnosti ljudskog poimanja.

Za unutrašnje svemire u Sant Matu postoje i druga imena, iznad Pinde dolaze Trikuti, Daswan Dwar, Bhanwar Gupha i Sach Khand. Me­ đusobno su povezani prolazima nalik tunelima, a jedan od najtežih sko­ kova na više razine odvija se tako da treba prijeći Maha Sunn, golemi prostor u totalnom mraku, koji povezuje Daswan Dwar sa Bhanwar Gu- phom. Duša koju, kako kažu u Sant Matu, ne vodi majstor, neće moći premostiti ovu prepreku na putu prema čistim spirituainim svjetovima.

Dakle, tamo ne možete doći sami, jer ima mnogo prepreka, koje se mogu premostiti samo uz pomoć Majstora, kojeg učenik sreće u atma sarupu, »svijetlećem tijelu«, kroz praksu spomenutih Pet svetih imena, ko­ ja su imena gospodara nivoa, a njihovo se ponavljanje naziva simran. Pri tome se treba koncentrirati na »treće oko«, koje ima bezbroj naziva u raznim učenjima, a rezultat ove prakse nije ono što se od joge obično očekuje. Naime, ovdje se želi izbjeći aktiviranje kundalini shakti, a potak­ nuti sažimanje svijesti u području tisra tila, »trećeg oka«. Kako se svijest povlači iz udova i sažima u »trećem oku«, čovjek počinje osjećati obamr- lost ekstremiteta, koja se penje prema gore i kulminira sažimanjem svije­ sti u točki između očiju. Praktikant će sada obično imati viziju neba, na kojem će jedna zvijezda biti sjajnija od ostalih. Na nju se treba koncentri­ rati, čime će doći do približavanja istoj, a na kraju će se ona raspršiti i pojavit će se unutarnje Sunce, na koje se treba koncentrirati tako dugo dok se i ono ne rasprši i ustupi mjesto viziji unutarnjeg Mjeseca. Nakon Mjeseca, koji će se raspršiti pred praktikantom, koji će imati dojam da je kroz njega prošao, pojavit će se svijetleći lik Majstora, koji će ga povesti na više nivoe. To izlaženje iz tijela, voljno napuštanje tijela pod vodstvom majstora koji se pojavljuje iznutra, cilj je Surat Shabd joge. Uz simran, vježba se i bhajan, slušanje unutarnjih zvukova kojih ima deset, a za vrijeme njihova osluškivanja s palčevima u ušima, treba ignorirati svaki koji dolazi s lijeve strane. Zvukovi, odnosno svaki od njih, predstavljaju određeni nivo, a pročišćavat će se vježbom, da bi praktikanta odveli iz tije­ la u više sfere, onda kad on postigne dovoljan stupanj koncentracije. Primjerice, zvuk zvona, kao onih crkvenih, pripada prvom nivou  iznad ovog našeg. Općenito se smatra da će zvuk biti taj koji će vas prije izvesti iz tijela od simrana. Uloga majstora je u tome da za vrijeme inicijacije pruži neko iskustvo tih unutarnjih svjetova i svojom pažnjom da impuls prakti­ kantu. Kad aspirant ima unutarnje vizije, postoji test po kojem će znati radi li se o majstoru koji će ga voditi u više svjetove ili  Negativnoj Sili, koju zovemo Kal i koja nas veže uz niže svjetove, u kojima ćemo ostati možda jako, jako  dugo, da  bi se  na kraju ipak morali  ponovo reinkarnirati  na Zemlji. .Ako vizija, bez obzira o čemu se radilo, potraje nakon što ponav­ ljate u sebi simran, radi se o Pozitivnoj Sili, čiji je cilj izbavljenje od okova ove  egzistencije...« 

Ako su već ovi niži nivoi toliko lijepi i u njima se nastavlja život bez patnje, što čovjeka motivira na put dalje?, pitao sam gledajući Darshan Singna u oći. »To je dobro pitanje. Naime, prva tri niža svijeta podliježu potpunom uništenju, koje se događa u periodima koji su za naše pojmo­ ve neizmjerni. No, ipak se događa i tada nastupa poništenje, odnosno za­ miranje svih duša koje nisu u evoluciji nadišle taj nivo, dakle uzdigle se do čisto duhovnih razina, na kojima više nema uništenja niti vraćanja u krug rađanja. To je jako teško razjasniti nekome tko nema iskustvo tih vrlo visokih razina. Kad jednom krenete na taj put, unutarnje vam iskustvo vrlo jasno govori da više ništa drugo nema pravog smisla, da su svi vaši strahovi i nade nešto prolazno i varljivo, nešto što se događalo svim gene­ racijama prije vas. Najbolja vam je vježba pokušati saznati nešto više o životima drugih ljudi, posebice onih koje smatrate uspješnima i sretnima. Neizostavno će vas vaša saznanja o svim aspektima njihova života dove­ sti do zaključka da nema nikoga pod ovim Suncem tko nema nešto u svom životu što je bolno, neugodno i što izbjegava. Patnja je sastavni dio ljudske egzistencije. Ako ste ne znam kako uspješni, dohvatit će vas sta­ rost, godine i blizina smrti i neizvjesnost što će biti kada ona zakuca na va­ ša vrata. Starost donosi bolest, slabost, razočaranja i nema čovjeka koji se s tim ne mora suočiti. Dakako, ako prije toga ne skonča tragično, prem­ lad ili od neke teške bolesti. Bol može zaustaviti samo znanje o krajnjoj Is­ tini, unutarnja izvjesnost o tome kuda idemo i zašto smo ovdje. A to mo­ žete shvatiti ako umrete još za života, napustite u kontroliranim uvjetima ovo tijelo, zavirite iza zavjese i vidite što vas čeka. Ono što ćete vidjeti, to­ liko je daleko od užasnih vizija o fizičkoj smrti, toliko je lijepo da će nesta­ ti svaki strah od tog trenutka kad ćete morati otići. To saznanje ne možete platiti ničim, ni svim novcem ovog svijeta. Nitko na svijetu nije toliko moćan i uspješan da vam može dati to znanje. Osim jedne osobe - ži-vućeg majstora, koji će vas za vrijeme inicijacije povezati s tom strujom unutarnjeg Svjetla i Zvuka. I to će vas, prije ili kasnije, odvesti na izvor iz kojeg ste došli. Kad jednom krenete, više ne možete ostajati na nižim ni­ voima, više  nećete  željeti  činiti  ništa  što  će  biti  protiv  volje  majstora,  ali ne zato što će vas na to netko tjerati. Sant Mat kaže: prvo vidi, pa onda vjeruj! Kad budete jednom osjetili taj čudesni nektar i vidjeli ono o čemu su govorile religije, a malo je tko to i vidio, znat ćete o čemu vam govo­ rim. Tada nećete htjeti stati na pola puta, jer ćete čeznuti za svojim istin­ skim izvorom, za tom krajnjom Realnošću, zbog koje uopće i živite ovdje na  Zemlji...«

Kad živući majstor Sant Mata umire, svoju moć prenosi na svog nas­ ljednika pogledom! Bit je te moći da se učenicima u »svijetlećem tijelu« pojavljuje na »unutarnjem ekranu« ili u snovima, te da na samoj inicija­ ciji omogući kandidatu iskustvo božanskog Zvuka i Svjetla. No,  tu se jav­ ljaju neke kontroverze. Dok je Sant Kirpai Singh tvrdio da pravi majstor u svakom čovjeku budi Svjetlo i Zvuk već na inicijaciji, zapisi pokazuju da njegov prethodnik, Hazur Baba Sawan Singh, koji je ponio naslov Velikog Majstora, to nije smatrao izvjesnim. Iskustva mogu doći i kasnije, kroz praksu  meditacije,  tvrdio  je.

Posebno je osjetljivo pitanje nasljednika u Sant Matu. Hazur Baba Sawan Singh oporučno je za svog nasljednika imenovao Jagath Singha. profesora kemije koji će umrijeti svega tri godine kasnije. Većini je sljed­ benika bilo jasno da je za to kvalificiraniji Sant Kirpal Singh, čovjek koji će pronijeti misiju daleko izvan granica Indije i  kojega je Hazur za  života posebno volio. Nešto se čudno dogodilo i nakon smrti Kirpal Singha. On nije na samrti imenovao svog nasljednika, premda postoji svjedočanstvo žene koja je sjedila do njegova kreveta kada se on nadugo zagledao u oči svog sina Darshana, što se tumači kao prijenos moći na novog majstora. Godinu je dana trajala nedoumica u pogledu stvarnog nasljednika, jer se pojavilo više samozvanih kandidata i razvila se svojevrsna borba za vlast koja će na kraju uroditi nastankom više različitih misija Sant Mata. Kao potencijalni nasljednici javili su se i Ajaib Singh iz pustinjskog ašrama u Rajasthanu, Thakkar Singh koji ničime nije mogao dokazati svoju vezu sa prijašnjim guruom, te stanoviti dr. Harbhajan, koji je do svoje smrti,  1995., nastavio inicirati aspirante uz pomoć magnetofonskih traka s  glasom Kirpal Singha.  Za to ga je,  navodno,  on  prije smrti ovlastio.

Ipak, prevagnulo je uvjerenje da je autentični majstor upravo Sant Darshan Singh, koji je znao sve odgovore na 52 pitanja koja se odnose na detalje o višim razinama postojanja i koji će kasnijim razvojem događaja pokazati vrlo  visok stupanj  duhovnog razvoja.  Stjecajem okolnosti, šest godina nakon smrti Kirpal Singha pronađena je njegova  vlastoručna  opo­ ruka iz  koje proizlazi  da  je  moć majstora doista prenijeta  na Darshan Singha. On nije dopustio nikakove sumnje i još je za života imenovao kao sljedećeg u nizu Sant Mat majstora Sant Rajinder Singha, koji će, nakon 21 godine života u SAD-uT u vrlo kratkom roku steći neočekivanu popu­ larnost. To je predvidio i njegov djed Kirpal Singh kada ga je jednom kao sasvim malo dijete podigao na ruke i rekao: »Jednog ćeš dana ti raditi ovaj posao...« Sant Rajinder Singh je oborio sve rekorde u broju inicira­ nih na ovome Putu, samo se na jednoj inicijaciji u Indiji pojavila čak 21 tisuća ljudi! Aktualni je majstor do 1999. godine u tehniku Surac Shabd joge osobno uveo preko 250000 ljudi.

Dakako, pitao sam se kako to da ljudi koji su u ovako visokom stanju svijesti iza sebe ostavljaju kontroverze koje zbunjuju duhovne aspirante. Uočio sam zaokret kod Kirpal Singha koji, za razliku od svojih prethodni­ ka, nije preporučivao meditaciju na lik gurua, već samo na unutarnje Svjetlo i Zvuk. Nakon višegodišnjeg osobna iskustva došao sam do za­ ključka da se sljedbenici vežu uz fizičku osobu učitelja, pa sam nedore­ čenosti vezane uz nasljednike u tradiciji doživljavao kao svojevrsno odvi­ kavanje od ovisnosti o fizičkoj osobi gurua i upućivanju na unutrašnja iskustva kao kriterij spiritualnih istina. Jedna opaska Soamiji Maharaja ta­ kođer mi je dala naslutiti da je ipak bit svega u osobnu iskustvu. Naime, u jednom od svojih izlaganja, on je rekao da, ako nije dostupan sam maj­ stor, metodu možete naučiti od njegovog dobrog učenika. Ako ste iskre­ ni, biti će to isto kao da vas je inicirao on sam. To rasterećuje, kao i tvrd­ nja nekih jogija da, ako ste iskreni, možete doseći i najviša stanja, čak »ako vas je inicirao netko tko sam nije prosvijetljen ili je čak neuk«. Na vrlo sofisticirani način od tih briga vas lišava i Kirpal Singh koji na jednom mjestu pojašnjava da će se na unutarnjem ekranu vaše svijesti kod inici­ jacije pojaviti »...sam majstor ili njegov prethodnik...«

Pitanje koje majstorima Sant Mata obično nisu postavljali,  bilo je: je li Majstor sam svjestan da se pojavljuje u vizijama i snovima svojih sljed­ benika? Jedan se od njih sam oglasio, glede te zanimljive enigme. Riječ je o Faqiru Chandu, čovjeku koji je doživio 95 godina i bio cijenjen kao je­ dan od značajnijih likova u tradiciji Radhasoami. On je jednom svom uče­ niku potvrdio da je imao iskustva viših svjetova, raznih zvukova, svjetla i krajolika, ali je isto tako iskreno izjavio: »Mnogo mi je sljedbenika potvrdi­ lo da su me sretali na mentalnom ekranu, u »svijetlećem tijelu«. Čak sam im davao savjete, no ja ničeg od toga nisam bio svjestan...«. Ne znam je li to tako i s drugim učiteljima Radhasoamija, no Charan Singh, jedan od najuspješnijih iz ove tradicije, dao je do znanja da novopečeni majstor ne mora nužno potpuno vladati tim unutrašnjim prostorima, već se može raz­ viti s vremenom. Kada je preuzeo misiju u Beasu, o njemu su kružile pri­ čice poput one da je isprva htio pobjeći od svoga poslanja. Primjedbe ko­ je su Majstori znali davati u vezi sa životom svojih sljedbenika samo su po­ nekad dale naslutiti da su svjesni da su se pojavili na unutarnjem ekranu praktikanta    lgendarni    guru misije Radhasoami, Soami Ji Maharaj, jedan je od rijetkih koji je u jednom svom tekstu opisao put do izvora Kreacije.

»...Dat ću vam tajnu puta, nekoliko napomena koje se na njega od­ nose. Prvo, fiksirajte svoj um i duh na tisra til. Povežite zajedno um i dušu, ponovo i ponovo, i povedite ih prema unutra. Zamijetite prozor, a zatim i maidan, otvoreno »polje«. Sažmite pažnju na nj. Vidjet ćete petobojni vrt sa cvijećem, a unutar njega - jyoti (svjetlo svijeće). Nekoliko dana uži­ vajte u toj sceni. Tada zamijetite plavo nebo u obliku diska. Povučeni lju­ bavlju i čežnjom, prođite kroz njega. Tada zurite u svjetlo, neprivržena uma. Čujte beskonačnu zvonjavu zvona i budite apsorbirani u njoj. Na­ kon toga ćete čuti zvuk školjke. Dopustite da vas on ispuni.

Sada, dragi suputniče, pripremite se za drugu fazu. Zamijetite Triku- ti, boravište gurua, gdje se čuje zvuk Onkara. Nastavite ići prema gore, otvorite vrata i uđite u bunk nal tunel. Idite do njegova kraja. Prijeđite visoka i niska brda. Vizija je sada obrnuta i vidite kao da ste s druge stra­ ne zastora kroz koji ste prodrli. Gledate prema gore, ulazite u regiju nalik tvrđavi i postajete njen gospodar. Vladajte tamo kao gospodar regije. Ovdje duša biva nagrađena predanošću i vjerom. Ovdje se razara sjeme cjelokupne karme. Vidjet ćete debele, tamne oblake, iz kojih neprekidno sijevaju bučni gromovi. Kad se uzdignete iznad debelih oblaka - zamije­ tite, cijelo je područje crveno, s lijepim crvenim suncem u sredini, koje svojim zrakama sve oboji.

Ovdje guru doista daje Ime, jer ovdje je majstorov Shabd-oblik. Taj je Zvuk zapravo peta Veda. Ovdje vidite crveni lotos sa četiri latice, o ko­ jem govore sveci. Detalji i boje postaju vidljivi, kako mu se približavate. Zvukovi zvona i školjke ostaju za vama i čujete zvuk mrdanga (vrsta indij­ skog bubnja).

Nakon toga, kako vaša duša putuje dalje, čujete zvuk ogromnog bub­ nja, koji se oglašava bez prekida. Ovdje duša hvata Primalnu Struju, iz ko­ je nastaje cijela Kreacija. Tu se vide bezbrojna sunca, mjeseci i nebesa sa zvijezdama. Vaša duša spoznaje potpunu odvojenost od materijalnog svi­ jeta i podiže se u gornji dio Brahmanda, opijena radošću. Vidite i mimoi­ lazite pustinje, planine i vrtove. U vrtovima je umjetnički aranžirano cvi­ jeće. Kanali i prozirne rječice teku u izobilju. Prilazite oceanu, kojega pre­ lazite preko mosta. Zamjećujete tri planine, Mer. Sumer i Kailash. Otuda ulazite u regiju, nepomućena zanosa.

Sada duša otvara treći veo i čuje glas regije Sunn. To je Daswan Dwar, okupan briljantnim svjetlom. Nebo Sahansdal Kanwala i Trikutija je iza vas. Duša se ovdje kupa u Manasarovaru i pridruži grupi hansa, »labudo­ va«, a zatim kruži i penje se na vrh Sunn, gdje čuje kingri i sarangi (žičani instrumenti nalik gitari).

Nakon što čujete taj zvuk, prodirete kroz Tribeni, »stjecište triju struja«, i ulazite u Maha Sunn, gdje dobivate tajno znanje. U tom je golemom prostoru sferična oblika totalna tama. Četiri različite struje zvuka izviru iz nevidljiva izvora, mijenjajući se i varirajući u tonovima svake minute. Do­ minira zvuk jhankara (cimbali), koji je neopisiv rječnikom smrtnika. Nje­ gova vas ljepota dovodi u trans. Ovdje se nalazi pet regija ili svjetova u obliku jaja, svi ispunjeni različitim kreacijama i pod vlašću Brahme. Kako netko može opisati ljepotu tih kreacija? Svakom dominira neka boja, poput zelene ili žute, ili čak bijele. Ovi su svjetovi ogromni, takvi da se čitav Univerzum ispod Trikutija prema njima doima beznačajnim.

Sada se pripremite za četvrtu fazu. Uhvatite Zvuk. Prođite kroz prije­ laz iznad Hansni tunela i uđite u rukmini runel, gdje ćete vidjeti čudan i lijep znak. Pogledom na njega, surat (moć slušanja) i nirat (moć viđenja) postižu mir. Na desnoj su strani svijetli otoci, a na lijevoj mnogi kontinen­ ti prekriveni palačama. Izgledaju kao da su napravljene od bisera, s gor­ njim katovima od rubina, i optočene smaragdima i dijamantima. Opisu­ jem vam tu čuvanu tajnu. Samo hrabar duh može doprijeti ovako daleko.

Nakon toga ćete ugledati Bhanwar Gupha planinu od koje ćete, kako joj prilazite, čuti zvuk Sohanga. Zvuk koji iz nje izlazi nalik je flauti. Ovdje će duša zamjetiti bijelo Sunce, strahovito jake svjetlosti. Regija je prekrasna i puna svjetla. Duše se tamo hrane Zvukom, naokolo se igraju grupe hansa, a s njima su mnogi sljedbenici, suputnici na putu za Sach Khand. Ovdje postoje bezbrojni nivoi i svjetovi, prepuni različitih kreaci­ ja i sljedbenika koji žive na nektaru Naama (Imena).

U petoj se regiji nalazi mjesto nalik tvrđavi, u kojem je smješten tron Kralja kraljeva. Trebate ga prepoznati kao istinskog kralja. Duša sada na­ preduje prema velikom i divnom polju ili parku, izgled kojega je apsolut­ no neopisiv. Tu je i rezervoar, iz kojega teku neograničene struje najuku­ snijeg nektara koji, kroz velike kanale, putuje prema udaljenim regijama. Zlatne su palače smještene na poljima obasjanim srebrnim svjetlom. Kra­ jolik je neopisiv, ljepota hansa koje žive ovdje neizreciva, svaka sjajeći sja­ jem 16 sunaca i mjeseca.

Duša prilazi pravom ulazu. Čuvari na vratima su hanse. Ovdje duša iz ove regije pita vašu dušu: »Kako vam je uspjelo dosegnuti ovu regiju?« Kao pridošlica, vi odgovarate: »Naišao sam na sveca i on mi je dao zna­ nje o ovome svijetu.« Rekavši to, vaša duša nastavlja dalje uz daršan Sat Nama, koji izaziva veliku radost. Zatim iz lotosa dolazi glas, pitajući: »Tko ste vi i koji cilj ili objekt vas dovodi ovamo?« Vaš je odgovor: »Sreo sam Satgurua i on mi je dao sve potrebne upute. Njegovom ljubaznošću sada imam privilegij daršana.« Od ovog daršana duša iskusi enormno zado­ voljstvo. Sat Purush zatim govori o misterijima Alakh Loka i svojim mo­ ćima i ljubavlju omogućava duši uspon u još više regije.

Ljepota Alakh Loka je apsolutno nezamisliva. Vaša duša, ne mogavši opisati te regije ide dalje i vidi Alakh Purusha, Agam Purusha i zatim monarha iznad svih - Radha Soami. Na svakom koraku, duša spoznaje stvari koje se ne mogu opisati ljudskim riječima. Svaka regija je iznad moći opisivanja riječima. Kakva ljepota i slava! Kako ih mogu opisati? Nema načina da vam to prenesem. Bespomoćan sam.

Vaša je duša sada vidjela tri regije iznad Sach Khanda i vladare svake od njih. Vidjeli ste ih i sjedinili svoje biće s njima. Sve što možete reći jest da u tim svetim regijama Ljubav igra glavnu ulogu. Sve je u Ljubavi. Tako je govorio Radha Soami...«

Imao sam priliku i osobno iskusiti inicijaciju Sant Darshan Singha, koja je potvrdila navode njegova prethodnika. Doista sam čuo kakofoni- ju zvukova, koje opisuje Sant Mat, i vidio čudnovato plavo svjetlo pred očima. S obzirom da je cijeli proces protekao bez spominjanja tih feno­ mena, mislim da je svaka sugestija isključena. Postupak se sastojao u tome da je Darshan Singh utisnuo palac na moje čelo, nakon čega sam doživio prvi stadij onoga o čemu govori misija Radhasoami. Vidio sam prvi korak na putu Svjetla i Zvuka. Niz mojih kasnijih iskustava upućivalo je na isti­ nitost tvrdnji majstora Sant Mata.

Učitelji ove drevne tradicije naglašavaju da ne treba prolaziti trnovi­ tim putem aktiviranja sedam ćakri, pa zatim krenuti u te više svjetove o kojima govore, već je uz pomoć simrana moguće krenuti iz one točke gdje klasična joga završava. Iskustva koja opisuju nisu sasvim nepoznata u zapadnoj tradiciji, a općenito se kao ljudi koji su dosegli najviše stup­ njeve razvoja prepoznaju Jakob Bohme i Emanuel Swedenborg. Potonji opisuje svoja duhovna putovanja na nebesa gdje sreće čitavu silu anđela i drugih bića, a za neka tvrdi da su nekada bili stanovnici drugih planeta! Treba imati na umu da je Swedenborg živio u 17. stoljeću i bio poznat po svojoj učenosti, ali i vidovitosti.

Bliska spoznajama koje desetljećima propovijeda Sant Mat su iskust­ va osoba koje su preživjele kliničku smrt, a njima se bavio niz zapadnih autora, medu kojima su najpoznatiji Elisabeth Kubler-Ross, Raymond Moody, George Ritchie, Melvin Morse i Elizabeth i Peter Fenwick. Prema nekima, svega desetak posto onih koji zapadnu u stanje kliničke smrti ima neobična iskustva putovanja sviješću izvan tijela, najčešće kroz tunel na čijem se kraju nalazi »biće sazdano od svjetlosti«, neki preminuli rođak ili pak samo lijepi krajolik koji odiše neobičnom ljepotom, privlačnošću i mirom. Ovdje se nekima pruža mogućnost izbora da ostanu na »drugoj strani« ili se vrate u svoje zemaljsko tijelo. Katkada odluku mogu donijeti sami, a katkada to za njih učine duhovna bića koja sreću ili »nazočnost«,

 

Swami Nikhileshwarananda

kako nazivaju neobičnu blagu i bezobličnu energiju koja dominira po­ dručjem s one strane groba.

Ovdje se javljaju dva problema. Prvi je taj da iskustva kliničke smrti nisu prava smrt, nego stanje vrlo blisko smrti. Čovjek je ipak još uvijek ve­ zan uz svoje tijelo i nije jasno što se dogodi kad on ipak prekorači simbo­ ličnu rijeku iz svoje vizije i napusti fizičko tijelo zauvijek. Naime, u većini slučajeva je granica između ovog svijeta i definitivne fizičke smrti u vizi­ jama prikazana kao rijeka, potok, most ili bilo što što simbolizira prijelaz na drugu stranu. Zanimljivo je da se znaju pojaviti likovi poput monaha, kineskih mudraca, najčešće po trojica, koji komuniciraju telepatski i sa­ vjetuju onog u čije lice diše smrt. Da je možda doista riječ o iskustvima koja su samo meditativne pnrode Fenwickovi dokazuju doživljajima praktikanata vipassana meditacije. I tu se javljaju tuneli, zvukovi i svjetlo. Dakle, jesu li iskustva za vrijeme kliničke smrti predigra onog što će se do­ goditi kad jednom napustimo naše tijelo, ne možemo znati. A kad jed­ nom saznamo, ne možemo se vratiti kako bi to ispričali.

Drugo, neki tvrde da čovjek koji za vrijeme kliničke smrti putuje na drugu stranu zadržava svoj zemaljski identitet. Tako tvrdi i Elizabeth Kub- ler-Ross, to daje naslutiti i Carl Gustav Jung, kao i neka istraživanja dr. Raymonda Moodyja. To bi značiio da se egzistencija istog ega nastavlja i nakon smrti, a ne dolazi do utapanja u nesvjesno ili razgradnje tog nižeg jastva, vulgarno rečeno, osobe s imenom i prezimenom. Ili je u pitanju situacija kad do stvarne razgradnje nižeg ega, kako to tumači većina istoč­ njačkih škola, dolazi tek nakon stvarne i definitivne fizičke smrti. Dakako. to otvara niz pitanja glede toga da li jogi za života uopće može zaviriti na drugu stranu ili samo ima iskustva nalik onima kod kliničke smrti. U ranim spisima Mormona postoje svjedočanstva o stanju fizičke smrti, kad jedan od osnivača crkve opisuje svoj »onostrani« susret sa pokojnom supru­ gom, ali i sa kćeri koju su još kao bebu rastrgali vukovi. Iz njegova opisa proizlazi da je dijete na »drugoj strani« nastavilo rasti kao da živi na Zem­ lji. Mormoni općenito ideje koje proizlaze iz istraživanja Moodyja i drugih autora podržavaju kao vjerodostojne. Pod neobičnim sam se okolnostima sreo sa sličnom tvrdnjom jedne meni bliske osobe čija je kćerkica premi­ nula još kao beba. Kasnije se javljala u snovima svojoj majci, izgledom kao dijete od nekih osam godina. Tvrdila je da se na svijetu s one strane fizičkog normalno razvija dalje.

Dok znanost isključuje postojanje memorije izvan strukture mozga, religije vjeruju u funkcioniranje duha izvan fizičkog tijela. Ako je točno pr­ vo uvjerenje, upitan je smisao ljudskog postojanja na Zemlji. Svaki je čov­ jek tek karika u biološkom evolucijskom lancu, bez smislene misije ili cilja u svom kratkom životu. Dakako, religijsko shvaćanje daje kozmički smi­ sao i dokazuje realnost Stvoriteljeva plana u kojem svatko igra svoju ulo­ gu. A izgleda da nas od neosporne potvrde bilo koje od ovih teorija dijeli vrlo tanak, neprobojni veo.

Posebno je zanimljiva činjenica da je i Cari Gustav Jung 1944. godi­ ne preživio infarkt za vrijeme kojeg je sviješću putovao izvan svog fizičkog tijela. Kako to opisuje kasnije, naglo se udaljavao od Zemlje, nekuda u međuzvjezdane prostore, dok su kraj njega munjevito prolazile planete za koje je vjerovao da pripadaju Sunčevu sustavu. Kada se konačno pono­ vo našao u svome tijelu ostalo je samo sjećanje na iskustvo koje u nekim elementima frapantno podsjeća na opise iz djela »Presveta Trinozofija«, tajanstvenog europskog mistika, diplomata, skladatelja, kemičara i poli- glota, grofa St. Germainea. Čudesni je grof navodno redovito vidan na dvorovima 18. i 19. stoljeća, a da mu se fizički izgled nije nimalo mijenjao. Mnogi su suvremenici tvrdili da je St.Germaine imun na proces starenja, a Voltaire ga je zvao »čovjekom koji sve zna i nikada ne stari«. U već spo­ menutom i jedinom pisanom dokumentu koji je ostavio iza sebe, čudno­ vati grof opisuje svoj put kroz Sunčev sustav, s takvom preciznošću da se teško oteti dojmu da je tamo doista putovao. S obzirom da nije jasno tko bi mu u to vrijeme mogao biti prijevoznik, preostaje teza da je imao spo­ sobnost projiciranja svijesti izvan tijela. Ili je i on na neki način prošao kroz stanje kliničke smrti.

Dr. Raymond Moody pružio je još neke podatke koji su, gledani u svjetlu Sant Mata i njegovih majstora s turbanima na glavi koji se pojavljuju na »unutarnjem ekranu«, blago rečeno - čudnovati. On je za vrijeme demonstracije funkcioniranja psychomanteuma opisao reakcije trideset svojih studenata, od kojih su čak sedmorica, međusobno neovisno, imala viziju istog čovjeka s turbanom na glavi! Dapače, vidjeli su ga iz raznih uglova prostorije s ogledalom, unutar koje se eksperiment odigravao. Sam Moody kaže da to nikada nije mogao razjasniti koristeći se svojim poznavanjem kolektivnog nesvjesnog i psihologije pojedinca.

Upravo je fantastična priča gde Hughes iz Kentuckya, koja je na samrtnoj postelji, još 1928. godine, imala viziju Sikha s turbanom na glavi i sklopljenim rukama. Svijetleće je tijelo nepoznate spodobe ušlo u tijelo bolesnice i ona se sljedećeg jutra probudila potpuno zdrava. I u godina­ ma koje su slijedile redovito je viđala nepoznatog sveca, ali ovaj put u društvu slična lika, kojeg je zvala njegovim »duhovnim sinom«. Četrdese­ tih je godina prvi put vidjela fotografiju Hazur Baba Sawan Singha i u njoj prepoznala svijetleću viziju koja ju je spasila od smrti! Tada je odlučila naslikati portret drugog sveca, koji ga je pratio u kasnijim vizijama. Već na prvi pogled jasno je da je u pitanju Sant Kirpai Singh, kojeg je fizički prvi put srela u Washingtonu tek 1955. godine. Dok je oslikavala njegov lik, nije uopće znala da postoji niti da će za koju godinu postati živući majstor San  Mara.

Jung je u snovima sretao preminule osobe, špekulirao je dosta o tome da se ne radi o pukoj mašti, već stvarnom kontaktu, a i sam sam imao jedan takav izrazito živopisan i realistični kontakt s 27-godišnjim pri­ jateljem koji je poginuo u saobraćajnoj nesreći. Bilo je to stanje koje mo­ žemo zvati »budnim snom«, kad je čovjek potpuno svjestan svega što sanja. Moj mi se prijatelj ukazao rekavši nekoliko rečenica koje sam u cje­ lini upamtio i čak bio dovoljno svjestan da ga upitam gdje se sada nalazi. Odgovorio je da je s njim sve u redu i da se nalazi na onome što mi zove­ mo astralnim nivoom. Dosta neobično, jer se radilo o čovjeku koji za ži­ vota nije pokazivao nikakav interes za okultno. Moja je vizija bila toliko snažna da sam danima razmišljao da li da svoje iskustvo priopćim njego­ voj majci koja, osim njega, nije imala djece. Na kraju sam odustao, pobo- javši se nerazumijevanja i neke neočekivane i neugodne reakcije.

Vrijedi istaknuti i slučaj Amerikanca Daniona Brinkleya, bivšeg ma- rinca kojega je udario grom, uslijed čega je preživio kliničku smrt. Prvi put, jer se u istoj situaciji našao još jednom, nakon srčanog udara. U svo­ ja dva »postmortalna« iskustva Brinkley je na svojevrsnom unutarnjem ekranu vidio čak 122 događaja iz budućnosti čovječanstva. Navodno se 95 njih već dogodilo. Iz njegovih se opisa može naslutiti da bi budućnost mogla biti manje neizbježna i definitivna no što se to vjeruje ti istočnjač­ kim filozofijama. Ono što vidi netko tko je u budućnost zavirio, zapravo bi bila najvjerovatnija varijanta budućih događaja.

Tibetanska knjiga mrtvih zapravo je priručnik za umiranje koji opi­ suje sva božanstva, svjetla, zvukove i duhove koje umirući sreće na svom putu na drugu stranu. Sva su ona samo projekcija našeg vlastitog uma i kao takve ih treba ignorirati. Spomenuti je Faqir Chand u tradiciji Sant Mata načinio radikalan zahvat potvrđujući to kao činjenicu i tvrdeći da su i duhovni učitelji iz »unutrašnjih svjetova« također samo projekcija na­ šeg uma. Na to je došao kad se na fronti našao u bezizlaznoj situaciji. Uka­ zao mu se njegov guru i rekao da ne treba brinuti, jer premoćni neprija­ telj ne dolazi u konačni obračun, već želi samo odnijeti svoje poginule. To se pokazalo točnim, pa je Faqir pohitao zahvaliti svome učitelju. Ovaj ga je čudno pogledao i otvoreno mu rekao da nema pojma da se ukazao bilo kome.  Dapače, u to je vrijeme bio zabavljen sasvim drugim poslom i uopće na svojeg učenika nije mislio. Faqir Chand otada živi u uvjerenju da su svi religijski doživljaji samo projekcija uma. Slično je tvrdio za sno­ ve, ističući da su oni uvijek vezani uz ono do čega nam je stalo na mate­ rijalnom planu. Univerzum je nezamislivo velik, mehanizam koji pojedi­ nac ne može pojmiti i ovaj je mudrac uvijek tvrdio da zapravo nema načina da ljudsko biće spozna čitavu Kreaciju. Prosvjetljenje je razumije­ vanje te istine, prepuštanje struji života, izostanak slobodne volje, koja je samo još jedna iluzija našeg ega. Kako bi rekla Byron Katie, straha nema. jer se sve već dogodilo. Da smo upravljali događajima samo nam se pri­ činja. Krishna, Vishnu, bogovi i nebeska bića ne postoje izvan nas, već su stanovnici naše svijesti. Zanimljivo je da su to rekla dvojica gurua koji su u mladosti doživjeli ono što je san mnogih: ukazanje bogova poput Krish- ne, Shive i drugih. Riječ je o Poonjajiju i Faqiru Chandu, iako su došli iz različitih tradicija, za njih je sve što se događa samo kazalište, a svijest je jedino što stvarno postoji.

Kada je u pitanju Faqir Chand, njegovo viđenje Krishne još u mla­ dosti poprimilo je bizarne karakteristike. Naime, Krishna je u jednom tre­ nutku Faqiru naredio da pojede balegu, kako bi dokazao svoju preda­ nost! U kasnijim je godinama gurua mučilo pitanje kako bi Bog od svog odanog vjernika zatražio nešto takvo i došao do zaključka da je Krishna bio savršen, ali ipak proizvod njegova vlastitog uma. Premda su u kasni­ jim godinama mnogi tvrdili da se Faqir Chand čak fizički pojavio u tre­ nucima kada im je bio potreban, te riješio neki njihov problem, on je ostao nepokolebljiv u svojoj tvrdnji da su sva takva ukazanja isključivo produkt naše vlastite svijesti. Nije isključivao mogućnost da poneki rijetki guru doista tu i tamo zna što se zbiva u umu njegova učenika, ali se vrlo oštro izražavao o duhovnim učiteljima koji su puštali svoje sljedbenike živjeti u uvjerenju kako posjeduju ovakvu sposobnost koja u većini slu­ čajeva ne postoji. Faqir Chand je jednom rekao da sebe smatra mjehu­ rićem koji je nastao u beskonačnom božanskom oceanu u koji će se nakon smrti natrag vratiti. Time se zapravo približio Advaita Vedanti koja, prema  shvaćanjima  Sant  Mata,  predstavlja  nižu  razinu  razumijevanja Istine.

Zanimljivo je da je Darshan Singh smatrao da Faqir Chand nije do­ segao sam vrh ljudske duhovne evolucije, pa je stoga u njega bila izraže­ na skepsa, čak i nesigurnost u to što se događa nakon fizičke smrti, a što je otvoreno i rekao pred sam kraj svog života. Darshan Singh je katego­ rički tvrdio da je pravi majstor sveznajući i za njega takovih sumnji nije bilo. Tijelo je napustio svjesno, u 8 sati ujutro, 30. svibnja, 1989. godine. ispravio se u krevetu, ponovo legao, udahnuo i napustio fizičko tijelo. Iz niza njegovih izjava vidljivo je da je znao da će napustiti ovaj svijet, pa to služi kao dokaz da je doista spadao u rijetku kategoriju duhovnih učitelja koji su znali točan trenutak vlastite smrti.

Faqir je inzistirao na tome da duhovni učitelj na nikakav način ne može učeniku pomoći u borbi sa svjetovnim nedaćama, jer je sve u nje­ govu umu, pa meditaciju ne valja propuštati. Upozoravao je na ljudsku pohlepu i nevoljkost odricanja od materijalnih dobara, a preporučao je zanimljivu vježbu. Treba 365 dana uzastopce od vlastita obroka odvojiti dio i dati ga siromašnima, a ako je osoba i sama siromašna, dovoljno je ostacima nahraniti neku životinju. »Vidjeti ćete do kakovih će to drama­ tičnih promjena u vašem životu dovesti, na duhovnom i materijalnom planu«, govorio je. Oni koji su ga poznavali obožavali su ga zbog njego­ ve iskrenosti, nesebičnosti i asketizma. Vjerovali su da je on negirao svoje moći iz puke skromnosti, a kao dokaz navode njegovu vidovitu najavu da će iz Amerike doći »u kovčegu«. To se i obistinilo, jer je umro za posjeta Pttsburghu.

S obzirom da se većina sljedbenika raznih gurua trudi dokazati kako je njihov učitelj stalno svjestan svega što se njegovim učenicima događa, želim ovdje pokušati razriješiti ovu delikatnu dilemu, kroz pojašnjenje ko­ je je Hazur Baba Sawan Singh dao jednom zapadnjaku. Istoga su mučila ona pitanja koja muče mnoge, željeli to oni priznati ili ne, A to je: kako to da mnogi sljedbenici poznatih gurua stradavaju u raznim životnim situa­ cijama na koje ih je učitelj, ako je sveznajući, mogao upozoriti? Kako to da gurui znaju davati izjave iz kojih je posve jasno da sa nekim od očiju skrivenim činjenicama nisu upoznati? Hi obećaju nešto na što kasnije jed­ nostavno zaborave?

»... Svaki put kada savršeni majstor nekoga inicira, on stvara odno­ sno prenosi svoj astralni lik u njega, i otada, majstor nikada ne napušta učenika. Dvojnik, drugo ja ili astralni lik majstora je ono što katkada zove­ mo unutrašnjim majstorom...

Učitelj ponekad te »dvojnike« naziva svojim agentima. Oni obavljaju njegov posao, brinući se za sve njegove učenike. Oni imaju moć djelova­ nja bez granica. Mogu učiniti ono što majstor želi i slušaju njegove naredbe. Ljudska strana majstora ne mora znati što se događa u životu, neke oso- be. Ona se može nalaziti na drugoj strani kugle zemaljske. Majstor neće znati pojedinosti (iz života te osobe), ali ih može znati ako želi. Kada bi takav duhovni učitelj imao milijun sljedbenika, imao bi astralnu kopiju se­ be u svakome od njih i ona bi se brinula o učeniku cijelo vrijeme. Njega  bi obavještavala u ekstremno hitnim situacijama...«

U tradiciji Sant Mata prva iskustva bljeskova svjetlosti nastaju kad praktikant ovlada metodom do te mjere da obamrlost dopire od njego­ vih udova do solarnog pleksusa. Bljeskovi dolaze i odlaze i još uvijek se radi o umu koji te senzacije proizvodi. Ipak, to su oni prvi znaci napretka, koji se nastavlja tako dugo dok čitavo tijelo ne obamre poput kamena, Ponavljanje simrana dovodi do takva stanja, koje zatim rezultira osjeća­ jem da čovjeka kroz tjeme iz njegova tijela izvlači neka neodoljiva mag­ netska sila. U prvom stadiju se radi o djelomičnom putu svijesti izvan tije­ la, da bi se naprednom praksom došlo do pune projekcije u više nivoe. Tada praktikant prolazi kroz područja mraka, tunele i prolaze koji fra­ pantno podsjećaju na opise onih koji su doživjeli kliničku smrt. Nakon što je u potpunosti ovladao sposobnošću napuštanja tijela po želji, praktikan­ tovi se uvidi u više regije iznenadno poboljšavaju i on doživljava neopisi­ vu ljepotu izvanzemaljskih krajolika i zvukova. Sawan Singh je objasnio da su svjesnost i jasnoća doživljaja u takovim stanjima daleko iznad naj­ oštrije percepcije koju poznajemo u vrijeme boravka u našem fizičkom tijelu. Put koji je ranije opisan iz usta Soamijija nije zgorega u mislima pro­ ći još jednom, ovaj put vođeni opisima drugih praktikanata Surat Shabd joge i sličnih metoda.

Svjetlo koje prethodi pojavi »svijetlećeg tijela« gurua zove se asht- dal-kanwal, a koje će boje biti svjetlo može ovisiti o karmi praktikanta. Ovdje su zvukovi već magične ljepote, a uvijek se treba držati upute da se koncentrirate na zvukove zvona, koja vode do prve stanice na stvar­ nom putu u unutrašnje svjetove. Sada se spremate na sljedeći nivo do kojeg ćete dospjeti sažimanjem pozornosti na ritmičke zvuke bubnjeva ili gromova. Na putu do tog, drugog nivoa, Trikutija, postoji zamka koja mo­ že duši onemogućiti dalji napredak. Riječ je o već spomenutom tunelu, kojeg tradicija Radhasoami zove bunk nal. Opet se naglašava važnost unutarnjeg vodiča. Probijete li se ipak do Trikutija, čije ime dolazi od triju planina svjetlosti koje se nalaze na ovom nivou, stigli ste u područje moć­ nog univerzalnog uma, područje porijekla vaše karme. Trikuti se može prevesti i kao »trokut«, a neki misie da se radi o simboličnom prikazu Sve­ tog Trojstva ili ideje o cilju meditacije - jedinstvu meditanta, objekta me­ ditacije i samog procesa meditacije.

Ovo je područje najteže proći, stoga što ovdje morate potpuno pre­ dati svoj um. To nije lako učiniti odmah, pa će duša na ovoj razini egzistencije morati provesti neko vrijeme. Privlačna je moć ovog nivoa tolika da duša ne želi ići dalje, a Faqir Chand je pojasnio da se ovdje ostvaruje doslovce svaka želja. Zaželi li jogi imati svoj svijet u kojem će biti kralj, taj će se svijet trenutno stvoriti. Neprekidni krug želja, čežnje i užitka može dušu zarobiti na ovome nivou na gotovo neograničeno vrijeme i samo oni najjači će odbaciti i ovu posljednju veliku iluziju uma. Po svemu su­ deći, kad dođe do neobjašnjivog ozdravljenja od neizlječive bolesti, radi se o poništenju loše karme čiji su korijeni na ovoj razini, što bi moglo zna­ čiti da jogi koji već osuđenu osobu ozdravljuje ima moć djelovanja na ni­ vou Trikutija.

Iz nivoa Trikutija vodi deset prolaza, a samo je jedan od njih onaj koji vodi na sljedeću višu razinu - Daswan Dwar. Ovdje je jogi okružen blješ­ tavim svjetlom nalik dijamantima i više nema crvenkastog svjetla Triku­ tija. Ovdje se nalazi Manasarovar, »jezero besmrtnosti« u kojemu se duša može očistiti od posljednjih otisaka svoje materijalističke svijesti. Darshan Singh je jednom svom učeniku objasnio da do površine jezera Manasa­ rovar vode 84 stepenice, što se dugo smatralo tajnom jer je tu razinu toč­ no mogao opisati samo onaj koji je se uspio do nje probiti. Kada su Sikhi u Amritsaru gradili Zlatni Hram, okružili su ga bazenom vode koji simbo­ lizira upravo »jezero besmrtnosti« s trećeg nivoa egzistencije. Najjeziviji je opis puta duše do Bhanwar Guphe, a koji prolazi kroz Maha Sunn, golem prostor totalne tame, gdje se gubi i snažna svjetlost duše praktikanta koja je odmakla tako daleko na duhovnom putu. Na razini Bhanwar Guphe, aspirant spoznaje da osim njega ništa ni ne postoji. Subjektivno duša do­ življava ovu razinu kao rotirajući energetski kotač koji emitira prekrasan zvuk flaute. Na putu do nje nalazi se »čudesna struktura unutar tunela rukmini«, nešto o čemu majstori ove tradicije nisu nikada pisali detaljno i za što zna samo onaj tko je tamo bio. Soamiji Maharaj ga spominje samo uzgred. Uz ovu je strukturu vezana neka neobičnost, pa izgleda da je to zadržano kao test istinitosti izjava onog tko tvrdi da je do ove razine uspio doći. Na kraju dolazi Sach Khand, kraj puta, kada nestaje i ona najsuptil- nija razlika između duše i Boga.

Za majstore ove tradicije doživljaji smrtnika vezani  uz  predviđanje smrti bliske osobe, stanja bliska kliničkoj smrti, ukazivanje svjetlosnih bića odjevenih u bijele odore i vizije dvoraca, čudesnih građevina i krajolika nadnaravne ljepote ne predstavijaju visoke duhovne domete. Radi se o pomoći s viših razina onome tko je utjehu ili znak zavrijedio ovim ili pro­ šlim životom. Nije nemoguće, obično na nižim razinama, sresti preminu­ le rođake koji ovdje nastavljaju svoju evoluciju ili čekaju povratak u neko novo tijelo na Zemlji. Nedvojbena je činjenica da je Sant Mat tradicija svo­ jim opisima najbliža onome što znanost danas smatra opisima onostranih svjetova igrom slučaja dostupnih onima koji su preživjeli kliničku smrt.

U korist toj tvrdnji idu i iskustva američke spisateljice Ginny Katz, kao i stanovitog Jamesa Arnsby-Jonesa. I jedno i drugo su imali prilike sviješću putovati po višim razinama egzistencije i sretati »gospodare nivoa« na koje su stizali. Ovdje su jasno vidjeli kako nastaju čitavi svemiri i kakva je uloga ljudskih bića u globalnom Božjem planu. Možda tu sitnu, a toliko važnu rolu pojedinca najbolje iliustrira misao Mahatme Gandhija: » Sve što radite u životu beznačajno je. Ipak, važno je da to radite.« Vizije Arns- by-Jonesa dolaze od unutarnjeg vođenja njegova gurua Kirpal Singha i to prije no što ga je fizički sreo. Opisi viših regija precizni su i odgovaraju tradicionalnim tumačenjima, s time da im Jones daje poetski ton. Njego­ va komunikacija s unutarnjim majstorima jasna je, a doživljaji »božanskih zvukova« i gigantskih vrtloga energije iz kojih nastaju nezamislivo veliki svjetovi, ne daju mjesta sumnji. I opet se ovdje, kroz razgovore s učitelji­ ma unutarnjih svjetova, povlači jedna centralna misao: bit dostizanja du­ hovnih svjetova u kojima vlada neizmjerna ljubav moguć je samo nepri- vrženošću materijalnim bogatstvima. Sufi mistik koji je na Zemlji živio prije nekoliko stoljeća i kojeg Jones vidi u crvenkastoj halji koja podsjeća na jednu vrstu azijskog cvijeta, govori mu da je ovamo dospio tako da je »ljubavi Božjoj žrtvovao sva svoja imanja, zemaljsku sreću i fizičko zdrav­ lje...«. Bez potpune predaje Bogu, ma kojoj vjeri pripadao, nema bijega s nižih razina postojanja, i ljepota kojoj si na Zemlji privržen na kraju će te natjerati da se vratiš u svijet neprestane bitke za opstanak, bolesti, gub­ ljenja, bolne taštine i starosti, govori Jonesu negdašnji perzijski pjesnik.

Ginny Katz je u meditaciji vođena u krajolike nalik dječjim bajkama, a čitavo je vrijeme s njom Peddar Zasq, majstor iz unutarnjih svjetova, koji je u svom zemaljskom životu bio kontroverzni Paul Twitchell. Tako ba­ rem ispada iz priče ove Amerikanke iz Oregona, koja tvrdi da je posjeći­ vala hram Asklepija u duhovnom svijetu, gdje je učila kako u liječenju ne­ kih bolesti koristiti dijamante. Sretala je i mnoge znane likove iz spiritual- ne povijesti naše planete, no njeni opisi nemaju uvjerljivost onih koji do­ laze od pripadnika tradicije Sant Mata, odnosno Radhasoami.

Na Zapadu se neovisno od istočnjačkih propovijedaju tehnike astral­ ne projekcije i često se, kao kod tzv. »tehnike užeta«, obećaje brz uspjeh. To znači izlaz svijesti iz tijela, a osobito su zanimljivi neki opisi putovanja pomoću astralnog tijela fizičkim svemirom. Za razliku od većine onih koji su iskusili stanje blisko smrti, oni koji su navodno izašli iz tijela pomoću spomenute metode tvrde da se činjenica da se nalazite u astralnom tije­ lu očituje na niz raznih načina. Tako u tom stanju ne možete zatvoriti oči, slika koju vidite zapravo je obrnuta, kao u ogledalu, a i vaša vizija nije ograničena kutem koji pokrivaju vaše fizičke oči. Ako putujete nekom zat­ vorenom prostorijom, nećete tamo vidjeti samo predmete koji se ovdje nalaze sada, već i one koji su ovdje stajali dulje vrijeme u prošlosti. Zagle­ date li se u sliku na zidu koja prikazuje kalifornijske plaže, budite oprezni. Može se dogoditi da vaš um tu scenu pretvori u stvarnost, odnosno astralna projekcija postane splet realnog i mašte. Ovladavanje svijetom u koji tek prodirete zahtijeva dosta vremena. 

Jedno moje iskustvo u meditaciji uzdrmalo je sva moja znanja o po­ dručjima iznad ovog materijalnog. U jednom sam se trenutku »našao« u zatvorenoj špilji u kojoj sam sjedio prekriženih nogu, očito u meditaciji. Pritvorenim sam očima uočio sivkastu stijenu na lagano povišenom mje­ stu i izlizanu pustinjačku halju preko koljena, te u djeliću sekunde spoz­ nao da je moje pravo tijelo vrlo dugo vremena upravo tamo, a ne ovdje, u ovom svijetu! Obuzeo me neodoljiv osjećaj da sam se na neki način iz »onog« tijela sviješću »projicirao« u ovo moje zemaljsko tijelo s kojim sam se toliko poistovjetio da čvrsto vjerujem u stvarnost koju vidim oko sebe. U kasnijim kontaktima s razvijenim misticima doći ću do zapanjujućih saz­ nanja koja će nadići svaku maštu, kad je riječ o tim »podijeljenim stvar­ nostima«.

Mnogi izvori koji nisu imali pojma da tradicija Radhasoami uopće postoji dali su mi naslutiti da su viši svjetovi u koje nas vode osobiti zvu­ kovi, najčešće kroz karakteristične tunele, doista stvarni. Igrom slučaja, pred više sam godina u Međugorju upoznao vrlo pobožnu ženu koja je unutar međugorske crkve doživljavala neobične vizije. Tako je, kako mi je pričala, u praznoj ckrvi odjednom čula »prelijepe zvukove violine koji su dolazili sa svih strana i svojom su ljepotom nadmašivali zvuk ovoze­ maljskog instrumenta«. Istovremeno je vidjela kako se u zidu crkve otva­ ra tunel na čijem se kraju nalazilo svjetlo. Učinilo joj se da su zidove tune­ la činili fratri odjeveni u tamnosmeđe halje. Sjetimo li se sličnih slika Hieronymusa Boscha i Fouqueta, francuskog slikara iz 15- stoljeća, jasno je da je ideja napuštanja ovog svijeta kroz osobite tunele dobro poznata u svim tradicijama. 1 »glazba sfera« nije manje poznata.

Nekoliko misli iz pisama koje je Soamiji Maharaj pisao Hazur Babi Sawan Singhu u periodu od 1896. do 1903. godine, najbolje ocrtavaju istinu o ljudskom biću, kako bi ono trebalo živjeti i čemu težiti. Želi li, na­ ravno, dostići cilj svog postojanja na ovoj planeti.

Ovo je tijelo poput sna.

Kad je tijelo samo nestvarno,

onda su i sve stvari ovog svijeta nestvarne. Nam (Ime Božje) je jedina istina.

Drži se čvrsto za Njega.

Tijelo je boravište bola i ugode.  Po potrebi,  oboje moraju djelovati.

Satsang(aspirant) odrađuje godine patnje u nekoliko dana.

Stoga ne brini.

Pozdravi trenutak bola kao blagoslov, jer i bol i radost nam šalje On.

Kad sve dolazi od Njega, čemu se žaliti? Bog je uvijek s nama i stalno nas promatra.

Ako je bol za našu dobrobit. On nam šalje bol.

Ako je ugoda za našu dobrobit. On nam šalje ugodu. Oboje nam dolaze Njegovom voljom.

Brini samo o meditaciji.

Stvari ovog svijeta ići će svojim putem.

One se stalno nastavljaju i nikada ne prestaju.

Uvijek pamti da moraš napustiti ovaj svijet.

Za sve što učinimo pod utjecajem uma morat ćemo snositi posljedice, Utisni u svoj um da uvijek živiš u Božjoj volji.

Tada ćeš postići sve.

Nemoj nikada misliti da bi trebao posjedovati neku stvar.

Nemoj nikada misliti da je netko manje vrijedan zauzeo viši položaj  koji zavrjeđuješ ti.

Takve niske misli i želje

ne smiju nikada poteći tvojim umom.

Shvati da se svatko peče u tavi Iluzije i da se u njoj sva bića prže dan i noć. Zašto onda za njom čeznuti?

Jedina želja treba biti molitva za ljubav i vjeru

pod stopalima Učitelja

i slijeđenje  njegova  učenja.

Ne budi ushićen čak ako ti je dano gospodstvo nad četrnaest svjetova, jer je to nestvarno i prolazno.

Ako voliš nestvarne stvari, bit ćeš zavaran. Ako ti je tvoje gospodstvo oduzeto,

ne osjećaj se depresivno,

jer Onaj tko ti ga je dao, uzeo ga je natrag.

Ono je za tebe bilo nestvarno i uvijek je pripadalo Njemu.

Ma koliko te netko hvalio ili kudio, ne smiješ biti oduševljen pohvalama niti potišten pokudama.

Ostani u volji Božjoj i budi sretan ma  gdje te On smjestio.

Ovdje  nećemo  živjeti  vječno,

Duljina je našeg života određena u sekundu, a tako i naši dahovi.

Povuci svoj um od svjetovnih želja

i drži pažnju na Shabdu (Unutarnji Zvuk).

Svjetovnim stvarima upravlja karma iz naše prošlosti. Bile one dobre ili loše, kroz njih moramo proći.  Neka te to ne brine.

Radije brini o tome da se posvetiš meditaciji.

Pozdravi trenutak patnje, jer te podsjeća na Boga.

On dolazi Njegovom milošću. nikako drukčije.

Zato ostani neuznemiren uslijed patnje.