Zorba Buddha

Osho,

ponekad kada ti govoriš, ja stičem viziju života nalik životu Grka Zorbe - jesti, piti i biti veseo - strasno i žestoko, i tada pomislim to je put.

Nekom drugom prilikom osjetim to kada govoriš da je put kada sjedimo u tišini, posmatrajući sebe, nepokretni kao monasi.

Zapravo, tko mi trebamo biti - Zorba ili monah - i kako je moguća mješavina to dvoje? Ja osjećam da ti namjeravaš integrirati proturječnosti, ali da li mi možemo biti oboje: Zorba, koji živi u strastima i žudnji, i Buddha koji je nestrastven, hladan i tih?”

To je konačna sinteza - kada Zorba postane Buddha. Ja želim da ovdje stvorim ne samo Grka Zorbu već Zorbu Budu. Zorba je divan ali mu nešto nedostaje. Zemlja je njego- va ali mu nebo nedostaje. On je svjetovan, utemeljen, kao gigantski cedar, ali on nema krila. On ne može letjeti nebom. On ima korijenje ali nema krila.

Jesti, piti i biti veseo je sasvim dobro, nema ništa loše u tome. Ali to nije dovoljno. Vrlo brzo bi se umorio od toga. Ti ne možeš samo jesti, piti i veseliti se. Ubrzo bi veselje prešlo u žalost jer se samo ponavlja. Samo vrlo mediokritetski um može biti sretan sa tim.

Ako imaš malo inteligencije, prije ili kasnije ćeš sam uočiti izlišnost svega toga. Koliko dugo možeš jesti, piti i veseliti se? Prije ili kasnije pitanje će se nametnuti: Što je svrha svega toga? Nemoguće je odlagati to pitanje dugo. A ukoliko si veoma inteligentan tada je to uvijek prisutno, uporno prisutno, lupajući kao čekićem u tvoje srce tražit će odgovor: Daj mi odgovor, zašto?

Jedna stvar se mara zapamtiti: nisu ljudi, koji su siromašni, gladni, postali frustrirani životom - ne. Oni ne mogu postati frustrirani. Oni nisu živjeli još – kako onda mogu biti poraženi? Oni imaju nadu. Siromah uvijek ima nadu. Siromah uvijek žudi da se nešto dogodi, nada se da će se nešto dogoditi - ako ne danas ono pak sutra - ako ne u ovom životu, onda u narednom.

Što ti misliš? Tko su oni ljudi koji prikazuju raj kao Plejboj klub - tko su ti ljudi? Gladni, siromašni, koji su promašili svoj život - oni projiciraju svoj život na nebu. A na nebu teče rijeka vina... tko su ti ljudi koji zamišljaju rijeku vina? Oni mora da su isprazno živjeli ovdje. A postoji i drvo koje ispunjava želje. Samo sjedneš ispod njega i poželiš i želja ti se odmah ispuni. Čak ni trenutak ne prođe od tvoje želje do ispunjenja, ni sjenke ne prođe između želje i ispunjenja.. To se ostvari odmah, u trenu.

Tko su ti ljudi? Izgladnjeli, oni nisu bili sposobni da žive vlastite živote. Kako takvi mogu biti frustrirani životom? Oni nisu iskusili - samo se kroz iskustvo može dospjeti do izlišnosti nečega. Samo Zorbe mogu spoznati izlišnost svega toga.

Buddha je svojedobno bio Zorba. On je imao sve najljepše žene njegove zemlje. Njegov otac je uređivao da sve najljepše djevojke budu oko njega. On je imao najljepšu palaču – i to po jednu za svako godišnje doba. On je posjedovao doslovno sav luksuz koji se može priuštiti. On je živio život Grka Zorbe - i tako je već u svojoj dvadeset i devetoj godini postao frustriran. Bio je veoma inteligentna osoba, jer da je bio mediokritet tada bi sigurno ostao u tome. No uskoro je vidio smisao toga: to se samo ponavlja, to biva isto. Svaki dan ti jedeš, svaki dan vodiš ljubav sa ženom..., a imao je svakog dana drugu prelijepu ženu. No, koliko dugo tako? Ubrzo se on osvrnuo.

Iskustvo života je veoma gorko. To je slatko samo u imaginaciji. U stvarnom životu to je veoma gorko. On je potom pobjegao od palača, od žena, bogatstva. svega...

Dakle, ja nisam protiv Grka Zore jer je on u temelju Zorba Buddhe. Buddha se izdigao iz takvog iskustva. Stoga sam ja sasvim za ovaj svijet jer znam da će drugi svijet proisticati iz iskustva ovog svijeta. Zato ja ne govorim da pobjegnete od toga, ja vam ne govorim da budete monasi. Monah je onaj koji se okrenuo protiv Zore: on je bjegunac, kukavica, on je to načinio u žurbi, bez inteligencije. On nije zrela osoba. Monasi su nezreli, lakomi - lakom za drugim svijetom, i žele ga preuranjeno, a sezona nije stigla, monah još nije zreo.

Živi u ovom svijetu jer ovaj svijet donosi zrelost, zrijevanje, cjelovitost. Izazovi ovog svijeta ti pružaju centriranje, jedno osvješćenje. Takvo osvjećenje je stepenica. Tako se ti možeš pomjeriti od Zore do Buddhe.

No, dozvoli mi da ponovim: samo Zorba postaje Buddha, a Buddha nikada nije bio monah. Monah je onaj koji nikada nije bio Zorba i koji je bio očaran riječima Buddhe. Monah je imitator, on je lažan, pseudo. On imitira Budu. On može biti i kršćanin, i budist, može biti džain - to ne mijenja mnogo stvar - ali on oponaša Budu.

Kada monah napusti svijet on se bori sa time. To nije opuštena radnja. Njegovo čitavo biće teži ka svijetu, a on se suprotstavlja tome. On postaje podijeljen. Pola njegovog bića je za svjetovno, a ona druga polovina se lakomi prema onom drugom svijetu. On se cijepa na dijelove. Monah je u suštini šizofreničan, podijeljena ličnost, izdijeljena na viši i niži nivo. Onaj niži ga vuče, sve više ga vuče ukoliko biva potiskivan. A pošto nije odživio niže, tako ne može ni dospjeti do višeg nivoa.

Ti možeš dospjeti do višeg nivoa svijesti samo ukoliko si proživio niže. Ti možeš dospjeti do višeg samo kroz agonije i ekstaze nižeg. Prije no što je lotos postao to što je, morao je krenuti iz mulja. Mulj je njegov svijet. Monah je pobjegao od mulja, blata - on nikada neće postati lotos. To je isto kao da se lotosovo sjeme plaši blata. Možda je to zbog ega koji kaže: “Ja sam lotosove sjeme. Ja ne mogu pasti u blato.” No tada će ostati samo sjeme: nikada neće rascvjetati kao lotos. Ukoliko želi cvjetati kao lotos, tada mora pasti u blato. Mora se živjeti u toj kontradikciji. Bez te protivurječnosti življenja u blatu, nemoguće je proći na onu drugu stranu.

Ja bih bio posljednji koji bi želio da vas načini monahe, zato nije čudo što su monasi i monahinje protiv mene. Ja želim da budete ukorijenjeni u zemlji.

Ja se sasvim slažem sa Fridrihom Ničeom kad kaže: “Ja vas preklinjem, moja braćo, ostanite vjerni zemlji i ne vjerujte onima koji govore o onozemaljskoj nadi!” Nauči svoju pr- vu lekciju vjere vjerujući zemlji. To je tvoj dom sada.

Ne teži za drugim svijetom. Živi ovaj svijet, i živi to sa intenzitetom, sa strašću. Živi potpuno, svim svojim bićem. A iz te potpune vjere, iz tog strastvenog življenja, ljubavi, veselja, ti ćeš biti sposoban da odeš iz toga.

Onaj drugi svijet je sakriven u ovom svijetu. Buddha je spavao u Zorbi. On je trebao da se probudi. I ništa te ne može probuditi do života samog.

Ja sam ovdje da ti pomognem da budeš gdje si: u bilo kom stanju života da si - živi to stanje sasvim. Samo živjeti, potpuno, život se može transcendirati.

Zato prvo postani Zorba, cvijet ovog svijeta i sa tim otkrivenim svojstvima ćeš dospjeti do Buddhe - cvijeta ovog svijeta. Taj drugi svijet nije daleko od ovog svijeta, taj svijet nije protiv ovog svijeta - taj svijet je sakriven u ovom svijetu. OVO je samo manifestacija onog drugog, a ono drugo je neiskazani dio ovoga. .