Zone i sektori u permakulturi

 

Područje oko našeg mjesta stanovanja, kuće, zgrade, podijeljeno je u zone od nula do pet, a na temelju njihove dostupnosti i učestalosti korištenja u odnosu na mjesto boravka, uzevši u obzir trošenje energije i vremena u njihovo korištenje. Najmanji broj označava najčešće korišteno područje, dok najveći broj ukazuje da je područje najmanje korišteno i najrjeđe mu se pristupa.

Zona 0: kuća, odnosno mjesto u kojem se stalno boravi;

Zona 1: okućnica u kojoj provodimo najviše vremena i odrađujemo najviše posla (ulaz, prolaz, začinski vrt, intenzivni povrtnjak, prostor za djecu, kućni ljubimci i sitne životinje) ili se naslanjaju na kuću (npr. staklenik, ured ili radionica...);

Zona 2: posjećujemo je svakih dan-dva, ali provodimo u njoj manje vremena nego u 1. zoni (voćnjak, biopročistač, rezervoari kišnice, kompostište, alatnica...);

Zona 3: posjećujemo je prema potrebi, 1-2 puta tjedno ili rjeđe (šumski vrt, ekstenzivni povrtnjak, krumpir, bundeve, kupus, kelj, sezonski voćnjak, odlagalište biomase, spremište za zimu);

Zona 4: u njoj rijetko ili nikad ne interveniramo u smislu redizajniranja ili obrađivanja, ali iz nje izvlačimo resurse (šuma za ogrjev ili građu, pašnjak za krupnu stoku, livada za malč, šikara za biomasu...);

Zona 5: divljina u kojoj nikad ne interveniramo, ali ponekad eventualno nešto uzmemo iz nje u manjim količinama – na primjer samoniklo bilje ili gljive, malo humusa... I na kraju, nešto bez čega nema ni vrtlarenja ni plodova, ni zona ni sektora : pčele, kukci i ptice. Pčelama sve manje pogoduje seosko okruženje zbog zatrovanosti agrokemijskim sredstvima. Važni su i „hoteli“ za kukce, sigurna skloništa od prirodnih materijala za zimovanje. Lako ih je napraviti od stare police ili drvene kutije, te na nju naslagati komadiće, sitno i krupno granje, tuljke od debljeg kartona, nešto slame. Hoteli za kukce, kao i kućice za ptice postavljaju se u dijelove vrta, zaklonjene od kiše, zime i izravnog vjetra.

 

Sektori u permakulturi predstavljaju smjerove raznih vanjskih utjecaja na područje: putevi ili ceste koji prolaze kroz teren ili uz teren, staze i putevi kojima dolaze ljudi i životinje u dobroj namjeri, putevi kojima dolaze nedobronamjernici (na primjer krivolovci, kradljivci, „nepoželjnici“...) Zatim su vrlo bitni prirodni vodotokovi, odvodnja i dovodnja, zračna strujanja, vjetrovi (sjeverni, južni, hladni, topli), svjetlost i Sunce. Posebnu pozornost valja obratiti na prisutnost buke (industrijska, prometna, žamor i galama) i zračna zagađenja, jer ona mogu imati strahovito snažan utjecaj na ekosustav. Označavanjem sektora biramo najpovoljniji položaj permakulturnog vrta.

 

 

 

Iako postoji pet zona, nije nužno da u permakulturnom dizajniranju terena prepoznate i odredite svih pet zona, možemo zamijeniti četvrtu zonu u proširenu treću, ili drugu u prvu. Osnovno mjerilo treba biti odgovor na pitanje koliko često ćemo koristiti povrtnjak. U povrtnjaku ćemo zasaditi i zasijati povrće i začinsko bilje, dakle, idealna zona za to je neposredna blizina same kuhinje, na jedan-dva brza koraka da dohvatimo potrebne sastojke za kuhanje. Bilo bi vrlo neučinkovito, da do vrta morate hodati preko cijelog dvorišta, do udaljenog stražnjeg kuta, kako bi ubrali ono što vam je potrebno za pripremu dnevnih obroka. Zato ćemo cvjetnjak obilaziti i koristiti rjeđe, a voćnjak povremeno. Terase i balkoni se također mogu dizajnirati kao otvoreni prostori, podijeljeni u zone.