9.5.  Zodijak

 

Godina je 585. prije nove ere. Ratuju kraljevstva (legendarno bogate) Lidije i Medije. Iznenada, krvavi sukob se prekida. Dolazi do totalnog pomracenja (eklipse) Sunca. Planeta tone u privremeni mrak. Rat se prekida. Dvije strane se povlace. Pravi "pobjednik" ovog sukoba je daleko, na sigurnom. Prvi grcki astronom koga zvanicna historija pamti, Tales, je predvidio ovo pomaracenje koje je nastupilo 28. maja 585. godine p.n.e.

 

Izvor njegovog znanja nije u tradiciji razvijene grcke astronomije. Slicno kao i Hiparh, Eudoks, tako je i Tales i niz drugih ucenih ljudi iz anticke Grcke, svoje znanje i inspiraciju crpio iz drevne sumerske civilizacije. Iz perioda od 4.000 godina prije nase ere.

 

Grcki ucenjaci su kopirali Sumeransku astronomsku nauku, preuzeli imena zvijezda i sazvjezdja i formirali svoju mitologiju. Zadnjih dvije hiljade godina, Zapadni svijet daje kredit antickoj Grckoj za astronomska dostignuca... kredit koji bi trebao ici znatno dublje u proslost... prvo do Sumera... a onda, naravno, do Atlantide...

 

U astronomskim observatorijama Atlantide dobro obuceni i skolovani astronomi su pomno proucavali nebo. Znali su da Sunce, Mjesec i zvijezde imaju poseban utjecaj na Planetu i njene stanovnike. U srcu Grada Zlatne Kapije, u Posejdonovom hramu, nalazila se najopremljenija observatorija.

 

Imena zvjezdanih konstelacija i znakovi zodijaka su tu identificirani prije vise od 12.500 godina. Zvjezdanim formacijama su davani ljudski i zivotinjski atributi.

 

Nakon dugogodisnjeg mukotrpnog rada, 1925. godine se medjunarodna astronomska zajednica (ovo lici na nasu otrcanu frazu "medjunarodna zajednica"), slozila u podjeli vidljivog neba na tri regiona: sjeverni, centralni i juzni. U skladu s tim, imenovali su 88 zvjezdanih konstelacija koje pripadaju tim regionima.

 

Ali, ova kvalifikacija nije bila originalna za homo sapiensa. Sest hiljada godina ranije, u doba Sumera, postojala je identicna podjela zvjezdanog neba na tri pojasa ili "puta": sjeverni put ("Enlil'), juzni ("Ea") i centralni ("Put Anua"). Danasnji centralni pojas koji sadrzi dvanaest zvjezdanih konstelacija zodijaka je identican "Pojasu Anu" koji je imao grupirane zvijezde u "dvanaest kuca."

 

Objasnimo fenomen zodijaka (grcki "zodiakos kyklos" - zivotinjski krug) koji je vezan uz oblike lava, riba, bika itd.

 

Planeti Zemlji treba za jedan puni krug oko Sunca godinu dana. Taj krug je podijeljen na dvanaest jednakih dijelova od po 30 stepeni. Sa putanje po kojoj se Zemlja krece vidljiv je uvijek isti sredisnji pojas koji nastanjuju zvjezdane grupe, "kuce", ili konstelacije.

 

"Zodijak je imaginarni pojas koji okruzuje Zemlju. Dvanaest njegovih znakova zajedno opisuje cjelokupan ciklus covjekovog iskustva... a svaki znak ima razlicito znacenje i utjecaj na covjekovu psihu i ponasanje..." (Nicholas Campion, "The Practical Astrologer", 1987)

 

"Horoskop je mapa pozicije planeta na nebu u vrijeme vaseg rodjenja. Ova mapa predstavlja krug od 360 stepeni, put kojim se Sunce krece na nebu (ili tacnije Zemaljska putanja oko Sunca). Astronomi je zovu eklipsa. Astrolozi su podijelili ovaj put na dvanaest sektora od po 30 stepeni i formirali znakove Zodijaka ili Sunceve znakove. Oni indiciraju u kom sektoru je Sunce bilo u vrijeme vaseg rodjenja. Na primjer, ako si rodjen pocetkom juna, Sunce je bilo u znaku Blizanca i to je vas Suncev znak." (Frances Sakoian, "The Astrologer's Handbook",1973)

 

"Prema tradiciji astrologije, prvi kljuc za analizu karaktera pojedinca, lezi u poziciji Sunca prilikom rodjenja. Ovo pokazuje njegov osnovni karakter, sa naglaskom na spiritualne kvalitete njegove prirode. Ako je Sunce dobro postavljeno, to ce se odraziti na covjekove najvise aspiracije. (John Lynch, "Astrology", 1969)

 

Horoskop nije predmet naseg priloga. Niti utjecaj zvijezda na nas karakter. Niti jedna Zemaljska godina.

 

Pored godisnjeg kruga sto ga Zemlja opase oko Sunca, postoji i krug koji Suncev sistem pravi po svojoj galaktickoj putanji. U okviru te putanje postoji uvijek ista centralna pozadina. I taj krug (360 stepeni) se moze podijeliti na dvanaest sektora po 30 stepeni u kojima se nas Solarni sistem priblizava pojedinim zvjezdanim konstelacijama. Te konstelacije su identicne znakovima zodijaka.

 

U stvarnosti, te zvjezdane konstelacije su sastavljene od zvijezda koje su razlicito udaljene od naseg sistema. Na primjer, "...zvjezdani klaster Hijada je grupiran oko svijetle zvijezde Aldebaran, u sazvjezdju Bika. Razlicite zvijezde-clanovi ove grupe su udaljene od Suncevog sistema od 68 svjetlosnih godina do 940 svjetlosnih godina." (Michael Leitch, "The Complete Astrologer", 1971).

 

Sunce, Mjesec i ostale planete Suncevog sistema uticu na Zemlju da oscilira na svojoj osi Sjever-Jug. To osciliranje izaziva sasvim malo odstupanje Sjevernog pola prema zvijezdi Sjevernjaci. To odstupanje nije vidljivo golim okom i potrebno je 72 godine da se akumulira u jedan stepen. Za puni krug od 360 stepeni je potrebno 25.920 godina (72 godine pomnozeno sa 360 stepeni). Drugim rijecima, svakih 25.920 godina ista zvijezda Sjevernjaca se nalazi tacno iznad Sjevernog pola.

 

Ovaj veliki krug je u astronomiji poznat kao Velika ili Platonska godina.

 

Trenutno je na nebeskom Sjevernom polu zvijezda Polaris. Prije 3.000 godina je to bila zvijezda Tuban iz Zmajevog sazvjezdja (Drakon). Za 14.000 godina, zvijezda Sjevernjaca ce biti briljantna Vega iz sazvjezdja Lire.

 

Pojavljivanje i raspored razlicitih zvjezdanih grupacija je bio vazan u drevnoj proslosti. Toliko vazan da su ostali dokazi iz proslosti koji govore o superiornom znanju Sumerana i Atlantidjana u odnosu na nasu modernu astronomiju.

 

Suncevom sistemu je potrebno 2.160 godina da zavrsi ciklus u jednoj zodijackoj kuci. Mi smo trenutno pri kraju znaka ribe (zavrsava krajem ovog stoljeca). Zatim slijedi 2.160 godina vodolije. Dvanaest kuca daje punu Veliku godinu od 25.920 godina. Boravak Suncevog sistema u ovim "kucama" bio je znacajan za Sumerane.

 

Prepustimo rijec, na tren, svjetskim autoritetima koji se bave proucavanjem rane sumerske i mesopotamske civilizacije.

 

Profesor Langdon (Stephen Langdon, "The Babylonian Epic of Creation", 1923.) otkriva da je cuveni sumerski Nipurijski kalendar (uzor za sve kasnije, ukljucujuci i nas, moderni), ustanovljen prije 6.600 godina. To je bilo doba zvjezdane kuce Bik i "...odslikavao je znanje Sumerana o prelasku iz zodijacke kuce 2.160 godina prije konstelacije Bika."

 

Profesor Jeremias (Alfred Jeremias, "The Old Testament in the Light of the Ancient near East", 1911.), koji je izucavao mesopotamske astronomske tekstove i uporedjivao ih sa astronomskim tekstovima drevnih Hitita, bio je takodje misljenja da su "... astronomski tableti pokazivali promjenu na zvjezdanom nebu iz znaka Bika u sazvjezdje Ovna" zakljucujuci da su astronomi iz Mezopotamije predvidjeli i narednu dvijehiljaditu promjenu u znak Ribe".

 

Profesor Hartner (Willy hartner, "The Earliest History of the Constellations in the Near East"), je privukao paznju otkrivanjem slikovnog motiva koji prikazuje "borbu" izmedju bika i lava iz najranijih sumerskih tableta sugerirajuci da "...ovi motivi predstavljaju kljucnu poziciju zvjezdanih konstelacija Bika i Lava posmatracu na 30 stepeni sjeverne geografske sirine, oko 4.000. godine prije nove ere". Ova geografska sirina odgovara drevnom sumerskom gradu Ur.

 

Vecina naucnika smatra da su Sumerani isticali da boravak Suncevog sistema u sazvjezdju Bika oznacava pocetak njihove civilizacije. Profesor Jeremias je nasao dokaze koji pokazuju da "... sumerska zodijacko-kronoloska nulta tacka pada tacno u doba prelaska sazvjezdja Blizanaca u Bika". Iz niza drugih tableta ovaj naucnik zakljucuje da je "zodijak razvijen u doba suncevog boravka u sazvjezdju Blizanca, sto je prije negoli je sumerska civilizacija osnovana."

 

I, napokon, nas stari znanac Zecharia Sitchin ("The 12th Planet", 1976), nakon cetiri decenije izucavanja desetine hiljada sumerskih tableta kaze slijedece:

 

"Sumerski tablet u Berlinskom muzeju, pod rednim brojem VAT.7847, pocinje sa listom zvjezdanih konstelacija sa znakom Lava, vracajuci nas na taj nacin u doba prije 13.000 godina, kada je covjek, navodno, jedva poceo da obradjuje zemlju!"

 

Profesor Hilprecht je (H.V. Hilprecht, "The Babylonian Expedition of the University of Pennsylvania", 1914.), studirajuci hiljade matematickih tableta iz biblioteka Nipura i Sipara, zakljucio da su "...Sumerani znali za Veliku godinu od 25.920 godina".

 

Nedaleko od egipatskog Luksora, u mjestu Dendarahu, nalazi se kapela pri drevnom hramu. U vrhu kapele je bilo oslikano zvjezdano nebo sa znakovima zodijaka, odnosno zvjezdanih konstelacija, onako kako su oni izgledali na nebu izmedju 10.970 godina prije nove ere i 8.810 godina p.n.e. To je doba kada je nas Suncev sistem bio u sektoru sazvjezdja Lava.

 

Francuski arheolozi su 1821. godine skinuli kompletni plafon kapele sa ovom neobicnom slikom i prenijeli ga u pariski Luvr muzej.

 

Da bi se dobile nebeske informacije potrebna su milenijska istrazivanja i pracenja kretanja zvijezda i planeta. Potrebna je sofisticirana oprema. Neophodni su matematicki metodi, modeli i koncepti za naprednu astronomiju. A za ova znanja treba i da postoji prakticna svrha.

 

Sumerani su vrijedno biljezili promjene na nebu, ali ove informacije su njima bile, u najvecoj mjeri, beskorisne.

 

Jedan od drevnih sumerskih tekstova, tablet broj AO.6478, navodi listu od 26 glavnih zvijezda duz sazvjezdja Raka dajuci pri tom "njihove medjusobne distance mjerene na tri razlicita nacina!" (navod iz Sitchin-ove knjige).

 

Kome je to u drevnom Sumeru trebalo i zasto?

 

I, jos dalje u proslost, kome je na drevnoj Atlantidi bilo potrebno takvo precizno astronomsko znanje?

 

Odgovor se namece sam od sebe: znanja o kosmickim distancama i rasporedu zvijezda trebaju kosmickim putnicima.

 

Istim onim koji su ucestvovali u naucnom i tehnoloskom bumu Atlantide, koji je zavrsio prije 12.500 godina. I onima koji su odjedamput, nakon nekoliko hiljada godina stagnacije, podigli Sumeransku civilizaciju prije 6.500 godina.