'Znanstveni aspekt natprirodnog'

Wallace je 1866., u jednom stručnom listu objavio opsežno objašnjenje spiritizma u obliku ogleda pod naslovom 'Znanstveni aspekt nadnaravnog'.

U njemu je sažeto predstavio znanstveno potkrijepljen dokaz spiritističkih pojava, kao što su poruke duhova. Poslije je taj rad objavio u obliku knjižice, čije je primjerke poslao brojnim znanstvenicima prijateljima i poznanicima.

Thomas Henry Huxley, koji je primio jedan primjerak, odgovorio je:

"Nisam zaprepašten, kao ni voljan proglasiti vas ludim. Možda je nasuprot svega što ja znam, to sve točno, no doista u sebi ne mogu pobuditi ni najmanje zanimanje za tu temu. Nikada nisam mario za glasine, pa mi tako nisu zanimljive ni bestjelesne glasine, kakvima ti vrli duhovi snabdijevaju njihove prijatelje. Što se tiče istraživanja tog problema - beskrajno me više zanima desetak drugih, kojima ću posvetiti sve slobodno vrijeme kojim ću raspolagati. Od njega odustajem iz istoga razloga zbog kojeg se uzdržavam od šaha - naime, suviše je zabavno da bi se smatralo poštenim radom i suviše teško da bude zabavno." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 280).

Wallace Huxleyu nije prigovorio što se posvetio željenom istraživanju, no zamjerio mu je što je ocrnio njegov rad. "Prigovor o glasinama bio je posve nepotreban u pogledu knjige koja ne sadrži nijednu 'glasinu', već u cijelosti predstavlja sažetak dokaza o najnevjerojatnijim činjenicama - fizičkim i psihičkim - koje se osnivaju na svjedočanstvima dvadeset i dvoje uglednih ljudi, matematičara, astronoma, kemičara, psihologa, odvjetnika, svećenika i pisaca, od kojih mnogi uživaju svjetski ugled." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 280). U svojoj je knjižici Wallace naveo njihova imena (1896., str. 35-36): "Prof. A. De Morgan, matematičar i logičar; prof. Challis, astronom; prof. Wm. Gregory, dr. med., kemičar; prof. Robert Hare, dr. med., kemičar; prof. Herbert Mayo, dr. med., F. R. S., fiziolog; gosp. Rutter, kemičar; dr. Elliotson, fiziolog; dr. Haddock, liječnik; dr. Gully, liječnik, sudac Edmonds, odvjetnik; lord Lyndhurst, odvjetnik; Charles Bray, filozofski pisac; nadbiskup Whately, svećenik; vlč. W Kerr, m.a.; puk. E. B. Wilbraham, vojno lice; Sir Richard Burton, istraživač, lingvist i pisac; Nassau E. Senior, politički ekonomist; W. M. Thackeray, pisac; T. T. Trollope, pisac; R. D. Owen, pisac i diplomat; W Howitt, pisac; S. C. Hall, pisac."

U drugoj prepisci s Huxleyem, Wallace je istaknuo da je većina ljudi koji svakodnevno napuštaju ovaj svijet, ovisna o glasinama. Stoga ne valja očekivati da njihovo komuniciranje sa zemaljskim prijateljima predstavlja primjer najprofinjenijeg razgovora (Wallace, 1874.; u: Smith, 1991., str. 90-91).

Dr. John D. Tyndall napisao je Wallaceu sljedeće o njegovoj spiritističkoj studiji: "Zamjećujem da ste ovo pitanje tretirali uobičajenom pronicavošću svoga uma. No, mentalna sposobnost (odnosno - snaga uma) može se sama demonstrirati, bez obzira tvore li je činjenice ili izmišljotine. U vašoj knjizi ne zamjećujem odsutnost logike, nego volju za prihvaćanjem podataka nedostojnih vaše pozornosti, koju ne odobravam. Nije li to iskreno?"

(Wallace, 1905., sv. 2, str. 281).

Wallaceovu brošuru 'Znanstveni aspekt nadnaravnog', primio je i A. De Morgan, profesor matematike pri University College-u. De Morgan, koji je bio spiritist, u svom je pismu upozorio Wallacea na očekivane poteškoće demonstracije spiritističkih učinaka znanstvenicima. Napisao je: "Mnogo je razloga da pomislimo kako istraživačev um u određenom stanju, na neki način - iznutra ili izvana - utječe na manifestaciju pojava ...

Znanstvenik toj temi prilazi s potpunim nevjerovanjem u takve fenomene, koje želi opravdati. Smatram vrlo mogućim da se fenomeni mogu spriječiti.

U nekim slučajevima to se dogodilo, kako sam čuo iz pouzdanih izvora."

(Wallace, 1905., sv. 2, str. 284).

Unatoč tomu, Wallace je pozvao vodeće znanstvenike i druge učene ljude da svjedoče manifestaciji spiritističkih fenomena, upozorivši ih da će morati sudjelovati na nekoliko seansi, što je razumno, budući da većina znanstvenih pokusa doista iziskuje ponavljanje. Dr. W. B. Carpenter i dr.

John Tyndall prisustvovali su jednoj seansi, tijekom kojih se nisu dogodili neki osobito impresivni fenomeni. Stoga se nisu odazvali Wallaceovim pozivima da sudjeluju i na drugim seansama (Wallace, 1905., sv. 2, str. 278-279). Većina znanstvenika nije se uopće odazvala. Tako je, primjerice, G. H. Lewes bio:"... prezaposlen i suviše sumnjičav da posveti imalo vremena istraživanju." (Wallace, 1905., sv. 2, str. 279).

Premda se Lewes nije odazvao Wallaceovim pozivima da istraži spiritističke pojave, u članku u Pall Mall Gazette (19. 05. 1868.) iznio je optužbe protiv medija i spiritista. Iznenađuje da je pritom napisao kako znanstvenicima nikada nije bilo dopušteno da istraže te fenomene. U svom odgovoru na taj članak, u pismu koje je poslao uredniku časopisa, Wallace je pobio te tvrdnje. Primjerice, rekao je da je inženjeru elektronike,

Cromwellu Varleyu bilo dopušteno da testira medija Daniela Dunglassa Homea, što je potvrdilo vjerodostojnost njegovih paranormalnih sposobnosti.

No, urednik časopisa odbio je objaviti njegovo pismo (Wallace, 1905., sv. 2, str. 282).

Otprilike u isto vrijeme, Tydall je zahtijevao da se izvrši javno prikazivanje koje će jednom zauvijek dokazati ili osporiti spiritističke fenomene.

U svom pismu Wallace je Tyndallu odgovorio da jedan pokus, čak i da rezultira uspjehom, neće biti dovoljan da uvjeri protivnike. Smatrao je, stoga, učinkovitijim prikupiti već postojeća izvješća o brojnim potkrijepljenim slučajevima. A njima je u svom pismu Tyndallu dodao i opis osobnih iskustava:

"Mjesto radnje bila je primaća soba moga prijatelja, brata jednoga od naših najboljih umjetnika. Svjedoci su bili članovi njegove i bratove obitelji, jedan ili dvojica njihovih prijatelja, ja i gospodin John Smith, bankar iz Maltona, Yorkshire, kojeg sam osobno doveo. Medij je bila gospođica Nichol.

Sjedili smo za okruglim stolom, koji se nalazio u središtu sobe, neposredno ispod staklenog lustera. Gospođica Nichol je sjedila nasuprot mene, a moj prijatelj, gospodin Smith pokraj nje. Svi smo se međusobno držali za ruke, dok se gospođica Nichol držala za ruke s gospodinom Smithom, kojega, osim mene, nitko od prisutnih nije poznavao, i koji nikada prije nije upoznao gospođicu Nichol. Nakon što smo se svi udobno smjestili, ugasili smo svjetla. Jedan od sudionika držao je kutiju šibica, spreman da je na zahtjev upotrijebi.

Nakon razgovora koji je trajao nekoliko minuta, zavladalo je dugo razdoblje šutnje, tijekom kojeg sam čuo zvukove koji su se ubrzano ponavljali: tiho šuštanje, poput tkanine ženske haljine; kratko kuckanje, kao kada stavimo čašu vina na stol; i veoma tiho zveckanje ukrasa na staklenom lusteru.

Trenutak potom, gospodin Smith je rekao: 'Gospođica Nichol je nestala.' Osoba koja je držala kutiju šibica upalila je svjetlo. Okupljeni su vidjeli da gospođica Nichol sjedi na stolcu na stolu (na kojemu nije bilo stolnjaka), glavom dodirujući luster ... Gospodin Smith me uvjerio da je gospođica Nichol jednostavno iskliznula iz njegovih ruku. Nitko drugi nije se pomaknuo ili prestao držati za ruke svojega susjeda. Buka nije bila ništa veća od prethodno opisane i, premda smo držali dlanove na njemu, nismo osjetili ni pomicanje stola, koji se nije čak ni zatresao. Budući da vam je poznata visina i približna težina gospođice Nichol, možete pretpostaviti koliki su snaga i napor potrebni da bi se mogla podići zajedno sa stolcem, točno u sredinu velikog stola, te kolika bi snaga bila potrebna da se to učini gotovo trenutačno i tiho, u tami i bez ikakvog pritiskanja stola, koji bi se uslijed toga nedvojbeno nagnuo. Može li se to objasniti ijednim poznatim zakonom prirode?" (Wallace, 1905., sv. 2, str. 291-293).

Ako je Wallace točno izvijestio o činjenicama, čini se da gospođica Nichol nije mogla sama dospjeti na stol. Ako su se svi prisutni međusobno neprestano držali za ruke, čini se da nitko od njih nije mogao dignuti gospođicu Nichol s njezinim stolcem To izaziva sumnju na sudjelovanje tajnih suradnika. No, oni bi nedvojbeno bili razotkriveni nakon paljenja šibice. Nadalje, čini se da bi bilo kakav pokušaj podizanja gospođice Nichol u potpunoj tami, ili od strane osoba za stolom ili tajnih suradnika koji su se nalazili izvan sobe, prouzročilo mnogo veću buku od one kakvu opisuje Wallace. Možemo samo pretpostaviti da je Wallace izmislio taj događaj. No, to se čini malo vjerojatnim.