28.          ZNANSTVENA MISAO

Sve nas muči znatiželja da saznamo što o čudima i nadnaravnom misli znanost. No naša znatiželja ide i dalje. Želimo znati kako se objašnjava nadnaravnost nekog pojedinca. Postoji li neka teorija, neko razumno objašnjenje? Možda mi ni doktor Galvin ne zna na to odgovoriti, i žao mi je dovesti ga u neugodnost. Bio je iznimno strpljiv, više mi je obavijesti pružio on u par dana nego sve knjige koje sam pročitao u svom kratkom životu. No ne mogu se suzdržati da mu ne postavim i to pitanje.

„Sai Baba se proglašava sveznajućim i sveprisutnim. Njegovi poklonici potvrđuju te njegove oznake. Kako se znanstveno objašnjava ta nadnaravnost?”

„Da bi se objasnila nadnaravnost Sai Babe treba se prije svega osvrnuti na dvije temeljne postavke: s jedne strane spoznaju i druge prirodu svemira. Ako razumijemo te dvije postavke sve postaje naslutivo. Ne kažem razumljivo, jer znanost još nije stigla do kraja svog traganja. Krenimo od strukture Svemira. Znanost smatra da se svemir sastoji od atoma koji svojim različiti međusobnim spajanjem tvore materiju. Svaki atom čine tri temeljne čestice koje su neutron, proton i elektron. Mistici su tim trima temeljnim silama prirode dali različita imena vežući ih u čvrsto trojstvo. Netko te čestice zove Otac, Sin i Duh Sveti, a netko Brahmā, Śiva i Višnu. Trojstvo predstavlja jedinstvo zbijenosti Boga u njegovoj stvarnoj manifestaciji. Bez prisutnosti i zbijenosti te tri snage ne bi bilo moguće imati svemir koji poznajemo. Bog je, kažu sveti spisi, trojan, no tri su osobe, mada se međusobno razlikuju, jedno. Svaka je materijalna struktura vidljiva ili nevidljiva ljudskom oku sastavljena od atoma te dakle od te tri temeljne čestice. Priroda se stolice na kojoj sjedimo ne razlikuje od tijela koje je koristi ili onog koje ju je načinilo”.

„Želiš li reći da se mozak koji čita ne razlikuje od knjige koju čita?”

„Jedina je razlika u obliku. Neki su se atomi udružili tako da su poprimili oblik ljudskog tijela, a drugi oblik knjige. Između čovjeka i knjige nema nikakve suštinske razlike, kao što ne postoji razlika između stabla i životinje, djeteta i kreveta na kojem spava. Da bismo mogli na razuman način produžiti potrebno je shvatiti tu sveopću postavku: matrica svemira je atom. Svaka oblikovana struktura je skup  udruženih atoma. Svaki se atom uvijek sastoji od tri temeljne sile. Ne postoji dakle nikakva bitna razlika između tri oblika prisutnih u svemiru. Što drži atome ujedinjenima?”

„Da! Kako se mogu ujediniti da bi proizveli neki oblik?”

„Atomi su uronjeni u naizgled prazan prostor a nuklearne su čestice međusobno odvojene prazninom koja je, po svojim dimenzijama, beskrajna. Bez obzira na tu odvojenost čini se kao su čestice povezane nevidljivim nitima i zadržavaju svoj položaj sve dok se ne dogodi nešto strašno što uništi temeljnu strukturu. To je pomalo poput onog što se događa ledu kada dođe u doticaj s izvorom topline. Toplina otopi led i njegov oblik je poremećen tim strašnim, katastrofalnim porastom temperature. Ako se ne  uplete  neki dramatični događaj atomi zadržavaju svoj položaj beskonačno dugo. Fizičari su, sredinom ovog stoljeća, pretpostavili da neko nuklearno ljepilo drži zajedno nuklearne čestice. Mezoni su čestice dvije stotine puta teže od elektrona i imaju upravo funkciju ljepila. Danas znamo da čestice od kojih se sastojimo mi i sveukupan svemir nisu odvojene jedinke. Znamo da su uronjene u ljepljivi ocean koji ih drži zajedno. I ne samo to, nego je upravo to ljepilo ono koje održava stalnu, neprekidnu komunikaciju između različitih čestica koje tvore svemir. Ako bacimo kamen u vodu vidjeti ćemo da smo tim potezom stvorili mnogo koncentričnih valova koji se šire u beskraj”.

„Kad bismo imali visoko sofisticirane instrumente mogli bi izmjeriti čak do koje udaljenosti stižu ti valovi. Vjerojatno bi širenje tih oscilacija bilo beskrajno. Mediteran bi osjetio taj kamen bačen u Atlantski ocean. Svaka promjena koju doživi neka nuklearna čestica se prenosi na bliže i dalje nuklearne čestice. Sve čestice uronjene u isti ocean (ljepilo) osjete u istom trenutku i najmanju promjenu. Zamislimo da smo odvijačem dotakli žicu rasvjetnog tijela. Duž čitavog se niza stvara kratki spoj i osigurači iskaču. Da ne postoje ti spasonosni osigurači mnogi bi radnici poginuli od strujnog udara. Trenutno prenošenje promjena koje se događaju duž električnih spojeva omogućava čovjeku da prekine smrtonosni krug. Prijenos se odvija

brzinom svjetla. Prijenos između nuklearnih čestica se događa brzinom misli: trenutan je. Proton koji se nalazi na nebu iznad Japana trenutno osjeti promjenu koju je doživio proton blizanac na nebu iznad Rima. Sada kada smo u poznali temeljnu strukturu svemira moramo objasniti kako Sai Baba i svi oni koji su dostigli istu stvarnost uspijevaju biti sveznajući i sveprisutni. Sveznanje i sveprisutnost idu usporedo. Jedna kontemplira drugu. Mi smo sastavljeni od atoma, no to ne pojmimo. Kada dijete spozna svoje tijelo počinje koristiti udove da bi komunicirao sa okolinom. Kada čovjek spozna da je sastavljen od atoma koristi ih da bi komunicirao sa Svemirom. Sai Baba je svjestan svoje prirode, svoje suštine, pa je dakle sposoban koristiti se svojim sastavnim dijelovima da bi komunicirao sa ostatkom svemira. On je, putem te komunikacije, dolje i gore, ovdje i tamo, unutra i vani. Ljepilo svemira mu omogućuje primanje obavijesti iz bilo kojeg dijela Svemira, u vremenu i prostoru. Da ne postoji to ljepilo svaki bi oblik bio odvojen. Čak ne bi ni moglo biti nekog oblika”.

„Bio bi samo kaos; u to nema sumnje”.

„Nuklearno je ljepilo dalo oblik i red u svemiru. Istovremeno je dozvolilo trenutačnu komunikaciju u svim smjerovima i svim dimenzijama. Svijest o vlastitoj prirodi dozvoljava mistiku da se koristi jedinstvenim instrumentima od kojih smo svi sastavljeni. Tajna se mistika dakle sastoji u svjesnosti onoga što on stvarno jeste. Ako postanem svjestan da mogu trčati skratiti će se vrijeme mog premještanja s jednog mjesta na drugo. Ako sam svjestan kako ostati na površini vode, mogu prohodati ocean. Dok god ne postanem svjestan tih mogućnosti mogu samo koračati i svaki je ocean za mene nepremostiva zapreka. Razlika između nas i Sai Babe je u spoznaji toga što jesmo. ‘Kada spoznaš tko si raditi ćeš ono što Ja radim i biti ono što sam Ja’, objavljuje Sai Baba. ‘Jedina je razlika između tebe i Mene u tome što Ja znam da sam Bog a ti to još ne znaš’. Biti božanskim znači postati svjestan vlastite suštine. Kada se jednom postane svjestan svoje suštine moguće je i koristiti instrumente od kojih se sastojimo”.

Dok Galvin nastavlja sa objašnjenjima crtam neke sheme kako bih se lakše podsjetio na ovo što govori.

Svjesnost vlastite suštine = Božanskost

„Svemoć je logična posljedica spoznaje nekoga da je sama suština svemira pa je dakle moguće mijenjati same sastavnice od kojih smo sačinjeni ili instrumente kojih smo svjesni. Atributi uobličenog Boga su drugim riječima, dakle, posljedica ljepila koje drži povezane nuklearne čestice i svjesnosti tog jedinstva”.

Spoznaja + nuklearno ljepilo = nadnaravnost

„Božanski atributi pripadaju svjetovnoj stvarnosti, ne tiču se vrhunske stvarnosti koja je stanje spoznaje ‘ne’ svjesne onkraj materije, vremena i prostora”.

„Zašto Sai Baba izjavljuje da je došao na svijet jer su ga zvali ispravni i sveti?”

„’Sveti su molili i Ja sam došao’ kaže Sai Baba. Sile koje upravljaju svemirom su uzrok Babinog pojavljivanja u pojavnom svijetu. Činilo bi se, i možda se u ovom mišljenju mnogo i ne varamo, da je Baba ljudski pronalazak. Da pojedini ljudi obdareni nadmoćima ili naročitim ezoteričnim znanjem nisu usmjerili svoju pažnju na neophodnost ponovnog boravka Krista na svijetu, Sai Baba nikada ne bi došao. Uporno usredotočenje misli na lik stvara taj lik. Baba je rezultat tih sila koje su se ujedinile u stvaranju uobličenog Boga. Moć svetaca se usredsredila na lik i učinila da su se atomi tako ujedinili da su stvorili oblik koji u sebi sadrži i spoznaju”.

„Praiskonska je obavijest iz koje je niknuo svemir, dakle, bila uobličena onako kako su to željeli sveti ljudi”.

„Vibracije nastale neumornim molitvama ispravnih su prizvale Sveobuhvatnu misao u jedan lik. Znamo, jer nam to kaže Sai Baba i ostali sveti spisi, da Apsolut izlazi iz svoje apsolutnosti u onom trenutku u kojem se pojavi vibracija. Vibracija čini Boga svjesnim njegove božanstvenosti, dovlačeći ga u pojavnost. ‘Zovite me i Ja ću biti s vama’, kaže Gospodin. ‘Kada je dharma u opasnosti Ja se inkarniram i samo kad je dharma u opasnosti pravedni zazivaju sveobuhvatne sile  kako bi u  svjetovnu  stvarnost prenijeli  uzor kojeg  treba oponašati’. Umjetnik uzima glinu i oblikuje je prema potrebama trenutka, i u taj oblik prenosi svoju umjetnost, svoju čežnju svoj vlastiti dah. Tako iz ere u eru čine i pravednici. No oni, umjesto da rade sa glinom, čine to sa atomima;  umjesto da djeluju na gruboj materiji, oni djeluju na njenim sastojcima. Univerzalna svijest, koja je konačno svijest svakoga od nas, se prenosi u taj lik u stanju čiste spoznaje. Po ovim bi riječima moglo izgledati da baš čovjek stvara uobličenog Boga. Moglo bi se činiti apsurdnim, no stvarnost nije jako daleko od netom iznesenog. Mi smo svi Bog. Ostvareni, svjesni svoje suštine, ujedinjuju svoje snage u jedan jedinstveni lik. Jogananda u trenu materijalizira lik svog učitelja kojem je bio izuzetno privržen; pravednici stvaraju kristovski lik s jedinim ciljem za dobrobit cjelokupnog čovječanstva. Lik koji se

pojavljuje u sebi nosi čistoću praiskonske obavijesti koja u sebi sadrži sve, prošlost i budućnost, vrijeme i prostor, biti i postati, no iznad svega spoznaju o svojoj prirodi i iskonskoj suštini. Uobličeni Bog koji se pojavljuje na planetu je sveopća Majka jer predstavlja Univerzalnu Svijest, pra Misao čija smo svi djeca i očevi istovremeno”.

„Znači Sai Baba uvijek udovoljava traženjima poklonika?”

„Kada ti On na usne stavi molitvu znaj da ti želi udovoljiti, kaže sufi Ibn ‘Ata’ Allah. No Baba ti ne plaća odmah. Plaća na rate ili na tvoj račun stavlja zadatak koji preuzima u trenutku u kojem si postavio svoj zahtjev: ‘Došao sam da vam dam sve što tražite, da bi me jednog dana zatražili ono što sam vam došao dati’.

„No kako može udovoljiti nekom svjetovnom traženju? Kako može dozvoliti da netko neprekidno upada u greške?”

„Odgovoriti ću ti riječima jednog sufija: „Može se dogoditi da ti On otvori vrata poslušnosti a ne otvori ti ona zadovoljstva; i osudi te na grijeh i to je razlog tvom dolasku”. Baba udovoljava našim traženjima i zbog toga moramo biti vrlo pažljivi kada ih iskazujemo. Želimo mjesto na suncu? Baba će nam dati mjesto na suncu uz opasnost da dobijemo sunčanicu, no taj će toplotni udar biti početak mudre promjene. Želimo prijestolje? Dati će nam prijestolje no pad kojeg ćemo neizbježno doživjeti sa te visine će biti poticaj koji će otvoriti naš intelekt. Želimo se valjati u prašini? Ubrzo ćemo biti u prašini sve dok naša pluća ne budu tako puna prašine da ćemo sami tražiti čisti zrak. Sai Baba te prisiljava da kontempliraš njegovu moći dobrotu, ljubav i ravnodušnost, samilost i tvrdoću, kao dobrog učitelja koji zna kada te treba kazniti a kada nagraditi”.

„Znači svaka kazna, kao i nagrada, služi samo uzdizanju?”

„Moramo li možda brinuti o nagradi ili kazni? Ono što je korisno je biti dostojan njegove pažnje, bez obzira radi li se o kazni ili nagradi. Važno je da nas ne prepusti samima sebi. Na taj će način doći dan kada ćemo ga tražiti ono što nas On sam traži: „Dođite praznih ruku i Ja ću ih napuniti. Tražite i dat će vam se. Svaka će vaša želja biti ispunjena kako bi sutra došli tražiti ono zbog čega sam došao na ovaj svijet. Jer Ja sam došao omogućiti vam da ostvarite Boga”.